GAJEVIĆ: Spriječiti da najava većih zarada postane opravdanje za poskupljenja

Upitan da prokomentariše to što se u javnosti ukazuje da će primjena Euro modela neminovno dovesti do inflacije, Gajević navodi da bi izbjegao tvrdnju da je nagli rast cijena neminovan. Ne negira pak da postoji rizik koji zahtijeva ozbiljnu procjenu.

“Posebno treba spriječiti da sama najava većih zarada postane opravdanje za preventivna poskupljenja bez odgovarajućeg rasta troškova. Ono na šta ukazujem je rast troškova medicinskih usluga i liječenja, po kojima smo i prošle i pretprošle godine prednjačili u EU. Ne mogu se oteti utisku da je bar donekle povezano sa ukidanjem doprinosa za Fond zdravstva”, kazao je Gajević Pobjedi.

Rizik

Na pitanje da li se može desiti da se Crna Gora ponovo suoči sa inflacijom od 17,5 odsto kao krajem 2022. godine, Gajević navodi da se takav scenario ne može ni isključiti niti smatrati izvjesnim.

“To bi zahtijevalo ozbiljno pogoršanje uslova i snažno djelovanje više inflatornih faktora. Rizik nastaje kada se spoljna poskupljenja energije, hrane i transporta spoje sa domaćim rastom tražnje i troškova poslovanja i prije svega inflatornim i socijalnim očekivanjima. Ako raspoloživi prihodi naglo porastu, a ponuda robe i usluga ne može dovoljno brzo da odgovori, dio dodatne tražnje može se preliti u cijene, a dio u veći uvoz. Istovremeno, preduzeća kojima raste ukupan trošak rada mogu pokušati da taj rast prenesu na kupce. Međutim, nije stručno izjednačiti povećanje neto zarade sa jednakim povećanjem troška poslodavca. Ako se istovremeno smanjuju porezi i doprinosi, njihov efekat morao bi biti uračunat. Tek poređenjem sadašnjeg i budućeg ukupnog troška rada u indeksiranim cijenama, možemo procjenjivati pritisak na cijene”,

Na pitanje da li je javnom obećanju većih zarada ipak trebalo da prethode analize i procjena fiskalnog uticaja, Gajević nema dileme da jeste. Ocjenjuje da građani imaju opravdanu potrebu za većim zaradama, a Vlada obavezu da pokaže kako će takav rast biti finansiran i koliko će trajati njegovi pozitivni efekti.

“Najprije treba izračunati posljedice, sprovesti konsultacije i provjeriti pretpostavke, pa onda preuzeti čvrsta obećanja o iznosima i rokovima. Generalno, dobro bi bilo da svaka politika ima svoju odgovornost. Da je urađena, analiza bi pokazala šta se dešava sa prihodima i rashodima države, finansiranjem penzija, budžetima opština i troškovima javnih službi. Jednako je važno utvrditi koliko dodatnog tereta mogu podnijeti mikro i mala preduzeća, kakve su razlike među djelatnostima i da li postoji rizik od smanjenja zaposlenosti ili prelaska dijela poslovanja u sivu zonu”, navodi Gajević.

Politička odgovornost

Naglašava pak da ako država smanjuje prihode od doprinosa, mora jasno objasniti iz kojih trajnih izvora će nadoknaditi taj prihod. Potrebno je, kako navodi Gajević, dokazati očekivanja da će povećana potrošnja automatski obezbijediti dovoljno PDV-a i to kroz konzervativan obračun uz provjeru u nepovoljnijem scenariju.

“Bez objavljenih analiza iza kojih stoji neki potpisnik, javnost ne može znati da li one postoje, ali nijesu dostupne ili ne postoje. Obje situacije zahtjevaju objašnjenje. Politička odgovornost podrazumijeva da građanima, uz obećanu korist, budu predstavljeni troškovi, ali i rizici”, naglašava Gajević.

Podržava cilj da ljudi u Crnoj Gori bolje žive od svog rada, ali navodi da građani moraju da znaju kolika je korist održiva, ko snosi trošak te šta će država uraditi ako rezultati budu lošiji od obećanih. Posebnu pažnju, kako naglašava Gajević, zaslužuju nezaposleni, primaoci socijalnih davanja i domaćinstva čiji prihodi neće neposredno pratiti rast zarada, a koja će snositi posljedice eventualnih poskupljenja, kao što su penzioneri, poljoprivrednici i drugi.

