Video
Bili su to stripovi – mali prozori u velike avanture, svjetovi u kojima su junaci bili hrabri, neprijatelji opasni, a svaka nova epizoda razlog da se s nestrpljenjem čeka naredni broj.
Za mnoge čitaoce koji su odrastali sedamdesetih, osamdesetih i devedesetih godina, imena poput Zagora, Alana Forda i Dilana Doga nijesu bila samo naslovi na koricama. Bila su dio odrastanja, tema razgovora s prijateljima i dragocjeni primjerci koji su se pozajmljivali, razmjenjivali i čuvali, prenosi CdM.
Svaki od ovih stripova imao je svoj prepoznatljiv svijet. Zagor je donosio avanture i borbu protiv nepravde, Alan Ford satiru i neobičan humor, dok je Dilan Dog čitaoce uvodio u svijet misterija, straha i neobjašnjivih pojava.
Zagor – junak iz šume koji je uvijek bio na pravoj strani
Zagor, poznat i kao Duh sa sjekirom, jedan je od prepoznatljivih junaka italijanskog stripa. Njegove avanture počele su 1961. godine, a lik su stvorili scenarista Guido Nolitta, pseudonim Sergio Bonelli, i crtač Gallieno Ferri.
Radnja se najvećim dijelom odvija u izmišljenoj šumi Darkvud, gdje Zagor štiti slabije, suprotstavlja se nepravdi i ulazi u sukobe s odmetnicima, opasnim protivnicima i tajanstvenim silama. U brojnim pustolovinama prati ga vjerni prijatelj Čiko, čije su osobine i postupci često unosili humor u napete situacije.
Zagor je za mnoge čitaoce predstavljao simbol hrabrosti, odanosti i borbe za pravdu. Njegova prepoznatljiva odjeća, sjekira i uzbudljive priče činile su ga junakom kojem su se čitaoci rado vraćali.
Novi broj nije se čitao uvijek usput. Čuvao se za slobodno popodne, listao polako, a omiljene scene prepričavale su se prijateljima. Ako bi neko već pročitao najnoviju epizodu, morao je da ispriča šta se dogodilo – uz dogovor da ne otkriva baš svaki detalj.
Alan Ford – humor koji je ismijavao društvo
Ako je Zagor predstavljao svijet avanture i junaštva, Alan Ford uvodio je čitaoce u sasvim drugačiju stvarnost. Njegov humor bio je neobičan, ciničan i često toliko apsurdan da je poenta dolazila tek nakon nekoliko trenutaka.
Italijanski strip osmislili su scenarista Max Bunker i crtač Magnus, a prvi broj objavljen je 1969. godine.
U središtu priče nalazi se grupa TNT, družina neobičnih likova čije su pustolovine obilježene nesporazumima, neuspjelim planovima i neprestanim pokušajima da se snađu u svijetu punom prevara i interesa.
Među najpoznatijim likovima su Alan Ford, Bob Rok, Sir Oliver, Grunf i Broj Jedan, vođa grupe. Svaki od njih ima osobene mane i navike, a upravo njihovi sukobi, neobične ideje i apsurdne situacije čine veliki dio čari ovog stripa.
Iza smiješnih scena često se krila satira društva, novca, politike i ljudskih slabosti. Alan Ford zato nije bio samo strip za razonodu. Njegove replike ostajale su u pamćenju, a pojedine su se godinama kasnije citirale u svakodnevnim razgovorima.
Mnogi su u njegovom humoru, kako su odrastali, prepoznavali i dodatna značenja. Ono što je u djetinjstvu bilo samo smiješno kasnije je moglo da dobije drugačiju dimenziju.
Upravo je u tome bila posebna čar ovog stripa – mogao je da nas nasmije, ali i da nas podsjeti na apsurde stvarnog života.
Dilan Dog – za one koji su voljeli misterije i strah
A onda je tu bio Dilan Dog, junak za čitaoce koji su željeli nešto drugačije. Italijanski horor-strip, čije je objavljivanje počelo 1986. godine, stvorio je scenarista Tiziano Sclavi.
