Crna Gora je vrlo ekspeditivna i poslovni ambijent je na zavidnom nivou u odnosu na cijeli region, ocijenio je za portal Standard generalni direktor kompanije Euro-Asfalt iz Bosne i Hercegovine Hamed Ramić. On je istakao da ulazak naše države u NATO znači veliku sigurnost investitorima, te stoga, kako je objasnio, treba očekivati sve veća ulaganja američkih investitora u Crnu Goru.

Standard: Na kojim projektima radite u Crnoj Gori?

Ramić: Mi smo od 2016. godine zastupljeni u Crnoj Gori i radimo trenutno na tri projekta. Jedan je obilaznica u Rožajama i to je projekat koji ima po dva tunela i mosta, nešto saobraćajnice i obilaznicu. Vrijednost projekta  je oko 20 miliona eura, radovi su počeli u januaru i već smo na oko 25 odsto od ukupnih radova. Jedan tunel je dužine 1.200 metara i za sada smo iskopali 500 metara, a drugi je dug 600 metara i više od 100 metara je probijeno. Plan nam je da tunele probijemo do kraja ove godine ali sve zavisi od vremenskih prilika. Kao što i sami vidiete i tokom ljeta je bilo dosta kišnog vremena što nam malo otežava situaciju. Rok je dvije godine i to ćemo definitivno završiti u roku.

Drugi projekat radimo za Željeznicu Crne Gore. U pitanju je sanacija šest kosina na dionici Vrbnica – Bar. To je poprilično zahtjevan posao i ovdje smo negdje na 25 odsto od ukupnog projekta. Tu nam je i malo komotniji rok ali mislim da ćemo to, kako sada stvari stoje i prije roka završiti.

Treći i najveći projekat je rekonsturkcija puta Lubnice Jezerine i njegova vrijednost je 34 miliona eura. Sastoji se od 11 kilometara proširenja postojećih cesti od strane Berana, tri kilometra tunela i spoj na cestu koja povezuje Kolašin i Bjelasicu. Tu smo počeli radove prošle godine u maju i naišli smo na nepredviđenu situaciju. Naime, nakon 150 metara iskopanog tunela pojavila se voda i jedva smo uspjeli da evakuišemo ljude i mašine. Brzina vode je bila 100 litara u sekundi. Od aprila ove godine do danas smo u nekom zastoju u tunelu, ali radimo ostale poslove na trasi. Morali smo završiti dodatna ispitivanja i to je pri kraju, pa očekujem u narednih 15-ak dana da ponovo krenemo sa radom u tunelu.

Standard: Kako ocjenjujete poslovni ambijent u Crnoj Gori?

Ramić: Poslovni ambijent je na zavidnom nivou gledano na nivou cijelog regiona. Crna Gora je vrlo ekspeditivna. Konkretno se rješavaju stvari koje znače investitorima. Investitor nikada neće doći ondje gdje je nešto nejasno. On hoće da ima jasnu sliku i to im Crna Gora i nudi.

Standard: Crna Gora je članica NATO-a. Koliko je to važno investitoru?

Ramić: Tek ćete vidjeti kolika je prednost biti članica NATO-a. To je za investitora velika sigurnost. Prije svega mislim na američke investitore čije interesovanje za ulaganje u Crnu Goru će vrlo brzo krenuti.

Crna Gora je lijepa zemlja, na razdaljini od 100 kilometara imate i planine i more. To je raj. I to će Crna Gora iskoristiti, te prirodne ljepote, vodu i eko hranu, odnosno domaće proizvode koji su sve traženiji.  Vaša obala je jedna od najljepših i sigurno je da će obala Crne Gore biti kao Monte Karlo.

Standard: Osim naše države, gdje još i na kojim projektima radite?

Ramić: Kompanija Euro-Asfalt posluje u Njemačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj, Makedoniji, Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini. Radimo isključivo infrastrukturne projekte, nedavno smo završili jednu hidrocentralu u BiH.  U Sloveniji završavamo jedan projekat od 60 miliona eura, a to je posljednja dionica auto puta, nekih sedam kilometara. Počeli smo krajem 2015. i rok je bio tri i po godine, a mi ćemo to završiti daleko prije roka. To je poprilično brzo i odlično odrađen posao. Osim toga u Sloveniji radimo pristupne ceste za željeznicu.

U Hrvatskoj trenutno radimo za Luku Rijeku i za Željeznice Hrvatske rekonstukciju lučkog platoa. I tu imamo jedan tunel od 600 metara, a ono što je zanimljivo on će biti ispod grada. Radove smo počeli prije mjesec dana i to ide svojim tokom.

U Njemačkoj smo pristuni od 1998. godine i imamo konstatno 100-tinak ljudi iz regiona koji su zaposleni tamo. To je konstantan biznis.

Kada je u pitanju Makedonija, učestvujemo na tenderima i spremamo se za neke poslove.

Standard: Kako je raditi u regionu i državma EU? Poštuju li se standardi?

