Video
“Iako je sve započelo kao zdravstvena kriza, ubrzo smo shvatili da će uticaj pandemije kovida 19 biti mnogo dalekosežniji, jer je pandemija teško pogodila porodice, zajednice, društva i ekonomije. Kada se učinilo da će pandemija biti pod kontrolom desio se rat u Ukrajini i dodatno otežao život. Najteže su pogođeni oni koji su već bili ranjivi, a pojavile su se i nove grupe ljudi koji se suočavaju sa rizikom da budu izostavljene”, poručila je Medojević.
Kako je navela, građani Crne Gore se svakodnevno suočavaju sa rastom cijena i neizvjesnošću.
“Broj evidentirano nezaposlenih( 55.462 čovjeka) je veliki a kada bi se obračunao i broj onih koji nisu, jer su izgubili povjerenje u lokalne Zavode za zapošljavanje, došli bi vjerovatno i do sto hiljada radno sposobnih stanovnika Crne Gore koji nemaju posao i koji su pod rizikom da u poznim godinama neće imati penziono osigiranje”, kazala je Medojević.
Prema njenim riječima, u Crnoj Gori čak ni višegodišnji nezaposleni koji se redovno javljaju Zavodu za nezaposlene nemaju nikakvu finansijsku pomoć od države niti zakonske mogućnosti da ostvare minimalnu penziju.
“Korisnici socijalne pomoći u našoj državi se duže od deceniju nalaze u teškom položaju jer visina primanja daleko nadilazi troškove života. Visima njihovih primanja se ne usklađuje sa porastom cijena niti sa visinom plata, čitavu deceniju je ista sa pomjeranja do maksimalnih deset eura. Kako su najčešće u podstanarskom položaju, porodice korisnici socijalne pomoći koriste primanje koje dobiju od držav samo za plaćanje kirije. Za ostalo se moraju snaći, a šta to znači samo oni znaju. Sa najnovijim, skoro svakodnevnim porastom cijena roba i usluga njihov položaj je postao izuzetno težak a država nema nikakav program pomoći za njih”, pojasnila je Medojević.
Kako kaže, nije mnogo bolja situacija ni sa penzionerima.
“U poznim danima svog života korisnici penzija, najveći broj njih., ne može da priušti sebi najosnovnije, da se prehrani, kupi neophodne lijekove i mjesečne račune . Samohrani roditelji su u posebno teškom položaju jer ne mali broj njih kuburi sa naplatom alimentacije, otežanim zapošljavanjem, slabom podrškom države u ostvarivanju svojih prava. Ali, nisu svi nezaposleni, korisnici socijalne pomoći, penzioneri, samohrani roditelji socijalno ugroženi. Odgovor ko od njih stvarno jeste i kome zaista treba pomoć, morao je dati socijalni karton”, naglasila je ona.
Iznijela je sljedeći prijedlog.
“Da li imamo podatak koliko je radno sposobnih stanovnika Crne Gore među korisnicima socijalne pomoći? Da li država ima neki program za njih kako bi postali stvaraoci a ne korisnici pomoći? Predlog Banke hrane je da se zaposli barem jedan član porodice u stalni radni odnos kako bi se smanjio broj socijalno ugroženih”, dodala je Medojević.
Kao i svaka uređena država, objašnjava Meodjević, mi smo morali imati socijalni karton za svakog građanina Crne Gore kako bi “država pomogla onima koji stvarno nemaju a naplatila preko poreza od onih koji imaju više”.
“Zašto kod nas nije uređen sistem socijalne zaštite?Socijalni karton u pravom smislu je nužnost Crne Gore kako bi država funkcionisala odgovorno i pravedno. Postojeći nije doprinio povećanju efikasnosti sistema socijalne zaštite. Reforma sistema socijalne i dječije zaštite ne može da čeka a prvi preduslov je socijalni karton svih građana kako bi znali kome pomoć treba”, istakla je ona.
Napominje da se mora pomoći ljudima koji jedva preživljavaju.
“Socijalni bonovi su dali nadu da će se napraviti pomak.Međutim taj bon su dobile neke porodice, korisnici socijalne pomoći, a mnogo njih nisu. što je dovelo do sumnje kako se dijele bonovi u Centrima za socijalni rad. Porodice koje imaju isti broj članova porodice i nalaze se u skoro identičnom položaju su dobile različitu vrijednost bona, što navodi do sumnje koji su kriterijumi podjele. Socijalni bon su dobile samo neke porodice korisnici socijalne pomoći i to svega jedan put a ne svakog mjeseca kako je Banka hrane predlagala. Socijalni bon su morali dobiti svi građani Crne Gore koji se nalaze u teškom položaju, nezavisno jesu li korisnici socijalne pomoći jer su kriterijumi za dobijanje ove pomoći kruti i zahtjevni”, naglasila je Medojević.
Napominje da je i UN predlagao vladi Crne Gore da “olabavi” neke kriterijume ostvarivanje socijalne pomoći, kako navodi, “barem dok traje kriza a takođe UN jos 2014. je sugerisao našoj državi da se socijalna davanja moraju povećati”.
Preporučeno
“Ništa ne može biti preče državi Crnoj Gori od njenih građana. To nam vlada ne pokazuje posebno kad se radi o onima koji su na rubu egzistencije”, zaključila je ona.
