Video
Nakon vrućeg ljeta imaćemo i vruću političku jesen, jer će u četiri opštine građani birati lokalnu vlast.
Na redovne izbore prvi će 15. septembra ići Gusinjani, a taj proces će koštati 17 hiljada eura. Istog dana, 29. septembra, na birališta izlaze Kotorani i Podgoričani. Za redovne izbore u budžetu Kotora opredijeljeno je 100 hiljada eura, dok će iz budžetske rezerve za vanredne izbore u Glavnom gradu biti izdvojeno od 250 do 270 hiljada eura. Jesenji izborni ciklus zatvoriće Budvani 17. novembra, a taj četvrti izlazak na birališta u posljednje četiri godine prijestonicu turizma koštaće 49 hiljada eura. Kada se sve sabere, izborni ceh biće nešto viši od 400 hiljada eura. No, to nije konačna cijena.
Stefan Đukić, politički analitičar, navodi da je ta cijena mnogo veća.
“Mnogo veću cijenu plaćamo zato što su sve te institucije u blokadi, zato što neke osnovne stvari ne mogu da se riješe. Niko ko dođe na upravljačku poziciju nije siguran da je tu četiri godine i da može da planira čime može da se bavi i šta će da uradi jer su svi od danas do sjutra u v.d. stanju, što onemogućava strateški razvoj opština i države u cjelini”, kaže on.
O razvoju i napretku društva političari ne razmišljaju, što vidimo godinama kroz trajanje i pokušaje reforme izbornog zakonodavstva, kao i objedinjavanja izbora u jednom danu. Razlog je taj što političarima odgovara da državu drže u stalnoj izbornoj kampanji.
Stefan Đukić dodaje: “S jedne strane, to im omogućava da ne rade, da ne rade na vođenju države ili opština, jer su u kampanji i nisu sigurni da li će ostati na poziciji. Tokom kampanje, novac se sliva u partije, a one ga dalje usmjeravaju simpatizerima, tako da što se njih tiče, bilo bi idealno da smo stalno u nekoj kampanji i da su stalno neki izbori.”
I zato, nakon izbora na scenu stupaju iscrpljujući pregovori koji se završavaju bez dogovora, kao što je ljetos bio slučaj u Glavnom gradu i Budvi.
Preporučeno
“Oni su u svakoj situaciji imali mogućnost da razgovaraju sa više opcija, da ni na koji način ne prekrše svoja predizborna obećanja, tako da nije pitanje da nisu mogli, nego nisu htjeli. Dok se to ne promijeni, Crna Gora će biti država između mora i planina, ali i izbora”, ocjenjuje on.
