Davanje aerodroma pod koncesije u državama regiona poziv je Crnoj Gori na oprez. I to ne mali, jer skoro sve države regiona imaju negativna iskustva sa koncesionarima, koji u većini slučajeva traže “rupe” u ugovorima, i vješto ih okreću u sopstvenu korist. I ne samo to – u Makedoniji, iz budžeta se i dalje izdvaja veliki novac za subvencije, dok su Hrvati podlegli pritisku koncesionara i prihvatili da im budu garanti za višemilionski kredit.

Zagreb

Upravo davanje u tridesetogodišnji zakup aerodroma “Franjo Tuđman” u Zagrebu, treba da bude opomena Vladi Crne Gore da bukvalno svaki detalj ugovora mora biti jasno definisan, a sve u cilju sopstvene zaštite. 

Posao u Zagrebu je dobio francuski Airport de Paris (ADP). Međutim, kako je više puta objavljeno u medijima, ugovor Hrvatske i ADP je bio toliko savršen da je odmah ukazivao da nešto nije u redu. I nije bilo u redu, jer je praktično odmah nakon potpisivanja uslijedio aneks ugovora, pa zatim još jedan koji je donio koncesionaru niz olakšica.

ADP je odlučila da u posao zakupa aerodroma uđe kroz konzorcijum, koji između ostalih čini i turski TAV. I jedna i druga kompanija zaintersovane su za zakup crnogorskih aerodroma o čemu je Standard već pisao.

Šta je sporno?

Prvo, ugovor sa Vladom Hrvatske je potpisala novoosnovana firma iz Velike Britanije ZAIC, koja nikako nije mogla da ispuni tražene uslove iz ugovora, odnosno da koncesionar mora biti firma koja ima najmanje 10 miliona putnika, te da ima promet od više stotina miliona eura. Odmah su uslijedili aneksi kojima je projekat sa planiranih 195 poskupio na čak 365 miliona eura. Takođe, planirani radovi su novim aneksom umanjeni.

Zatim, kako je objavljeno na portalu Tangosix.rs, ZAIC je nekoliko puta podizao aerodromske takse, sigurnosne takse (117%), cijenu parkiranja, cijenu najma na terminalu i ostale troškove prema prevoznicima i putnicima. Radi uštede, koncesionar je iskoristio manjkavost ugovora i noću prima samo avione kraće od 24 metra.

Godinu i po poslije potpisivanja ugovora, Vlada Hrvatske je podlegla pritisku i pristala da bude garant kredita koji je uzeo ZAIC.

Maribor i Ljubljana

Čuvenom narodnom umotvorinom “Obećanje ludom radovanje” najbolje se može opisati situacija na mariborskom aerodromu. Koncesionar SHS obećao je da će dovesti flotu od šest fokera. Umjesto šest, leti jedan foker i to rijetko. Broj putnika nije povećan, iako je SHS u prvi plan to isticao kao jedan od prioriteta.

Takođe, najave uspostavljanja linija od Maribora ka Podgorici, Beogradu, Splitu, Berlinu, Barseloni, Londonu, Cirihu, kao i nekim kineskim destinacijama ostale su mrtvo slovo na papiru.

Sa druge strane, aerodromom u Ljubljani gazduje njemački Fraport. Ova kompanija, i pored obećanja, neznatno je povećala broj putnika i letova, što nije u bitnome uticalo na ekonomiju države. Kako bi sebi osigurali profit, predstavnici Fraporta su povećali aerodromske takse. Izgradili su novi terminal, ali prema mišljenju stručnjaka, i te kako zaostaju za aerodromima u regionu.

Skoplje

Iako je turski TAV uložio dosta novca u skopski aerodrom što je rezultiralo ogromnim povećanjem broja putnika, situacija nije baš idilična. I ovdje nije glavni problem neispunjeno obećanje koncesionara, već davanje ekskluzivnosti Wizz Airu, zbog čega druge niskobudžetne avio-kompanije ni ne pomišljaju da lete iz i ka glavnom gradu Makedonije.

Ako je vjerovati objavama portala Tangosix.rs, bajkoviti porast putnika temelji se u suštini na milionskim subvencijama makedonske vlade Wizz Airu, koje se nastavljaju iz godine u godinu. Takođe, TAV ni nakon 10 godina nije uložio obećani novac u ohridski terminal kojim takođe upravlja.

Beograd

Glavni grad Srbije je svijetli primjer kako se na greškama iz regiona uči. Vlada Srbije, nedavno, dobro je unovčila davanje aerodroma pod koncesiju francuskoj kompaniji Vinci.

Francuzi su ponudili vrtoglavih pola milijarde eura za koncesiju, 732 miliona eura investicija, te od 5 do 16 miliona eura godišnje za koncesonu  naknadu. Koncesionar tek treba da preuzme upravljanje aerodromom, pa će se tek kasnije vidjeti, kako i na koji način poštuje odredbe iz ugovora.

Crna Gora

Naša država i pored odlične profitabilnosti aerodroma u Tivtu i Podgorici odlučna je da ih da pod koncesiju. Za posao, koji obuhvata 120 miliona ulaganja i zaradu od 100 miliona eura, zainteresovano je više kompanija. Ipak, lekcije iz regiona, kada je u pitanju davanje aerodroma pod zakup, ne smijemo uzeti zdravo za gotovo.

Preporučeno

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

POLICIJA POTVRDILA PISANJE STANDARDA: Krivična prijava zbog sječe 865 kubika šume na Jelovici, ali ključni akteri i dalje “nepoznati”

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

Naprotiv, one moraju biti razlog više da Vlada Crne Gore, ukoliko definitivno odluči da da naše aerodrome pod zakup, sa budućim koncesionarom napravi ugovor bez i jedne “rupe”. Baš kao što su to prvobitno Hrvati uradili, ali za razliku od njih mi ne smijemo podleći pritiscima i potpisivanjima novih aneksa koji bi koncesionaru donijeli olakšice i mnoge benefite, a državi “glavobolju”.

N.D.L.