U takvim okolnostima, pritisak na domaće tržište postaje sve izraženiji, a građani najviše osjećaju posljedice kroz rast troškova života, smatra Mulešković, komentarišući najnovije podatke MONSTAT-a o inflaciji u Crnoj Gori za jul i avgust 2025. godine

GLOBALNI I UNUTRAŠNJI FAKTORI KOJI SU DOVELI DO RASTA CIJENA

Bez jačanja domaće proizvodnje i smanjenja zavisnosti od uvoza, smatra naš sagovornik, teško je očekivati dugoročno stabilizovanje cijena i rast životnog standarda.

“Ono što je drastično uticalo na rast cijena u Crnoj Gori jeste rat Rusije u Ukrajini, koji je doveo do potpunog poramećaja sistema na globalnom nivou, pa se to samo prelilo kod nas. Takođe, veliki broj stranaca koji je zbog rata došao da nađe mir i obezbijedi sebe u Crnoj Gori povećao je tražnju, dok je ponuda ostala ista, što je dovelo do rasta cijena”, kazao je Mulešković za Standard.

Kako je istakao, globalne akcize, klimatske promjene i poremećaji u lancima snabdijevanja dodatno su pogurali cijene.

“Imali smo određene odluke na globalnom nivou koje su bile izrazito inflatorne, a posljednje što možemo navesti jesu akcize u SAD-u koje utiču na rast cijena. Takođe, imali smo i druge konflikte koji su u određenom periodu prekidali ekonomsku saradnju i dovodili do rasta cijena, na primjer nafte.

INFLACIJA U CRNOJ GORI GOTOVO DUPLO VEĆA NEGO U EU

Klimatske promjene su takođe dovele do višestrukog poskupljenja određenih proizvoda, kao što su kafa i kakao“, pojasnio je Mulešković.

Govoreći o razlici između rasta cijena u EU i Crnoj Gori, Mulešković je naglasio da je inflacija kod nas gotovo duplo veća.

“Taj trend se vidi od 2022. godine. Jasno je da je administrativno povećanje zarada dovelo do povećanja cijena u Crnoj Gori. To je negdje bilo za očekivati, i moramo imati na umu da su to osnovni ekonomski postulati: kada nema povećanja ekonomske vrijednosti, a administrativno se povećavaju zarade, mora doći do rasta cijena”, objasnio je.

Mnogo je veći pritisak na tržište Crne Gore što je, dodaje naš sagovornik, dovelo do rasta cijena prizvoda, hrane i stanova.

“Zbog povećanih zarada došlo je i do rasta cijena svih ostalih komunalnih usluga, osim struje, koja je ostala na istom nivou, što je pohvalno. Da je došlo do povećanja cijene struje, stopa inflacije u Crnoj Gori bila bi znatno veća”, kazao je Mulešković za portal Standard.

NACIONALNE POLITIKE IZ 2022. I 2024. KAO OKIDAČ VEĆIH CIJENA

On ističe da su nacionalne politike donijete 2022. i 2024. godine direktno uticale na veći rast cijena i pritisak na tržište, što je dovelo do aktuelnih stopa inflacije.

“Trebamo istorijski posmatrati podatke i upoređivati prosjek EU i Crne Gore – jasno se vidi da su 2022. i početkom 2025. stope inflacije u Crnoj Gori iznad prosjeka EU, što ukazuje na unutrašnje probleme. Ne smijemo zaboraviti da je Crna Gora izrazito uvozno zavisna i da svaki poremećaj na globalnom tržištu mnogo snažnije utiče na cijene. Zabrinjava to što uvoz sve više raste, dok izvoz ne prati taj trend, čineći nas sve zavisnijim od međunarodnog tržišta, a jedini način da kontrolišemo cijene jeste subvencionisanje domaće proizvodnje, koja kod nas još nije dovoljno razvijena“, kazao je Mulešković.

Na pitanje o inflaciji u turizmu, sagovornik Standarda objašnjava da sezonalnost stvara dodatni pritisak na cijene.

“Privrednici su prinuđeni da kroz povećanje cijena u tom kratkom roku pokušaju da obezbijjede dovoljne prihode kako bi mogli da funkcionišu tokom cijele godine. Naravno, to je sistemski problem jer nemamo razvijenu ponudu tokom cijele godine. Tokom ove godine došlo je do rasta PDV-a u turizmu i povećanja cijena iznajmljivanja plaža, što je dodatno uticalo na rast cijena u ovom sektoru. Moglo se to i očekivati, i, moram priznati, vidjećemo da ovakve cijene nisu konkurentne i dugoročno ne mogu dati pozitivne rezultate sektoru turizma, ukoliko ne unaprijedimo naš proizvod”, smatra Mulešković.

S jedne strane, kako dodaje naš sagovornik, inflacija predstavlja velikog neprijatelja za životni standard građana, a sa druge strane kratkoročno može državi donijeti benefite kroz povećanje naplate PDV-a, upravo zbog rasta cijena.

