Video
Svaka šesta osoba na svijetu pati od usamljenosti, koja – zajedno sa socijalnom izolacijom – može dovesti do razvoja brojnih fizičkih bolesti, što na kraju rezultira sa 871.000 smrtnih slučajeva godišnje širom svijeta, pokazuju podaci komisije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Usamljenost povećava rizik od moždanog i srčanog udara, razvoja dijabetesa, depresije, anksioznosti i, u krajnjem slučaju, samoubistva, saopštila je SZO.
Zabilježeno je da usamljeni tinejdžeri imaju 22 odsto veću vjerovatnoću da će postizati niže ocjene u školi u poređenju sa vršnjacima koji nisu usamljeni. Istovremeno, usamljeni odrasli teže pronalaze posao i zadržavaju ga.
Svaka šesta osoba na svijetu pati od usamljenosti, koja – zajedno sa socijalnom izolacijom – može dovesti do razvoja brojnih fizičkih bolesti, što na kraju rezultira sa 871.000 smrtnih slučajeva godišnje širom svijeta, pokazuju podaci komisije Svjetske zdravstvene organizacije (SZO).
Usamljenost povećava rizik od moždanog i srčanog udara, razvoja dijabetesa, depresije, anksioznosti i, u krajnjem slučaju, samoubistva, saopštila je SZO.
Zabilježeno je da usamljeni tinejdžeri imaju 22 odsto veću vjerovatnoću da će postizati niže ocjene u školi u poređenju sa vršnjacima koji nisu usamljeni. Istovremeno, usamljeni odrasli teže pronalaze posao i zadržavaju ga.
Stariji u Japanu biraju zatvor zbog usamljenosti i siromaštva
Uticaj usamljenosti nije samo individualan, već i društveni – izražen je kroz milijarde troškova za funkcionisanje zdravstvenih sistema i gubitak radnih mjesta.
Supredsjedavajući komisije SZO, Vivek Merti, usamljenost definiše kao „bolan, subjektivan osjećaj koji mnogi od nas doživljavaju kada odnosi koji su nam potrebni ne odgovaraju onima koje imamo“. Nasuprot tome, društvena izolacija predstavlja objektivno stanje smanjenog broja kontakata, odnosa ili interakcija.
Prema izvještaju, u savremenom svijetu svaka treća starija osoba i svaki četvrti adolescent žive u društvenoj izolaciji.
Uzroci toga su brojne bolesti, lošije obrazovanje, nizak prihod, manjak prilika za društvenu interakciju, život u samoći i prekomjerno oslanjanje na digitalne tehnologije.
Preporučeno
Merti ističe da su ljudi hiljadama godina navikli da komuniciraju ne samo riječima, već i izrazima lica, govorom tijela, tonom glasa ili čak tišinom – oblicima komunikacije koji se gube kada se ljudi oslanjaju isključivo na mobilne telefone i društvene mreže.
