Američka autorka Pamela Drukerman posvetila je čitavu knjigu pozitivnim stranama francuskog roditeljstva, cio svijet priznaje da ima nečeg posebno efektnog u vaspitnim metodama Francuza. Njihovo roditeljstvo je opuštenije (za mamu i tatu) i usmjereno na porodicu a ne na dijete. Njihova djeca nemaju izlive bijesa, igraju se sama a porodična okupljanaja su svetinja.

Djeca jedu sve što i odrasli.

Kada već govorimo o obrocima, važno je napomenuti da u Francuskoj ne postoje posebno obroci za djecu. Mališani jedu sve što i odrasli. Oni se tako jako rano upoznaju sa začinjenim pire krompirom, mesom sa raznim sosovima i slično.

Normalno je otići u restoran i na meniju naći ono što će da jedu i djeca.

Porodični obroci su svetinja.

Svi znamo da je francuska kuhinja jedna od najboljih u svijetu. Oni obožavaju da jedu. Zajednički porodični obroci su kamen temeljac francuskog porodičnog života, naročito vikendom kada su sve ostale obaveze organizovane u odnosu na precizno raspoređene obroke.

Strpljenje i mir su obavezni.

Kod Francuza je veoma važno da djecu nauče da ne mogu sve da dobiju odmah i sad. Roditelji tako uče djecu da čekaju u redu, da se suzdržavaju u prekidanju odraslih u razgovoru kao i da poštuju raspored obroka.

Ovo posljednje za rezultat ima mir tokom jela, omogućava da se sa djecom normalno jede i van kuće.

Deca moraju da se uče nezavisnosti.

Francuske mame ne bdiju nad decom na igralištu niti ih drže pod staklenim zvonom do 18. godine. U Francuskoj ćete vidjeti djecu koja sama idu do prodavnice, šetaju od škole do kuće i krstare ulicama na svojim trotinetima, čak i u ogromnom gradu kao što je Pariz. Već od nekih osam ili devet godina, mališani dobijaju mnoštvo prilika da razvijaju svoju samostalnost. Mnogo više nego u mnogim drugim zapadnim zemljama.

A još dok su djeca jako mala, u parkovima ćete vidjeti mame kako sjede na klupama i razgovaraju opušteno međusobno ili čitaju. One ne prate svaki dječiji korak i ne drže ih dok se spuštaju toboganom i slično, bilo da se okolo čuje smijeh ili plač.

Važno je i da odrasli imaju vrijeme za sebe.

Francuzi vjeruju da to što neko postane roditelj ne znači da njegov život treba da se završi. Oni uživaju u porodici i zajednički provedenom vremenu ali odvajaju vrijeme i samo za sebe, partnera ili društvo.Oni vjeruju da tako uče djecu da poštuju sve članove porodice a ne da misle da se cio svet vrti samo oko njih.

Djeca treba da budu sposobna da se sama zabavljaju.

Pod ovim se misli na važnost dječije sposobnosti da se sama igraju i da roditelji ne treba da padaju na nos kako djeci nikada ne bi bilo dosadno.

Kada roditelji imaju posla, djeca treba da su mirna sama sa sobom bez ikakvih problema.

Odlučno

Čvrsto ali smireno i jasno „NE“ je jedna od centralnih stvari u francuskom roditeljstvu. Oni ga koriste kada god je to potrebno, izgovaraju ga ljubazno ali je važno da se o njihovom „ne“ ne raspravlja!

Nema nikakvog vikanja, bijesa i dugih objašnjavanja. Zna se ko je glavni.

najboljamamanasvetu.com