Video
Vlade mnogih država suočile su se sa krizom nacionalnih penzijskih sistema, piše Pobjeda.
Preporučeno
Postojeća demografska situacija (živi se duže, a rađa se manje djece) dovela je do toga da je sistem državnih penzija, koji se u većini zemalja javlja kao osnovni vid penzijskog osiguranja, postao neodrživ. S jedne strane, sistem državnih penzija je preskup za državu. Sa druge strane, ne osigurava penzijske nadoknade koje mogu da obezbijede dostojanstven život u starosti.
U Crnoj Gori Zakon o penzijsko-invalidskom osiguranju se ponovo nalazi pred izmjenama i dopunama. To su 17. po redu izmjene od reforme penzionog sistema koja je uslijedila 2003. godine i tiče se svih građana Crne Gore.
Vlada smatra da su za održavanje penzionog fonda i stabilnost vladinih finansija potrebni stroži uslovi za odlazak u penziju, zbog čega predlažu da je za buduće odlaske u punu penziju potrebno ispuniti oba uslova 40 godina staža i 65 godina života. Ukoliko ne ispunjava ova oba uslova, zaposleni bi mogao otići u nepunu penziju sa 67 godina života i najmanje 15 godina staža, a ranije samo ako ispunjava strože uslove za invalidsku penziju.
Povodom aktuelnih izmjena Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju pokrenuta je i zajednička kampanja sindikalnih centrala pod nazivom ,,Za dostojanstveno treće doba“. Predstavnici sindikata su podnijeli brojne primjedbe i u petak započeli razgovore sa ministrom rada i socijalnog staranja Kemalom Purišićem oko pripreme sjednice Socijalnog savjeta na kojoj će biti odlučeno da li će biti prihvaćeni njihovi zahtjevi. Nadaju se da će razgovori trajati ne više od 10 dana i da će doći do kompromisa.
Kako je Purišić izjavio medijima, Ministarstvo je spremno da napravi kompromis, ali je apelovalo da se razumije sprovođenje reformi, koje su, kaže, često bolne.
Iako iz Vlade kažu da je nacrt urađen po standardima razvijenih zemalja, predstavnici sindikata ističu da se mi ne možemo porediti sa razvijenim zemljama, prvo zbog toga što u prosjeku umiremo tri godine ranije, a onda naši radni uslovi ne mogu se porediti sa uslovima koje zaposleni imaju u ekonomskim razvijenim zemljama. Sagovornici Pobjede saglasni su da novca u Fondu PIO nema, ali da načina ima i da država, odnosno Vlada neće da povuče sistemske mjere koje bi riješile ovaj problem.
Jedan od glavnih zahtjeva, kako je rekao generalni sekretar Saveza sindikata Duško Zarubica, je da 40 godina staža osiguranja ostane kao jedini uslov za odlazak u penziju, odnosno da se ne proširuje sa kumulativnim uslovom 65 godina.
“Zahtijevamo da se starosna granica za odlazak u penziju smanji na 65 godina za žene i muškarce. Da osnovicu za obračun penzija čini prosjek zarada, odnosno osnovica osiguranja ostvarenih u 20 najpovoljnijih godina i da najniža penzija ne može biti manja od 80 odsto minimalne zarade, odnosno da starosna penzija ostvarena na osnovu 40 godina staža ne može biti manja od 55 odsto prosječne zarade”, kazao je Zarubica.
Kako je istakao generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Srđa Keković, ovo je trenutak da se zaustavi dalje urušavanje penzionog sistema.
“Suština dosadašnjih reformi penzionog sistema ogledala se u tome da se što više zaoštre uslovi za odlazak u penziju, odnosno da se što kasnije napušta tržište rada sa jedne strane, a drugo da se što više relaksira budžet Fonda PIO, tj. da je što manje novca potrebno za izvršenja obaveza prema penzionerima i drugima korisnicima naknada i drugih davanja. I ove izmjene koje je sada ponudio predlagač Nacrta zakona o izmjena i dopunama kreću se u tom pravcu. Ta ključna promjena je uslovljavanje sa godinama starosti. Do sada je jedini uslov za dobijanje starosne penzije po osnovu 40 godina staža osiguranje, sada predlagač želi da uslovi sa starosnom granicom od 65 godina života za žene i muškarce”, kategoričan je Keković.
Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović primjećuje da se dalje nastoji sa upornim pokušajima da se problem nedostajućih iznosa sredstava za isplatu penzija rješava postojanjem uslova za penzionisanje.
“A to svakako ne mora biti jedini i ključni mehanizam rješavanja ovog gorućeg problema. Problemi su faktički u tome što postoji konstantan deficit Fonda PIO, a on se rješava nizom sistemskih mjera koje država, odnosno Vlada neće da pokrene”, naglasio je Damjanović.
