Video
Za prethodne četiri godine devet građevinskih kompanija ostvarile su 113 miliona eura čiste dobiti, a skoro pola te sume pripada Bemaksu, prenosi Bankar.me.
Preporučeno
Ovaj portal analizirao je prošlogodišnje poslovanje kompanija čiji godišnji prihod prelazi dva miliona eura. Iako zvanično registrovana za proizvodnju betona, u tabelama su pored ostalih građevinskih kompanija posmatrali i poslovanje Bemaksa, najviše što je najčešći dobavljač, a često i izvođač radova na stambenim zgradama.
To im omogućava da prednjače po brojnim pokazateljima, prije svega po nivou prihoda, ali i neto dobiti. Ova kompanija ostvaruje godišnju dobit koja je jednaka zbiru dobiti svih ostalih posmatranih kompanija. Iako prihodi posmatranih kompanija iz godine u godinu rastu dvocifreno, profiti ne prate taj tempo.
Dvije do sada najprofitabilnije kompanije u sektoru, Bemaks i Zetagradnja, bilježe blagi pad dobiti u prošloj u odnosu na 2017. godinu. Bemaks, koji je 2017. godine bio nacionalni rekorder po dobiti sa 20 miliona eura, prethodne godine se ,,morao zadovoljiti” sa 13 miliona.
Zetagradnja, čiji logo krasi neke od najvećih zgrada u maltene svakom dijelu glavnog grada, trenutno sprovodi najveći poduhvat izgradnju kompleksa Siti point na mjestu nekadašnjeg Duvanskog kombinata. Pretpostavljamo da će, kako se bude bližio kraj izgradnje ovog kvarta, rasti prihodi i dobit kompanije, koja je prošlu godinu završila sa šest miliona eura.
Najveći rast dobiti bilježe Fidija i Cijevna komerc, dok je Normal kompani jedina godinu završila u crvenom. Pad dobiti bilježe kompanije Gradnja promet i Trudbenik, koje glavne građevinske poduhvate sprovode u podgoričkom naselju Zabjelo, koje mnogi nazivaju novom Budvom, imajući u vidu intenzitet i gustinu gradnje na tom prostoru koji okružuje brdo Ljubović. Posmatrajući pokazatelj povrata na kapital, vidimo da je poslovanje kompanija prilično stabilno i da na nivou sektora ovaj pokazatelj iznosi oko 11 odsto, što je prilično dobar odnos uposlenog kapitala.
Najefikasniji angažman kapitala je prethodne godine zabilježila Cijevna komerc, kao i Novi volvoks, dok je Gradnja-promet zabilježila pad. Radnici u ovim kompanijama, međutim, imaju zarade manje od državnog prosjeka. Problem prilikom analize iznosa prosječne zarade po jednom zaposlenom u ovim kompanijama jeste broj zaposlenih koji se angažuju ,,po potrebi i projektu”, a ne vode se kao stalno zaposleni u kompaniji. Evidentno je da gro radnika na gradilištima čine stranci, pa tako svakog jutra makar u glavnom gradu možemo vidjeti kolone automobila i autobusa koji dovode radnu snagu iz susjedne Albanije.
Ova praksa onemogućava da se reprezentativno uporedi iznos zarada po kompanijama, makar na osnovu javno dostupnih brojki. Prosječan broj stalno zaposlenih u ovim kompanijama je, za poslove kojima trenutno rukovode, zanemarljiv. Stoga i brojke koje reprezentuju prosječnu mjesečnu neto zaradu treba posmatrati sa velikom rezervom.
Svega pet od sedam odsto ukupnih prihoda pokriva troškove zarada, što, imajući u vidu činjenicu da se industrija građevinarstva i dalje prilično oslanja na fizički rad i vještine majstora, govori da se taj rad i ne cijeni koliko bi možda trebalo.