Dilan Dog je istražitelj noćnih mora koji se suočava s neobičnim slučajevima, jezivim pojavama i tajnama koje često izmiču racionalnom objašnjenju. Njegove priče spajaju horor, detektivske zaplete, fantastiku i ironiju, stvarajući atmosferu u kojoj granica između stvarnosti i mašte nije uvijek jasna.
Za razliku od klasičnih avanturističkih stripova, Dilan Dog donosi priče koje ne nude uvijek jednostavne odgovore. Njegovi slučajevi često se bave strahovima, ljudskim slabostima, usamljenošću i nepoznatim, a završeci umiju da iznenade čitaoca.
Za neke ljubitelje stripova upravo je Dilan Dog predstavljao korak ka mračnijim i složenijim pričama. Njegove epizode nijesu se čitale samo zbog uzbuđenja, već i zbog atmosfere i pitanja koja su ostajala nakon posljednje stranice.
Pojedine priče znale su da podstaknu čitaoce na razmišljanje i dugo nakon čitanja. Možda je upravo u tome bila njihova posebnost – strah nije uvijek dolazio samo od čudovišta i neobjašnjivih pojava, već i od onoga što ljudi nose u sebi.
Kiosk kao mjesto susreta
Stripovi su imali i svoju malu društvenu istoriju. Kiosk nije bio samo mjesto na kojem su se kupovale novine i časopisi. Za mnoge ljubitelje stripa bio je mjesto iščekivanja, naročito kada bi se pojavio novi broj omiljenog izdanja.
Nijesu svi mogli da kupe svaki strip koji su željeli. Zato su se primjerci pozajmljivali i razmjenjivali. Jedan broj znao je da prođe kroz ruke nekoliko prijatelja, a vlasnik bi pažljivo pratio kome ga je dao i kada bi trebalo da mu bude vraćen.
Na koricama su ostajali tragovi korišćenja, poneka presavijena stranica ili ime prethodnog vlasnika. Ipak, takvi primjerci nijesu nužno gubili vrijednost za svoje čitaoce. Ponekad su upravo oni postajali najdraži jer su podsjećali na prijateljstva, školske dane i zajedničke avanture.
Bilo je i malih rituala: čitanje nakon škole, razmjena na odmoru ili dogovor da se narednog dana donese novi broj. Za one koji su u tome uživali, strip nije bio samo priča na papiru, već i povod za druženje i razmjenu utisaka.
Stripovi koje vrijeme nije izbrisalo
Danas su priče dostupne na različitim uređajima, a do omiljenog sadržaja stiže se za nekoliko sekundi. Ipak, ljubitelji štampanih izdanja i dalje znaju koliko je posebno držati strip u rukama, osjetiti papir pod prstima i polako okretati stranice, bez obavještenja koja prekidaju čitanje.
Zagor, Alan Ford i Dilan Dog nijesu jedini junaci koji su obilježili istoriju stripa, ali su za mnoge čitaoce ostali među najprepoznatljivijima. Svaki je nudio drugačije iskustvo: Zagor avanturu i borbu za pravdu, Alan Ford humor i društvenu satiru, a Dilan Dog misteriju, horor i neobične slučajeve.
Možda danas više ne čekamo novi broj na kiosku kao nekada, ali dovoljno je da ugledamo staru naslovnicu ili čujemo ime omiljenog junaka pa da se vrate uspomene na školske hodnike, prijatelje iz klupe i popodneva ispunjena čitanjem.
A vi? Da li ste bili u Zagorovom Darkvudu, smijali se dogodovštinama grupe TNT ili uz Dilana Doga otkrivali tajne koje nijesu imale jednostavno objašnjenje?
Preporučeno
Možda još čuvate neki stari primjerak, požutjelih stranica i izblijedjelih korica. Ako je tako, u rukama ne držite samo strip, već i uspomenu na vrijeme kada je za veliku avanturu bilo dovoljno nekoliko stranica papira.
