Najava Elektroprivrede (EPCG) o povećanju cijene struje u sklopu tarifa za električnu energiju je i legalna i legitimna. Da li se tržišni princip određivanja cijena energije nekom sviđa ili ne, to je drugo pitanje, kazao je u intervjuu Vikend novinama predsjednik Odbora Regulatorne agencije za energetiku (RAE) Branislav Prelević, ističući da se električnom energijom više ne može kupovati socijalni mir.

“Mogu reći da je najava EPCG o povećanju cijene struje u sklopu tarifa za električnu energiju i legalna i legitimna. Naime, zakon iz 2016. godine pretpostavlja da će se onaj dio računa za struju koji se odnosi na samu električnu energiju formirati na slobodnom tržištu. To nije samo jedna od odredbi ovog zakona, to je njegov duh, to je smisao donošenja novog zakona i, konačno, to je naša obaveza u usklađivanju zakonskog okvira sa propisima EU. Da li se tržišni princip određivanja cijena energije nekom sviđa ili ne, to je drugo pitanje, ali jednom kad smo odlučili da postanemo dio EU prihvatili smo i da ćemo slijediti njen sistem vrijednosti koji je u svakoj sferi života definisan zakonima, pravilima ili kodeksima. U energetici konkretno, EU je uredila stanje u sektoru kroz nekoliko tzv. energetskih paketa od kojih je zadnji III energetski paket kojem je naš zakonski i regulativni okvit u potpunosti prilagođen”, kazao je Prelević.

On ističe da se apsolutno slaže sa opredjeljenjem EU da se stvari i odnosi unutar energetskog sektora moraju urediti na tržišnim osnovama.

“Sva druga rješenja nas vode u intervenciju države i slična administriranja koja su se već decenijama pokazala kao neuspješan model određivanja vrijednosti bilo čemu, pa i električnoj energiji. Drugim riječima, možete vi sa komšijom ili u kafani da ćaskate do mile volje o tome kako su banane ili krompir preskupi, ali ćete ih ipak kupiti na pijaci po cijeni po kojoj vam se nude. Isto bi moralo biti i sa električnom energijom, a problem u razumijevanju predstavlja to što smo decenijama, radi kupovine socijalnog mira, tu istu struju plaćali onoliko koliko je bilo potrebno da se niko ne buni i da je svi možemo trošiti i kad nam treba i kad nam ne treba. To vrijeme je prošlo i nikad se neće vratiti. Električna energija je roba kao i svaka druga, njena cijena se određuje na tržištu, elektroenergetske kompanije nijesu socijalne ustanove za potkusurivanje političara, a država je ta koja će odrediti ko i pod kojim uslovima treba da plaća nižu cijenu električne energije. Konkretno, u našem slučaju to su socijalno ugrožena lica i lica sa posebnim zdravstvenim potrebama”, kaže Prelević.

Međutim, kako dodaje, država je kod donošenja ovog zakona, uprkos namjeri da cijenu energije prepusti tržištu onako kako joj to nameću propisi EU, ipak uvela jedno ograničenje koje se ima poštovati neposredno nakon usvajanja zakona, tačnije 2017, 2018. i 2019. godine, kao prelaznom periodu.

“To ograničenje kaže, parafraziraću član 249, ukoliko dođe do poremećaja na tržištu električne energije pa cijena krene naglo da raste, a zakonodavac je implicitno rekao da je poremećaj svako povećanje cijene preko šest odsto, onda će stupiti na snagu ovo ograničenje i cijena električne energije za domaćinstva neće moći da raste preko ovih šest odsto. To se upravo dešava. Cijena struje na berzi električne energije HUPEX već duže vrijeme je za čak 50 odsto veća od one koja je u Crnoj Gori važila za domaćinstva u 2018 godini. Dakle, ovim stanjem na berzi je praktično pokrenut mehanizam zaštite potrošača iz člana 249 što EpCg dozvoljava da energiju potrošačima u Crnoj Gori plasira po cijenama koje ne mogu biti veće od šest odsto. I to je EPCG upravo najavila sa početkom od 1. maja ove godine”, smatra Prelević.

Ovaj mehanizam zaštite potrošača će, kako kaže, da važi dok god se na crnogorskom tržištu ne pojavi dovoljno jaka konkurencija za sada jedinom snabdjevaču EPCG.

“Tako ja tumačim zakon koji je dao regulatoru pravo da ocijeni kad ce se steći takvi uslovi da možemo smatrati naše tržište likvidnim tj. bez monopola EPCG.”

To što cijene struje rastu dva puta u svega nekoliko mjeseci, Prelević komentariše kao dva različita osnova poskupljenja.

“Prvo poskupljenje se desilo u februaru jer Vlada tokom janura donosi odluku o visini naknada, a drugo koje je vezano za odluku EPCG je, kako je to objašnjeno od predstavnika EPCG, namjerno urađeno kasnije kako bi se potrošači poštedjeli plaćanja većih tarifa u periodu kad im je potrošnja najveća, dakle januar i februar. Dodatna odlaganja poskupljenja za 1. maj su rezultat toga što EPCG nije adekvatno i na vrijeme upoznala potrošače sa svim mogućnostima koje nude sa novim paketima. Očekujem da će tokom aprila biti još aktivniji u kampanji upoznavanja potrošača sa tarifnim paketima. Cijene za korišćenje prenosnog i distributivnog sistema utvrđene su odlukama RAE iz decembra 2016. za trogodišnji regulatorni period od 2017. do 2019. i to posebno za svaku godinu regulatornog perioda. Od 1. januara ove godine na snazi su cijene za korišćenje prenosnog i distributivnog sistema za 2019. i u odnosu na 2018. veće su 0,32 odsto”, kaže Prelević.