“Trajno veće zarade zahtijevaju rast produktivnosti, ulaganja, konkurencije i sposobnosti privrede da stvara veću vrijednost. Poresko rasterećenje može pomoći, ali njegov prostor ima granice”, upozorava Gajević.

Smatra da prijedlog privrede da se zarade fazno povećaju tokom perioda od godine zaslužuje ozbiljno razmatranje, dodajući da bi to moglo omogućiti preduzećima da prilagode ugovore, organizaciju rada i novčane tokove, a državi da prati posljedice prije narednog koraka.

“Time se može ublažiti istovremeni pritisak na troškove i tražnju, pa i rizik naglog poskupljenja. Ipak, faznost sama po sebi ne uklanja konačni trošak reforme niti garantuje stabilne cijene. Potrebna je i određena etička odgovornost poslodavaca. Zahtjeve treba provjeravati prema stvarnom poslovanju, produktivnosti, profitabilnosti i mogućnostima pojedinih djelatnosti. Ne mogu se automatski izjednačiti malo preduzeće koje teško održava likvidnost i kompanija sa visokom dobiti. Eventualna državna pomoć mora biti privremena, ciljana i vezana za očuvanje formalnih radnih mjesta u skladu sa odgovarajućim zakonskim normama. Opšte subvencionisanje svih poslodavaca moglo bi samo prenijeti teret na poreske obveznike i prikriti stvarnu cijenu modela”, naglašava Gajević.

Prognoze MMF-a

Komentarišući posljednje prognoze Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) koji očekuje postepeno snižavanje inflacije u Crnoj Gori sa ovogodišnjih 3,5 na 3,3 odsto naredne godine u kontekstu najavljenog Euro modela, na osnovu kojeg bi od januara zarade u Crnoj Gori trebalo da budu značajno uvećane, Gajević navodi da te projekcije treba shvatiti kao uslovnu procjenu kretanja ekonomije, čija pouzdanost zavisi od raspoloživih podataka i pretpostavki na kojima je zasnovana.

“Dakle, nemam tu analizu pa ne mogu ni da se izjasnim nedvosmisleno. Ipak, prema informacijama koje imamo, rast crnogorske ekonomije procjenjuje se na tri odsto ove i 2,8 odsto naredne godine, uz prosječnu inflaciju od 3,5, odnosno 3,3 odsto. To govori o više stvari, prvenstveno da su koristili statističke i javno dostupne podatke te da nije rađeno neko dublje istraživanje niti su traženi podaci o strukturi te šta u stvari u ekonomiji raste da možemo biti zadovoljni. Govori i o relativno umjerenim projekcijama rasta, koji sam po sebi ne daje osnov za zaključak da privreda može bez teškoća podnijeti svako administrativno povećanje zarada. Ako pak uzmemo u obzir logiku da je rast plata taj koji će u nekom kratkom roku povećati BDP, onda vidimo da je efekat rasta na nivou prosječnog pri čemu statistički sam rast nema trend rasta”, navodi Gajević.

Važno je, kako dodaje, razdvojiti prosječnu godišnju inflaciju od godišnje stope u pojedinačnom mjesecu, jer septembarskih 5,2 odsto predstavlja rast cijena u odnosu na septembar prethodne godine, dok godišnji prosjek obuhvata svih dvanaest mjeseci.

“Te dvije vrijednosti mogu istovremeno biti tačne. Ipak, ubrzavanje inflacije u posljednjim mjesecima zahtijeva oprez prema očekivanju njenog brzog smirivanja”, smatra Gajević.

Naglašava i da se ne može zaključiti da li su efekti Euro modela uključeni u projekcije MMF-a, dodajući da je potrebno da Ministarstvo finansija i MMF razjasne da li su projektovane promjene zarada, poreza i doprinosa ugrađene u osnovni scenario i u kom obimu.

“Dok to ne znamo, prognozu MMF-a ne treba predstavljati ni kao potvrdu ni kao negaciju održivosti tzv. Euro modela”, naglašava Gajević.