Ramić: Vjerujte da je svugdje isto. Postoje standardi i pravila igre. Mi radimo na projektima koje finansiraju međunarodne finansijske institucije. Tu postoje procedure i ne možeš prići projektu ako nisi spreman. Moraš imati kvalitetnu radnu snagu, tehnički i inženjerski kadar, opremu i to nama nije ništo strano. Poslujemo više od 20 godina i imamo iza sebe izgrađenih 120 kilometara auto puta.  Oko 80 kilometara auto-puta u Bosni i Hercegovini smo mi radili. U Crnoj Gori je u toku izgradnja auto-puta i to je dobar projekat jer auto-put je žila kucavica. Bez infrastrukture svi smo mrtvi.

Standard: Mnoga građevinska preduzeća bivše SFRJ su propala. Šta je po vama ključni razlog zbog kojeg su nekada velike firme praktično nestale?

Ramić: U bivšim državama Jugoslavije se dešava u zadnjih 10 godina ta tranzicija u građevinarstvu. One sve predratne, bivše državne kompanije idu u tranziciju. Većina je propala, ostala je poneka koja preživljava. Većinom je to sve otišlo u stečaj. Počev od Slovenije, Hrvatske, BiH, Crne Gore… Šta se desilo. U Sloveniji i Hrvatskoj se desilo da su oni imali jedan zamah investiranja u infrastrukturu i razvijali su firme. Međutim, nijesu razmišljali šta će se desiti kad završe sve te poslove. Jedna kompanija je imala 1.200 zaposlenih i završila je sve planirane poslove i automatski došla u problem šta će sa radinicima. Nisu napravili tranziciju i to je dovelo do propasti mnogih preduzeća.

Standard: Sve više mladih, obrazovanih ljudi odlazi u inostranstvo. Imate li problem sa radnom snagom?

Ramić: Nas u Euro-Asfaltu ima oko 800 i naša filozofija je da u svakoj od zemalja u kojoj poslujemo pokušamo povući ljude sa tržišta, da zaposlimo lokalnu radnu snagu. Naravno, saradnju prvo nudimo lokalnim kompanija i sa njima najčešće sarađujemo. I to se konkretno i u Crnoj Gori pokazalo jako dobro.

Oko 100 ljudi u Euro-Aasfaltu je inženjerski kadar i imamo za svaki segment koji radimo kritičnu masu ukoliko je potrebno uskočiti.

Što se tiče kadrova, otvorene su granice ka Evropi i to je imalo uticaja da ljudi odlaze za boljim životom. Šta treba uraditi da bi ih zadržali? Jednostavno, morate dići standard i uslove rada. Bez toga nema napretka i posla. Ako dignete standarde porašće i potrošnja. Mi nemamo problema sa radnom snagom. Mi radimo u državama Evropske unije, pa su i plate prilagođene EU. Naš radnik sigurno neće otići za 100 eura veću platu. Ali mislim da će biti problem u narednom periodu, jer vidim da u građevinarstvu u cijelom regionu nije dobra edukacija ljudi. Prvo neće ljudi da rade u građevinarstvu. U građevinskim školama više nemate tesara i amrirača. Prepušteni ste sami sebi na internu komunikaciju i organizovanje škola za svoje saradnike, koje edukujemo i obučavamo. Nažalost, dešavalo da naučite ljude i oni odu ali to je tako.

Standard: Koliko je važno da pored nekog završenog projekta date i humanitarni doprinos lokalnoj zajednici?

Ramić: Kada radite i nešto zaradite logično je da to podijelite sa ljudima i okolinom. Trudimo se da gdje god da radimo ostavimo nešto i damo doprinos lokalnoj zajednici. Ne prezamo od toga da napravimo igralište, neki put, vodu da dovedemo, da se ljudima olakša život. Učestvujemo dosta u tim humanitarnim akcijama i naš region jednostavno ima potrebu za tim.  Mlade je neophodno kupiti sa ulice i okrenuti ih sportu i evo u Crnoj Gori podržavamo košarkaške klubove sa Cetinja i Rožaja i pomažemo ih. Napravili smo i kuće nekim ljudima koji nijesu imali krov nad glavom. Taj društveno-odgovoran rad je nešto što treba raditi. Stipendije se naravno podrazumijevaju. Stipendiramo ljude koji nemaju mogućnost da studiraju, a dajemo stipendije i za kadrove koji nam trebaju u Euro-Asfaltu.

Standard: Tehnologija napreduje iz dana u dan. Koliko je to imalo uticaja na građevinarstvo i da li je moguće danas neke projekte mnogo brže završiti u odnosu na period prije 20 godina?

Ramić: Danas, na primjer, metod gradnje u tunelima je u potpunosti isti kao i prije 50 godina. Osim na projektima gdje imate neke kompaktne zemlje ili stijene koje mašine mogu da buše. Ipak, te mašine kod nas slabo funkcionišu ali su odlične npr. za Saudijsku Arabiju ili Katar gdje je zemlja suva. Ta mašina ne smije da dođe u dodir sa vodom. Kod tunelogradnje, postupak probijanja je isti, naravno danas imate poboljšanu i moderniju i prilagođeniju mehanizaciju. Ali ljudski faktor je ključ.

Dakle, može se ubrzati gradnja ali to je više stvar organizacije. Tehnologije za mostogradnju su napredovale. Sada neke stvari radimo za 15 dana, a nekada je trebalo dva mejseca. I to su neke finese koje mogu ubrzati realizaciju projekta.

N.Lacman