Institucije zakazale, lučki radnici ugroženi

Gosti emisije su Milan Gazdić, direktor Agencije za zaštitu životne sredine, Miroslav Radoman, direktor operative Port of Adria, Ratko Vukosavljević, iz sindikata Port Of Adria, Zoran Martinović, iz sindikata Port Of Adria, Borko Bajić iz Instituta za javno zdravlje i Slavena Vuković, ekološka inspektorka.

Stanisavljević je rekao da ništa o svemu ne bi znali da kompanija nije pokrenula provjere, a pritom nema nijedne ustanove u zemlji koja bi mogla da im pruži jasnu informaciju o stepenu izloženosti.

“Mi smo nakon prvih testova slali razna pitanja, slali smo dopise, ali i nadležnim državnim institucijama. To je radila i kompanija, odgovora nije bilo. Tek kada se u medijima pojavila informacija o većoj koncentraciji olova u krvi od dozvoljene, tek su počeli baš mediji da to dižu na neki veći nivo. Mi kao sindikat smo izdvojeni 2009. godine, od dijela luke, nismo ni upoznati sa procedurama kontrole. U luci sam 28 godina, i smo računali da kroz sistematske preglede ulazi i ovaj koji se tiče olova. Radio sam i ranije na tom terminalu ispod Volucije. Nalazi su završavali u kartonu”, rekao je Stanisavljević.

On je potvrdio da nije bilo nikakvih specifičnih pretraga koji se tiču olova, a vezano za ljekarske provjere, imajući u vidu poslove kojim se bave.

Martinović je izjavio da poslodavac donosi odluku o testiranju, a zaposleni mogu privatno da se testiraju, ako to žele.

“Čekam da vidim za druge. Lično nemam direktan dodira sa tim dijelom luke, pa me zasad ne interesuje da se testiram. Moj posao nije da se bavim istovarom tovara cinka, ako poslodavac odluči, testiraću se. Ja sam cijelo vrijeme bio ubijeđen da pregledi uključuju i testove na prisustvo teških metala, jer mi to radimo negdje od 2017. godine. Kada je poslodavac pokrenuo vanredni pregled, u tom momentu sam saznao da mi nemamo labaratoriju za te vrste analize. Srećom, ta se labaratorija otvorila u Baru, poslodavac je uradio ono što je njegova zakonska obaveza. Po dobijanju tih nalaza, prije tri sedmice, kada smo vidjeli te reference, ljudi su bili zbunjeni. Ako vam je gornja granica 28 a vi vidite 119, ne znam kako da se čovjek osjeća u tom trenutku. Kada su ljudi pitali gdje da se obrate, dobili su odgovor – kod izabranog doktora, nemate gdje drugo. Kod izabranog doktora nismo saznali ništa, medicina rada kaže da su im ruke vezane. Ja sam tražio da se pribavi stručno mišljenje, jer ne znamo ima li ikog u Crnoj Gori da je bio stručan za to. Mi smo odmah reagovali. Slučaj je prijavljen Institutu za javno zdravlje, a jedan naš kolega je dobio od izabranog ljekara uput za konzilijum za inostrano liječenje. Mi smo održali sastanak i po informacijama koje smo dobili, niko nije sumnjao da imaju neke druge reference. Gornja granica je 28 mikrograma po litru, za olovo. Alternativa je neke nalaze objavila na Fejsbuku, i krenula je buka. S pravom”, rekao je Martinović.

On je objasnio da je kada je sve medijski objavljeno, i tek nakon toga, medicina rada zvala šest ili sedam ljudi sa najvećim referencama, i organizovala prevoz iz Bara ka KBC.

“Već su imali spremne papire i dobili su upute za Beograd. Kako je moguće da medicina rada ništa ne uradi, a onda nakon objave u medijima reaguju i sve može”, rekao je Martinović.

Bajić je pojasnio da Pravilnik o izloženosti hemijskim materijama, koji tretira određene granice, ali samo u vazduhu. Postoji, kako je rekao, usklađenost sa evropskom direktivom o zaštiti na radu, i u toj direktivi granična vrijednost je definisana na 700 milograma na litar.

“Šta se dešava – evropska direktiva je revidirana i odlučeno je da se za pet puta smanje te koncentracije. To još nije primijenjeno u svim zemljama EU ali je ta granica smanjena na 150 po litru. Pretpostavljam da je ta informacija poznata. Zaštita radnika je, da kažem, nešto gdje postoji podijeljena odgovornost više institucija”, rekao je Bajić.

Na pitanje šta se dešava sa čovjekom koji se kontaminira, on je rekao da svi imamo neke manje koncentracije olova u organizmu jer je 2011. godine regulisano dodavanje u gorivima.

