Video
Koliko je ukupno zaposlenih kod armije blokiranih, čiji broj godinama ne pada ispod 17 hiljada, zvanično nije saopšteno, jedino se po podacima CBCG vidi da je ukupni iznos za koji su im računi blokirani kreće oko 600 miliona eura, piše Pobjeda.
U posljednje vrijeme počelo je da se postavlja pitanje kada će država u potpunosti ispoštovati direktivu EU 2008/94/ EZ, koja predviđa da se zaštite potraživanja zaposlenih i u firmama koje su u blokadi.
Iz Ministarstva zdravstva, rada i socijalnog staranja na oye zahtjeve odgovaraju da se kroz izmjene zakona o radu i o Fondu rada vezano za stečajce, napravio veliki iskorak ada bi sve ostalo, s obzirom da ima 18.000 blokiranih, bio preveliki rizik.
Iz ovog Vladinog resora kažu da su procjenjivali fiskalni uticaj „ambicije da pokriju i prava zaposlenih u blokiranim firmama” i da se pokazalo da je on nemjerljiv zbog velikog broja blokiranih.
Najavljuju da “kada budemo uredili stanje na tržištu i obezbijedili bolju likvidnost preduzeća i izdašnija sredstva za pokriće toga troška ići ćemo i sa tim u dogledno vrijeme”. Kada će to biti, teško je predvidjeti.
U Uniji slobodnih sindikata su najavili da će zvanično tražiti zaštitu potraživanja zaposlenih u blokiranim firmama. Pobjedi su kazali da su Ministarstvu, odnosno ministru finansija Darku Radunoviću podnijeli inicijativu da se stanje promijeni kroz izmjenu pravilnika.
“USSCG je podnijela inicijativu za izmjenu Pravilnika o obliku, sadržini, načinu popunjavanja i dostavljanja jedinstvenog obrasca izvještaja o obračunatom i plaćenom porezu na dohodak fizičkih lica i doprinosima za obavezno socijalno osiguranje. Poreska uprava će imati ingerenciju da već u prvom mjesecu preduzima mjere prema poslodavcu koji nije isplatio zaradu i uplatio poreze i doprinose. Osim toga, novim Zakonom o radu, propisano je da obračun zarade, koji je poslodavac dužan da izda zaposlenom na kraju mjeseca bez obzira da li je isplatio zaradu, ima snagu izvršne isprave. Tako će zaposleni, ukoliko procijeni da iz bilo kojeg razloga može doći do blokade kod poslodavca, moći da pokrene postupak izvršenja radi naplate zarade i doprinosa”, kazali su iz Unije slobodnih sindikata.
USSCG, podsjećaju oni, godinama ukazuje da jedan broj poslodavaca koristi neadekvatne propise kako bi na teret zaposlenih, ali i državnog budžeta, ostvarivali dodatni profit.
“Čest je slučaj da poslodavci obavljaju djelatnost iako mjesecima, a negdje i godinama, nijesu isplatili zaradu zaposlenima, što im je omogućeno tumačenjem propisa prema kojima Poreska uprava nema mogućnost da naplati poreze i doprinose sve do trenutka podnošenja IOPPD obrasca. Tako se dešava da poslodavac na kraju mjeseca ne predaje IOPPD obrazac za prethodni mjesec ukoliko nije isplatio zarade iako ga Zakon o radu obavezuje da do kraja mjeseca isplati zaradu zaposlenima za prethodni mjesec. U takvim situacijama, ukoliko poslodavac više mjeseci nije isplaćivao zaradu, zaposleni, do donošenja novog zakona o radu, nijesu mogli da zaštite svoje pravo na isplatu zarade i uplatu doprinosa, jer Poreska uprava nije mogla da preduzima mjere prema takvim poslodavcima s obzirom da oni nijesu postajali poreski dužnici do podnošenja IOPPD obrasca”, kažu u USSGG.
U ovom sindikatu, kako ističu, nemaju podatak koliko je zaposleno radnika u armiji blokiranih firmi.
