Video
Više od četiri decenije Svjetski dan hrane se obilježava između ostalog, i da nas podsjeti da milionima ljudi širom svijeta i dalje nedostaje osnovna hrana. Sa ovim problemom suočava se i Crna Gora.
Predsjenica NO “Banka hrane” Marina Medojević za Portal RTCG upozorila je na ozbiljan problem siromaštva i socijalne nesigurnosti u našoj zemlji.
“Zvanična stopa siromaštva u Crnoj Gori iznosi 20,1%, što znači da svaki peti građanin živi ispod linije siromaštva. Ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da svako treće dijete u Crnoj Gori živi u riziku od siromaštva. Podaci dobijeni putem upitnika državne institucije Monstat ukazuju na veoma ozbiljan problem, a posebno jer stanje na terenu nagovještava da je socijalna slika još teža”, rekla je Medojević.
Ona kaže da se nezaposlene osobe, korisnici socijalne pomoći i oni koji žive na rubu egzistencije (a ne mogu je dobiti zbog nefleksibilnih kriterijuma), ljudi bez dokumenata, stariji bez primanja, porodice sa bolesnicima, korisnici minimalnih penzija, ali i značajan broj zaposlenih, suočavaju sa teškoćama u zadovoljenju minimalnih uslova za život.
Prema njenim riječima, među najugroženijim kategorijama stanovništva su nezaposlena lica, kod kojih stopa siromaštva iznosi 39 odsto, zatim, jednoroditeljske porodice sa 34 odsto, te domaćinstva sa troje i više djece (29 odsto). Kako je rekla, o siromaštvu starih koji nemaju prihode, nemaju zvanične podatake, jer ne postoji registar.
“Svi koji imaju manje od 331 euro za pojedinca odnosno 695 eura za četvoročlanu porodicu, što predstavlja prag rizika od siromaštva, nalaze se u zoni nemaštine. Kako 70 odsto zaposlenih nema prosječnu zaradu prosječna plata (1015eura) koja je dva puta niža od Sindikalne potrošačke korpe (SPK) je 2.075 eura ukazuje da možemo govoriti o siromaštvu i među zaposlenima, što drastično podiže ukupnu stopu siromaštva”, smatra Medojević.
Da bi se takvo stanje promijenilo, Medojević kaže da je neophodna kombinacija ekonomskih, socijalnih i obrazovnih politika koje djeluju istovremeno.
Ona kaže da se “Banki hrane” svakodnevno javljaju ljudi da se požale da ne mogu da se prehrane, te da očekuju pomoć u namirnicama kako bi spremali skromne obroke u svom domu.
Medojević kaže da u toj nevladinoj organizaciji uočavaju da se sa rastom cijena hrane, lijekova i stanarina, situacija pogoršava te da ljudi očekuju sistemsku podršku za zadovoljenje osnovnih životnih potreba.
“Ne postoji NVO koja može da se uhvati ukoštac sa problemom kakvo je siromaštvo posebno kada je ono ciklično kakvo je naše. Država je adresa za rješavanje nagomilanih problema siromastva međusektorskom saradnjom”, kaže Medojević.
Medojević ukazuje i na to da inflacija i rast cijena osnovnih namirnica utiču na život građana, te da kako ona raste tako se cijene povećavaju, pa su najviše pogođeni ljudi sa niskim prihodima.
“Što više novca trošimo za hranu od primanja to nam je standard lošiji”, smatra ona.
Hrana, stanarine, računi – noćna mora desetinama hiljada ljudi
Medojević kaže da, uprkos sve težim načinima da obezbijede najnužnije, Crna Gora još uvijek, nije priskočila u pomoć onima koji imaju najmanje.
Banka hrane volonterskim radom uspijeva da pomogne ljudima zavisno od donacija, ali u toj nevladinoj organizaciji nemaju osnovne uslove za rad, kancelariju, magacin, automobil, novac, naš angažman zahtijeva velika odricanja.
“Pokušavamo da pomognemo ljudima u potrebi a i da razumijemo one koji imaju tek malo više od njih, da jedva sastavljaju kraj sa krajem pa ne mogu pomagati kao nekada. Sistemski odgovor mora uslijediti hitno jer zadovoljenje osnovne životne potrebe za hranom moraju biti prioritet svake vlade”, poručuje Medojević.
Ona kaže da je NO “Banka hrane” sve teže povezivanje donatora sa onima kojima je pomoć potrebna.
“Smatram da je ozbiljost situacije takva da distributivni centar za prikupljenje svih viskova hrane( sa polja, iz transporta, od uvoznika, trgovačkih lanaca, ugostitelja) i podjelu korisnicima( pojedincima, udruzenjima, narodnim kuhinjama…) zaslužuje urgentno djelovanje”, kaže Medojević.
Pored smanjenja siromaštva, ovakav rad doprinosi i smanjenju otpada, što je važno iz ekonomskih, ekoloških i moralnih razloga.
Ona kaže da građani mogu pomoći tako što će se uključiti u podršku porodicama u stanju potrebe, donirati hranu, te da im svakodnevno daju kontakte porodica.
“Smatram da se mora edukovati javnost da je siromastvo prisutno te da svako može uraditi bar nešto, nahraniti, utješiti, podijeliti. Smatram da bi građani i koji imaju empatiju, na žalost manje ih je među onima boljeg imovinskog stanja, uradili viśe kada bi znali gdje mogu odnijeti ili pozvati službu koja bi preuzela njihove donacije”, kaže Medojević.
Ističe da besplatni školski obroci nisu samo pitanje humanosti, već i strateško ulaganje u budućnost društva, te da doprinose boljem zdravlju i obrazovanju djece, smanjenju socijalnih razlika i jačanju osjećaja zajedništva i solidarnosti.
Preporučeno
Takođe, važno je podsticati lokalnu proizvodnju i kratke lance snabdijevanja, razvijati tržište domaćih proizvoda i brendiranje lokalnih specijaliteta, te sarađivati sa hotelima, restoranima i trgovinama radi otkupa domaćih proizvoda od malih proizvođača, zaključuje Medojević.