“Nažalost, u EU se koncentracije kreću do 40 mikrograma. Imamo i neke gradove ovdje, kao Pljevlja, gdje su korišćene u radnom i proizvodnom procesu materije koje su u sebi imale teške metale. Tu mislim i na arsen. U toksikološkom profilu, olovo i živa su opasniji, ali je i aresn takav da može da izazove mnogobrojne teškoće. Olovo ima kancerogeni potencijal. Ne samo građani, nego i odgovorne institucije treba da budu svjesni toga. I PM čestice utiču na zdravlje, i to ima kancerogeni potencijal,”, rekao je Bajić.

On je rekao da su djeca i trudnice najugroženiji od djelovanja olova, i to može da izazove teške posljedice.

“Dugoročno, kod ljudi koji su profesionalno izloženi, to dovodi do poremećaja neurološke prirode, do poremećaja ponašanja, i druge stvari. Kada olovo uđe u organizam, ide u ciljane organe, mozak, jetra i bubrezi. Imamo stabilan i reaktivan dio. Može da dovede do anemije, ali i povećanog pritiska, kasnije i moždanog udara”, rekao je Bajić.

Nivo tačnosti testova u labaratoriji, kaže, stiče se akreditacijom, što je jasan proces.

Gazdić je rekao da građani nemaju brige što se tiče kvaliteta vazduha u Baru. Kako je rekao, svi rezultati pokazuju da je za tri godine kvalitet vazduha najbolji baš u Baru.

“Mjerenja se vrše 365 dana u godini. Sve je u okviru dozvoljenog. Apel da se ne šeta u prostoru u Luci Bar tiče se industrijske zone. To je mirko lokacija i to je radna lokacija. Tu su zabilježeni podaci koje smo iznijeli nedavno, a tiče se povećanog prisustva olova i arsena. U granicama je dozvoljenog ali je povećano. Nivo arsena je povećan deset puta. Dobili smo podatke od Luke Bar i Port of Adria o tome, i kontaktirali CETI radi potvrde tačnosti. Kada smo dobili potvrdu, informisali smo ekološku inspekciju i nadležni sekretarijat barske opštine, za životnu sredinu”, rekao je Gazdić.

Vazduh, kako je rekao, utiče na zdravlje čovjeka, i zaštita je definisana posebnim zakonom.

“Član 52 tog zakona određuje ovlašćenja inspektora. Inspektori očekuju od nas postupak štete u životnoj sredini, a mi ne vodimo po ubrzanoj proceduri postupak koji se tiče vazduha”, rekao je Gazdić.

Kako je rekao, agencija po zakonu o vazduhu ima ulogu monitoringa, i poslala je redovno obavještenja o stanju u Baru.

U emisiji je problematizovano da li je neko od zaposlenih u barskoj opštini čitao mejlove, i je li moguće da se neko tako igra ljudskim životima.

Vuković je rekla da su podaci dostavljeni Opštini Bar, i Port of Adria i Luka Bar su dostavili sva svoja mjerenja preko akreditivanih labaratorija, i to je dobio i nadležni sekretarijat barske opštine.

“Inspekcijskim nadzorom je utvrđeno da je su obavještenja poslata”, rekla je Vuković.

Ona je rekla da je pažljivo davala izjave o ovom pitanju, ističući da inspekcija odgovore nije dobila i da od maja 2023. godine nije dobila rješenje.

“Zvanično nijesmo dobili ništa, ali jesmo informacije telefonom. Kao inspektorka, uradila sam sve a agencija je odlučila da stvari rješava preko medija. Umjesto da se fokusiraju na inspekciju”, rekla je Vuković.

Ona je rekla da Luka Bar i Port of Adria postoje decenijama, i mjerenja koja se rade na tom prostoru tiču se kvaliteta ambijentalnog vazduha.

“Podnijela sam krivičnu prijavu ODT Bar protiv Luke Bar. To je urađeno 5. februara 2024. godine. Odgovora nema”, rekla je Vuković.

Radoman je naglasio da je menadžment Port of Adria kao mjeru imao kontrolu prisustva teških metala u krvi kod zaposlenih. Međutim, labaratorija koja je to mogla da radi otvorena je u Baru, i otkriveno je ono o čemu je javnost već informisana. Nalazi su, dodaje, poslati i klinici u Berlinu.

“Nalazi se rade kako bi se ustanovilo da li kod zaposlenih ima organa u kojima se, da kažem, skladište teški metali. Kontigent oko 20 radnika, već su poslati u Berlin, biće i ostali, a menadžment je odlučan da svi budu testirani i da se preduzmu sve mjere”, rekao je Radoman.

Inspekcija rada je, kazao je, potvrdila ono što je kompanija uradila – da se zatvori skladište gdje se pojavila kontaminacija. Radi se, kaže, i redovna procjena rizika.

“Inspekcija rada i druge su dolazile više puta”, kazao je Radoman.

On je objasnio da 90 odsto rude dolazi u to skladište sa Kosova, ali i manji dio iz Pljevalja i BiH.

“Mi smo ispunili zakonske obaveze. Nama je zdravlje radnika na prvom mjestu, Pitanje kako su reagovale institucije je pitanje za njih”, rekao je Radoman.