Video
Vlada, sindikat, ekonomski analitičari ne mogu da markiraju godinu kada će se rast BDP i investicija u autoput, turističke projekte, energetiku i poljoprivredu snažno osjetiti na standard svih građana… Svi se slažu u ocjeni da je ključ u snažnijem zapošljavanju i smanjenju broja nezaposlenih, ali sadašnje stanje različito doživljavaju.
Preporučeno
U Ministarstvu finansija Pobjedi su u odgovoru na pitanje kada će se osjetiti snažan rast standarda kazali da su se “brojna ulaganja i investicioni projekti već odrazili na standard građana kroz veće zapošljavanje i smanjenje stope nezaposlenosti, čime se povećala baza stanovništva koja zarađuje dohodak”.
U Uniji slobodnih sindikata smatraju da se nije previše odrazilo na životni standard građana to što posljednjih godina Crna Gora bilježi solidan ekonomski rast.
“Iako posljednjih godina Crna Gora bilježi solidan ekonomski rast, to se nije previše odrazilo na životni standard građana. Prosječna zarada se već dvije godine ne povećava i kreće se oko 510 eura. Nezaposlenost je i dalje velika preko 40.000, penzioni sistem je već odavno neodrživ, veliki broj zaposlenih radi “na crno“ i prima platu “na ruke“, podsjećaju iz sindikata.
Procjene analitičara, dodaju sindikalci, ukazuju da se zaustavljanje povećanja javnog duga može očekivati tek nakon završetka izgradnje auto-puta, ne prije kraja 2020.
“Čak je i MMF početkom 2018. predvidio da će se zemlje čije su ekonomije u fazi razvoja, sa kojima je i Crna Gora, suočiti sa usporavanjem ekonomskog rasta. Kredit u dolarima koji je Vlada uzela od kineske Eksim banke za auto-put dovodi do velikih problema u valutnom riziku zbog rasta kursa dolara, te sav dodatni teret otplate pada na građane. Kako je tržište valuta nepredvidljivo i promjene moguće u relativno kratkom periodu, ostaje da se nadamo da će evropska valuta jačati u odnosu na dolar i tako nam omogućiti povoljnije uslove vraćanja kredita”, kazali su Pobjedi u sindikatu i podsjetili na procjene Ministarstva finansija da će odluka o smanjenju valutnog rizika omogućiti da Crna Gora spremno dočeka 2021. kada počinje otplata glavnice, ali i procjene da će cijena projekta biti uvećana za 10 odsto, odnosno 80,9 miliona eura.
Jedan od najvećih propusta u ugovoru sa CRBC je, kažu oni, to što troškovi pristupne petlje, elektro i vodovodne mreže za auto-put nijesu uračunati, zbog čega ostaje da se vidi koliko će građani Crne Gore morati dodatno da “prazne“ svoje džepove. To sve, dodaju, utiče na standard stanovništva.
Uz sve to, dodaju oni, i laicima je jasno da su potencijali poljoprivrede nedovoljno iskorišćeni, iako država kroz mnogobrojne projekte i subvencije podstiče stanovništvo za bavljenje poljoprivredom. Oni, poučeni lošim iskustvom poljoprivrednika koji muče veliku muku sa otkupom i niskim cijenama i malom zaradom nerado kreću u taj biznis.
“Konačno, jedan od ključnih elemenata za postizanje većeg rasta ekonomije i snaženja standarda građana je uspostavljanje mehanizama odgovornosti na svim nivoima rukovođenja kao i efikasna borba protiv korupcije i kriminala. Važno je prilagoditi se tehnološkim promjenama i mijenjati pravce razvoja ekonomije. Od ključnog je značaja zaustaviti rast javnog duga nakon završetka izgradnje auto-puta, osnažiti konkurenciju u bankarskom sektoru, jačanje potencijala za razvoj poljoprivredne proizvodnje, turizma i ugostiteljstva, naplata poreskog duga, realizacija krupnih infrastrukturnih projekata, privlačenje SDI koje će pospješiti razvoj Crne Gore i doprinijeti otvaranju novih radnih mjesta, racionalno korišćenje prirodnih resursa, podstaći domaće proizvođače da plasiraju na inostranom tržištu”, kažu u sindikatu.
Ekonomski analitičar Vasilije Kostić kaže da je u stručnoj, a kamoli u širokoj javnosti snažno prisutno mišljenje da je za rast životnog standarda i smanjivanje siromaštva dovoljno da ekonomija raste. Nažalost, stvari ne funkcionišu na taj način.
“U tom pojednostavljivanju ide se toliko daleko da se čak stavlja znak jednakosti između rasta ekonomije i rasta standarda i to u realnom vremenu. Zato je i svaki iole značajniji ekonomski rast ili objava o njemu praćena visokim nivoom očekivanja javnosti da će se odmah povećati dohoci i da će se odmah živjeti bolje. Nažalost, stvari ne funkcionišu na taj način. Ekonomski rast, iako neophodan, sam po sebi ne poboljšava živote svih ili velikog broja ljudi. Usudio bih se reći čak da taj odnos je u direktnom odnosu sa sistemom društvene raspodjele – pa u mjeri u kojoj je on deformisan ili nije adekvatno postavljen i efekti ekonomskog rasta se ne „raspodjeljuju“ ravnomjerno. Otuda jedan manji broj ljudi u relativno kratkom roku „osjeća“ efekte ekonomskog rasta, dok kod drugih – daleko većeg broja, taj se uticaj skoro i ne osjeća ili makar ne u kratkom roku”, objašnjava Kostić.
Da bi rast zaista ispunio očekivanja, potrebne su politike koje će efekte ekonomskog rasta transformisati – usmjeriti u opšti porast kvaliteta života ljudi.