Ekonomski analitičar i profesor na Fakultetu za menadžmentdr Vasilije Kostić Pobjedi je kazao da pravni status zaposlenih u blokiranim preduzećima nije isti kao i onih nad kojima je otvoren stečaj.
Što se radnika tiče, ističe on, oni su jednako pogođeni, bilo da je preduzeće blokirano svojom ili tuđom krivicom, pa skoro da nijesu u stanju da naprave razliku, a i da jesu ne bi im to bilo od velike pomoći.
“Imajući u vidu da su posljedice po radnike u oba slučaja gotovo iste (kod blokiranih im ostaje nada) trebalo bi ozbiljno razmotriti šta činiti sa zaradama radnika u blokiranim firmama. Rješenje neće biti lako naći jer je trajna karakteristika naše privrede nelikvidnost pa su naša preduzeća više ili manje stalno izložena toj, po poslovanje, opasnoj pojava. Jasno je da su i kreatori ambijenta svjesni te činjenice pa iz tog razloga dosljedno ne primjenjuju zakon u smislu pokretanja stečajnog postupka zbog nelikvidnosti preduzeća”, smatra Kostić.
Ipak, tamo gdje je jasno daje blokada posljedica poslovne nesposobnosti, daje trajnog karaktera, treba brzo otvarati stečajeve i još ih brže završavati (ne u smislu likvidacije) kako bi se blokirani resursi preduzeća i ukupne privrede ponovo reaktivirali.
“U svakom slučaju pitanje je toliko aktuelno da ga treba razmotriti i pokušati naći adekvatno rješenje koje ne bi smjelo biti iznuđeno pod uticajem socijalnih elemenata, a protiv smanjenja sposobnosti poslovanja preduzeća jer je poslovanje uslov bez koga se ne može. Dok preduzeće posluje, radnici mogu i da ostvaruju zarade”, kaže ovaj profesor.
Vjeruje da će dostupnost dobrog rješenja u ovom slučaju umnogome zavisiti od toga koliko se pomno prouči postojeće stanje i na tome kreira rješenje.
“Problem je hronična i trajna karakteristika naše privrede, pored ostalog najprije zbog toga, što mi nelikvidnost kao suštinsku karakteristiku poslovanja preduzeća, ne posmatramo kao posljedicu već kao uzrok i onda stalno „liječimo” simptome a ne bolest. Nelikvidnost je primarno posljedica, a potom uzrok”, kaže Kostić.
On podsjeća da je jedno od temeljnih načela skladnog funkcionisanja društvene zajednice pravednost, ali je manje poznato da je ona od izuzetnog značaja za ekonomski rast i razvoj jer generiše nejednakost koja ima poseban odraz na svijest građana.
“Percepcija takvog sistema od strane građana je izuzetno negativna dominira osjećaj nepravde. Uz to ako je riječ o ekonomski ranjivim kategorijama, što najčešće i jeste, onda postoje svi uslovi za ogorčenost i ljutnju”, smatra Kostić.
Kod firmi u stečaju stvar je “jasna“, dok kod preduzeća koja su blokirana, riječ je o nelikvidnosti što u sistemima izražene finansijske nediscipline, kao što je naš, može biti privremena karakteristika.
Preporučeno
“Treba imati na umu da preduzeća nad kojma je otvoren stečaj nemaju mogućnost da fiinkcionišu na način na koji su to činjela do tada. Njihova tržišna funkcionalnost je dokazano negativna i zahtijeva ili restrukturiranje ili likvidaciju. Kod preduzeća koja su blokirana to nije slučaj ili često može biti, jer nerijetko zapadaju u nelikvidnost i zbog neispunjavanja obaveza plaćanja od strane njihovih kupaca. Naravno, to može biti slučaj i zbog lošeg poslovanja (najčešće i jeste) ali zbog činjenice da ona mogu biti blokirana bez svoje krivice smješta ih u drugačiji kontekst i to je osnovna razlika koja se ne može prenebregnuti, odnosno koju treba imati u vidu”, pojašnjava Kostić ali i dodaje da su posljedice po radnike gotovo iste.
