Video
Ministar Joković je pred kamerama priznao — sa nevjerovatnim mirom i neviđenom političkom nonšalancijom — da nije sprovodio novi Zakon o šumama, jer je, pazite sad, „procijenio da bi sprovođenje nanijelo još veću štetu“. Iako bi se očekivalo da se na ovakvo priznanje reaguje momentalnim razrješenjem s funkcije, poslanici su, makar oni iz dijela vlasti, uglavnom klimali glavama. Umjesto političkog i pravnog odgovora, dobili smo izvinjenje u stilu: „i vi ste bili štetni, pa mogu i ja“. Cirkus.
Da tragedija bude potpuna, Joković nije demantovao ni informaciju da je Evropska komisija povukla 400.000 eura podrške šumarskom sektoru upravo zbog toga što nije osnovano državno preduzeće za gazdovanje šumama. A onda, u istom dahu — ministar koji se hvali uzimanjem kredita od Svjetske banke — najavljuje da će ipak formirati preduzeće… ali da će početak rada preduzeća pomjeriti do Nove 2026. godine. I to zbog privatnih vlasnika šuma koje je sam zakon prethodno ignorisao. Šamar logici i javnosti.
I kao da paradoksima nije kraj, Joković u isto vrijeme kaže da „nema kadrova“ za novo preduzeće. Ipak zvanični podaci govore. Više od 10 inženjera šumarstva je nezaposleno i čeka posao na Birou rada i više od 100 šumarskih tehničara čeka priliku da radi. Podjetimo takođe, da se taj isti ministar prije dvije godine hvalio stipendijama za 27 studenata šumarstva. Gdje su sada ti studenti
U pomenutom kontrolnom saslušanju, odnosno haosu, istakao se i poslanik iz PES-a Milan Zečević — ne zato što je rekao nešto epohalno pametno, već jer je na istoj sjednici uspio da predloži amandman o osnivanju preduzeća do septembra, pa da se istovremeno pobuni kako „nema radne snage“. Da li iko čita vlastite amandmane prije nego ih preda? Ili je to nova škola političkog performansa?
Treća tragična nota došla je iz Bošnjačke stranke, gdje je potpredsjednik Skupštine Mirsad Nurković ustvrdio da „stari zakon nije ni trebalo mijenjati“, već ga „malo dotjerati“. Dakle, imamo tri potpuno suprotstavljena stava unutar iste parlamentarne većine: jedan – zakon koji se ignoriše, drugi – amandman koji se poništava usmeno, i treće mišljenje koje govori da je sve moglo ostati isto.
Raspad sistema.
A gdje je šumarska struka u svemu ovome? Nema je u medijima. Nema je na saslušanjima. Možda iz prezira. Možda iz umora. Možda zato što više nemaju kome da govore. Ipak, Udruženje inženjera i šumarskih tehničara Crne Gore apelovalo je na osnivanje preduzeća, na štetu koju trpi sektor, na ignorisanje institucija. Ali njihov glas se slabo čuje u jeku političkih prepucavanja i lažnog interesa.
A šteta? Ona nije samo u izgubljenim milionima evropske podrške. Šteta je u praznim halama na sjeveru, u devastiranim šumskim područjima, u propalim drvopreradivačima, u ljudima bez posla. To su žrtve „tranzicije“ koje niko ne vidi osim kad treba da se slika za kampanju ili pročita patetično izvinjenje s govornice.
Šta se ovdje zapravo dešava? Ko bojkotuje zakon i zašto? Za koga se čuva šumski resurs? Ko sprema privatne dogovore pod plaštom „nepostojanja kadra“?
Preporučeno
Građani Crne Gore su navikli na političko pozorište. Ali ovo više nije komedija. Ovo je šumska tragedija u tri čina, s ministrom koji ne poštuje zakon, Skupštinom koja ne zna šta radi, i narodom koji od šuma više ne vidi ni drvo ni istinu.
