Video
Najperspektivnije područje za naftno nalazište u Crnoj Gori je, osim Ulcinja i Boke Kotorske je i Zetsko-skadarska ravnica, a potencijal postoji i u sjevernom dijelu, kaže u razgovoru za Vikend novine dr Dušan Dragović, naučni savjetnik u penziji.
Preporučeno
Dragović, koji iza sebe ima 60 godina dugu istraživačku karijeru u oblasti geologije, objašnjava da je oblast kod Skadarskog jezera, tačnije zetska ravnica perspektivna, jer su sedimenti koji na tom području mogu nositi naftu deset kilometara debeli.
“Perspektivnost se ne gleda po tome da li ima nafte, već po sadržaju i sastavu stijena u kojima se ona javlja. Geofizičkim metodama se utvrđuje da li u dubini postoje stijene koje su povoljne da nose tu rudu i takve stijene moraju da imaju šupljine. To su pjeskovi, krečnjaci koji su izlomljeni i šupljikavi da bi se nafta tu nakupila. Istraživanja idu ka tome da se utvrde stijene koje mogu nositi naftu. Tek kad dođu velika, dubinska bušenja, onda se vidi da li je ima ili nema”, objašnjava Dragović.
Nafta u Crnoj Gori se, kako navodi, može kriti na dubinama od 2.000 do 3.000 metara, ali ne i pliće.
Dragović, koji je objavio 101 naučni rad i 22 knjige, a trenutno piše treću o rudama u Crnoj Gori, govori da kod nas postoje 33 mineralne sirovine. Od tog broja energetskih i metaličnih ima po sedam, dok je nemetaličnih, među kojima su kamen, bentonit, glina i škriljci, registrovano 19.
“Od tih ruda se može koristiti oko 15 njih. Ostalo je ili upropašćeno, neistraženo ili za tržište neinteresantno. Svaka mineralna sirovina kod nas ima više nalazišta, a poznato je više od 800 lokaliteta na kojima se javljaju. Na primjer, boksita u Crnoj Gori ima u cijeloj državi, čak 300 nalazišta”, navodi Dragović, dodajući da najviše nalazišta ima u Pljevljima i Nikšiću.
On je razočaran što znatan broj mineralnih sirovina i njihovih lokaliteta nijesu eksploatisani.
“Uzrok tome su neregularno korišćenje, tržište, infrastruktura”, navodi Dragović, nekadašnji prorektor za nauku Univerziteta Crne Gore, tehnički direktor cetinjskih Boksita, kao i direktor Zavoda za geološka istraživanja i Instituta za tehnička istraživanja na crnogorskom univerzitetu.
Na pitanjekoje neiskorišćene mineralne sirovine najprije treba dati na koncesiju, Dragović navodi barit, bentonite, bijeli boksit, laporce, glinu i ukrasni kamen u Kolašinu i Andrijevici.
“Među rudama koje treba eksploatisati, dati na koncesiju i prodavati je bentonit, jestiva ruda koja se nalazi iznad Petrovca, a ima ga i kod Šavnika. Zatim, barit u Pljevljima, u planini Kovač, koji služi za raketnu tehniku”, ističe Dragović.
Bijeli boksit, na kojem je doktorirao, takođe je rijetka sirovina koju imamo i to jedini u svijetu.
“Tržište za tu rudu je crklo. Bijeli boksit je počeo da umire od zemljotresa 1979. godine. Otkrio sam dva nalazišta koja su bila pod zemljom. Tada smo potjerali tunel od 120 metara u kojem je bila ruda kao sir. Zemljotres je polomio tunele i tamo je dandanas zatrpano nekoliko desetina hiljada tona bijelog boksita. Trebalo bi uložiti pare da se to osposobi. Drugih nalazišta takvog tipa nema i nemoguće ih je otkriti u tim količinama. Jedino osposobiti stare jame i iz njih vaditi”, govori Dragović.
On navodi da se ta ruda prostire na području Cetinja, prema Čevu i od Nikšića pa skroz do granice sa Hercegovinom, a naš najkvalitetniji boksit je u Bijelim poljanama.
Govoreći o izvozu, Dragović najveći potencijal vidi u u crvenim boksitima, koji su najkvalitetniji na području Nikšićke župe. Kamena, kako kaže, ima dosta, jer je 70 odsto države pod tom mineralnom sirovinom.
Tokom dugogodišnje karijere, Dragović je često ukazivao da bi trebalo uvesti red u problematiku geoloških istraživanja kako bi se na jednom mjestu koncentrisali svi podaci o rudama i njihovom kvalitetu, rezervama, rezultatima istraživanja.
“Nije kasno da se njihova problematika sagleda u skorijoj budućnosti u svijetlu današnjih kretanja na tržištu, finansiranja, mogućnosti eksploatacije, ulaganja. Čvrstim mineralnim sirovinama u Crnoj Gori se ne posvećuje adekvatna pažnja. Sugerisao bih izradu iscrpnog materijala-studije, elaborata, izvještaja, a Geološki zavod bi u tome odigrao značajnu ulogu”, ukazuje Dragović.
On dodaje da je danas teško doći do pouzdanih podataka o stanju mineralnih sirovina. Za razne projekte istraživanja ili eksploatacije koriste se podaci stari više od 50 godina, naročito kada se radi o rezervama.
Dragović tvrdi da u Crnoj Gori nema nalazišta zlata i dijamanata, ali srebra ima u rudnicama Brskovo i Šuplja stijena u Mojkovcu i Pljevljima i to u količinama od jedan odsto.
“Kod nas nema ni dijamanata. To su stijene na dubinama od nekoliko hiljada metara, što je slučaj samo u Africi, na terenima koji predstavljaju očvrslu zemljinu unutrašnjost”, objašnjava Dragović.