“Iako je došlo do značajnog povećanja zarada od 2022. do kraja 2024. godine, podaci o životnom standardu građana pokazuju da smo 2019. godine bili na 49% prosjeka EU, dok smo danas na nivou od 54%. To znači da toliko veliko povećanje zarada nije dovelo do značajnijeg rasta životnog standarda, što ukazuje na to da je inflacija negativno uticala na životni standard i da građani nisu u dovoljnoj mjeri osjetili efekat povećanja zarada. Kao što ponavljam, razlog je što su zarade povećavane administrativnim putem, a ne stvaranjem novih ekonomskih vrijednosti i povećanjem produktivnosti. Samo na taj način moguće je održivo povećavati zarade bez izazivanja značajnijeg rasta cijena”, kazao je Mulešković.

KRATKOROČNE MJERE BEZ REZULTATA – POTREBNA STRUKTURNA RJEŠENJA

Mulešković ocjenjuje da su kratkoročne akcije države, poput kataloških popusta, imale ograničen domet.

“Crna Gora nije imala značajnije mjere u borbi protiv rasta cijena, osim četiri kataloške akcije koje su dale kratkoročne rezultate. Međutim, budući da te akcije nisu bile dugoročne, cijene su se vratile na prethodni nivo po njihovom završetku. Ove mjere mogle su poslužiti kao pomoćne aktivnosti prilikom kreiranja paketa podrške. Suština, koju treba imati na umu, jeste da se protiv inflacije bori jačanjem produktivnosti ekonomije, odnosno stvaranjem novih ekonomskih vrijednosti, prvenstveno jačanjem crnogorske proizvodnje. Samo na taj način možemo očekivati održavanje trenutnog životnog standarda i smanjenje zavisnosti od spoljašnjih faktora” naglašava on.

Kao mjere koje bi mogle ublažiti rast cijena, Mulešković vidi smanjenje PDV-a na određene proizvode, kreiranje privatno-javnih robnih rezervi i jačanje saradnje sa trgovinskim lancima i domaćim privrednicima.

“Postoje mjere koje bi dodatno mogle olakšati situaciju sa rastom cijena, ali ostaje pitanje da li Crna Gora u ovom trenutku može implementirati takve mjere. Na primjer, smanjenje PDV-a na određene proizvode moglo bi pomoći, ali s obzirom na to da se dominantno finansiramo od indirektnih poreza, prvenstveno PDV-a, pitanje je koliko Crna Gora može smanjiti PDV a da ne ugrozi javne finansije. Ovo pokazuje rizik potrošnog modela upravljanja javnim finansijama, jer taj model zavisi od naplate PDV-a i rasta cijena. Kada cijene rastu, očekuje se veća naplata PDV-a, što znači veće prihode u budžetu. Takođe, moglo se razmotriti kreiranje privatno-javnih robnih rezervi, koje bi u određenom periodu mogle dati rezultate u očuvanju cijena, kao i otvaranje dijaloga sa trgovinskim lancima i privrednicima iz Crne Gore radi pronalaženja rješenja za jačanje i promociju domaćih proizvoda. Na taj način jedino je moguće dugoročno uticati na inflaciju. Smanjivanje troškova javne uprave može biti jedan od dobrih poteza jer se na taj način smanjuje potrošnja države i stvara mogućnost da sa tim novcem ulažete u ekonomiju i na taj način diverzifikujete crnogorsku ekonomiju”, objašnjava naš sagovornik.

Kada su u pitanju projekcije inflacije, Mulešković smatra da će stopa do kraja godine ostati iznad četiri odsto.

“Ono što svi možemo primijetiti jeste da su cijene hrane na visokom nivou i da one predstavljaju dodatno opterećenje za Crnu Goru. S obzirom na to da se ne očekuje značajan pad cijena na međunarodnom nivou, kao uvozna zemlja ne možemo računati na smanjenje cijena. Dokumentima je predviđeno da stopa inflacije bude na nivou iznad 4%, što je trenutno slučaj, pa samim tim možemo očekivati ovakvo stanje do kraja godine. Ipak, potrebno je mnogo više rada i dijaloga između svih aktera kako bi se pronašlo održivo rješenje. Fokus treba staviti na ono što je ključno: unapređenje proizvodnje, diverzifikaciju ekonomije, promovisanje realnog sektora i otvaranje novih radnih mjesta u realnoj ekonomiji”, poručuje on.

Tako, ističe naš sagovornik, na održivim osnovamo, možemo unaprijediti ekonomiju Crne Gore kao i životni standard građana, čime bi se obezbjedila stabilnost javnih finansija.

“To je jedini način upravljanja ekonomijom koji omogućuje održivi i dugoročni rast. Potrošački model upravljanja ne donosi dugoročne benefite jer zavisite od potrošnje, samim tim ako dođe od pada potrošnje svi segmenti društva ulaze u probleme”, zaključio je Mulešković.