Video
Ministarstvo, na čijem je čelu Jakov Milatović, obnovilo je 9. avgusta MA u stečaju važenje žiga, da bi 6. oktobra poništilo to rješenje, jer je naknadno ustanovljeno da je zahtjev predat nakon isteka roka. Time je MA u stečaju onemogućen da koristi svoj logo.
Tužbom, koju su 2. novembra podnijeli advokati Mihailo Bojović i Filip J. Jovović, stečajna uprava MA traži od Upravnog suda da poništi rješenje Ministarstva od 6. oktobra jer je nejasno i nepotpuno i ne omogućava vršenje kontrole zakonitosti osporene odluke.
”'Tuženi ukazuje da je, postupajući po službenoj dužnosti, uvidom u spise predmeta utvrdio da je žig važio do 20. maja 2020. godine, a da je zahtjev za obnovu podnijet 2. juna 2021. Dalje se ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o nesumnjivoj grešci, pa je očigledno povrijeđen materijalni propis, konkretno odreba člana 42, stav dva i tri Zakona o žigu. Ostaje nejasno i nerazumljivo kako je i na osnovu čega tuženi uvidom u iste spise predmeta, istu sadržinu zahtjeva, iste činjenice i dokaze došao do zaključka da je prvobitno povrijedio Zakon o žigu”, navodi se u tužbi, u koju je Pobjeda imala uvid.
Nije povrijeđen zakon
Ministarstvo se, kako se ukazuje, prilikom donošenje rješenja koje je kasnije poništilo pozvalo na odredbe Zakona o žigu, pravilno primijenivši tada valjan materijalni propis. U drugom rješenju, Ministarstvo ukazuje da je „nesumnjivom greškom obrađivača predmeta“ povrijeđen zakon jer zahtjev za obnovu žiga nije podnijet u roku.
”Iz razloga osporenog rješenja se ne može zaključiti da je rješenje od 9. avgusta doneseno usljed pogrešne primjene zakona, već upućuje na zaključak da je Ministarstvo pogrešno utvrdilo činjenično stanje, te da je na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja pogrešno izvelo zaključak da je tužilac u roku predao zahtjev. Hipotetički govoreći, čak i kad bi se uzelo za nesporno da je tužilac prekoračio rok za obnovu važenja žiga, rješenje od 9. avgusta bi bilo nezakonito, ali ne zbog toga što je propis primijenjen suprotno odredbama navedenog zakona, već zbog toga što je tuženi organ izveo pogrešan zaključak na osnovu dokaza koje je priložio tužilac”, konstatuje se u tužbi.
U ovom slučaju, kako se dodaje, s obzirom da nije povrijeđen zakon ne može se ni primijeniti član 140, stav dva Zakona o upravnom postupku (ZUP), kojim je predviđeno da se rješenje poništava ako je odluka povoljna za stranku donijeta na osnovu neistinitih navoda kojima je službeno lice dovedeno u zabludu.
”Primjena instituta poništaja nezakonitog rješenja u smislu člana 140 stav dva ZUP-a podrazumijeva postojanje očigledne povrede zakona koja je nesumnjiva i nesporna i na prvi pogled uočljiva. Prema tome, ne može se govoriti o očiglednoj povredi zakona ukoliko obrađivač poredmeta ne zna da računa jer je on primijenio zakon koji reguliše predmetnu materiju, dakle nije primijenio neki drugi propis ili odredbu koja nema veze sa konkretnom situacijom”, ističe se u tužbi.
Već stečeno pravo
Ministarstvo je, navodi se u tužbi, bilo dužno da u razlozima pobijanog rješenja navede da li je uopšte moguće da se ono poništiti spram prirode upravne stvari, kao i posljedice koje poništaj proizvodi u pravnom prometu.
”U konkretnom slučaju, a imajući u vidu odredbe Zakona o žigu, nije bilo moguće poništiti rješenje kojim je obnovljeno važenje žiga jer se radi o obnovi već stečenog prava, koje je upisano u Registar žigova i objavljeno u službenom glasilu intelektualne svojine. Upravni postupak u pogledu registracije i obnove važenja, koji je okončan po osnovu pravosnažnog rješenja, ne može biti predmet posebne revizije u smislu primjene instituta iz člana 140, stav dva ZUP-a, već se zakonitost tog rješenja jedino može osporavati pred sudom”, zaključuje se u tužbi.
Retroaktivnost nemoguća bez odluke suda
Advokati stečajne uprave MA u tužbi navode da rješenje Ministarstva ekonomskog razvoja od 6. oktobra ne može proizvesti promjenu u registru žigova i službenom glasilu intelektualne svojine.
Preporučeno
”Ovo iz razloga jer je rješenje koje ono poništava već upisano i objavljeno, pa je retroaktivnost koja nastupa kao posljedica poništaja rješenja nemoguća bez valjane sudske odluke”, pojašnjava se u tužbi.