Struktura potrošnje

Komentarišući septembarske podatke Monstata o godišnjoj stopi inflacije koja je dostigla 5,2 odsto, Gajević ukazuje da ovaj podatak predstavlja prosječnu promjenu cijena određene potrošačke korpe, ali da pojedinačna domaćinstva imaju veoma različitu strukturu potrošnje.

“Porodica koja najveći dio prihoda izdvaja za hranu, zakup stana, zdravstvo, struju i prevoz drugačije je izložena poskupljenjima od domaćinstva koje ima sopstveni stan i znatno veći raspoloživi dohodak ili je statistički u boljoj poziciji kada su u pitanju zdravstveni troškovi. Ako najviše rastu cijene onoga što određena porodica mora svakodnevno da kupuje, njena lična stopa inflacije može biti iznad zvaničnog prosjeka. To, ipak, treba utvrditi određenim analizama i podacima, umjesto unaprijed pretpostaviti da svako domaćinstvo trpi veći rast troškova od 5,2 odsto”, ocjenjuje Gajević.

Upozorava da je poseban problem u već dostignutom nivou cijena, na čije kretanje utiču i sezonski faktori, uključujući pojačanu tražnju tokom turističke sezone i izraženu potrošnju neposredno nakon.

“Ipak, sezonska poskupljenja treba razlikovati od godišnje inflacije, koja poređenjem dva septembra već obuhvata isti dio godišnjeg ciklusa”, navodi Gajević.

Podsjeća i na tzv. spoljne pritiske na koje ukazuje FAO koji je u septembru zabilježio rast međunarodnog indeksa cijena hrane od 1,5 odsto mjesečno i 5,8 odsto godišnje. Iako, kako dodaje, taj indeks nije neposredna mjera cijena na crnogorskim policama, upozorava na rizike za uvozno zavisnu ekonomiju kakva je Crna Gora. Gajević pak naglašava da ono što u najvećoj mjeri podstiče inflaciju spolja jesu cijene energenata koje su katalizator svih ostalih cijena.

“Mišljenja sam da Vlada treba da prati kretanja životnog standarda, odnosno koliko osnovnih životnih potreba domaćinstvo može da podmiri nakon plaćanja obaveznih računa. Prosječna zarada i prosječna inflacija jesu potrebni pokazatelji, ali nijesu dovoljni za ocjenu standarda”, napomenuo je Gajević.

Fiskalni savjet mora biti glasniji

Na pitanje Pobjede da li je nedavno imenovani Fiskalni savjet (FS), za koji je i sam bio kandidat, trebalo samostalno da reaguje povodom najava Euro modela, imajući u vidu da im zakon daje takvu mogućnost, Stevan Gajević navodi da je predsjednica FS saopštila da im nijesu dostavljene potrebne analize fiskalnih i makroekonomskih efekata, niti predlozi zakona na mišljenje.

“Zato ne bi bilo pravedno tvrditi da je institucija potpuno ćutala, iako de facto jeste. Nije politički korektno da baš ja kritikujem rad FS, ali evo najmanje što ću reći i što sam i do sada isticao je da je politički izbor članova Savjeta dao svoje rezultate. U najboljem, ćutanje. Smatram da je opravdano očekivati aktivniji institucionalni nastup FS. Nedostatak dokumentacije onemogućava konačnu kvantitativnu ocjenu, ali omogućava jasno upozorenje da održivost reforme još nije nezavisno provjerena. FS treba da precizira koje podatke traži, da li ih zaista formalno traži i da javnost obavijesti o tome da li su dostavljeni”, navodi Gajević.

Naglašava pak da od FS ne treba zahtijevati da unaprijed podrži ili odbaci model na osnovu političkih najava.

“Treba očekivati da insistira na pretpostavkama koje se mogu provjeriti, potpunom obračunu i javno obrazloženom mišljenju. Ako ne mogu sami, mogu tražiti pomoć. Nezavisnost FS dobija praktičan smisao upravo onda kada se razmatraju odluke sa velikim i dugoročnim posljedicama po javne finansije”, ocjenjuje Gajević. navodi Gajević dodajući da zato ne bi tvrdio da je nagli rast cijena neminovan.