Naftne bušotine u Crnoj Gori kao spas ili dugoročna šteta

Crna Gora je, prema očekivanjima nadležnih, na korak od pronalaska nafte i gasa u svom podmorju. To bi, kako tvrde, moglo da bude sudbonosno da zemlja izađe iz ekonomske krize.

Konzorcijum italijanske kompanije Eni i ruskog Novateka 25. marta je počeo istražno bušenje kod Ulcinja, na 28 kilometara od obale i na 6.500 metara dubine. Potraga bi trebalo da traje najduže šest mjeseci.

„Bušenje je u početnoj fazi i još je rano za donošenje bilo kakvih zaključaka. Ipak, dosadašnji rezultati ukazuju da su bile tačne geološke prognoze koje su rađene interpretacijom seizmičkih podataka“, kaže za DW državni sekretar crnogorskog Ministarstva kapitalnih investicija Marko Perunović.

To u prevodu znači da u crnogorskom podmorju vjerovatno postoje djelovi u kojima ima nafte i gasa za komercijalnu upotrebu.

Oštri protesti ekologa
Kao i prije nekoliko godina, kada je Crna Gora pokrenula prve korake u potrazi za naftom u podmorju, ekološke organizacije protestuju i traže da se odustane od projekta. Vladajuća URA zatražila je i referendum o tom pitanju, ali je premijer Zdravko Krivokapić to indirektno odbio.

Nova vlast, oštra u kritici skoro svih poteza prethodnih Vlada Demokratske partije socijalista DPS, priznaje da su u ovom slučaju uradili dobar posao. Sada su se, međutim, i oni našli na meti kritika 60 nevladinih organizacija.

“Prethodna Vlada napravila je licemjeran potez potpisavši ugovore o koncesiji, jer se 200 zemalja svijeta obavezalo da će do 2050. godine ići ka postepenom napuštanju korišćenja fosilnih goriva. U međuvremenu, Crna Gora je dobila novu Vladu, koja je kao opozicija ranije iznosila sumnje u korupciju u ovom poslu. Ipak, nova Vlada odbija reviziju ugovora, pravdajući se da sve veći dug države zbog gradnje auto-puta treba pokrivati bilo kojim prihodom, kršeći sve direktive Evropske unije“, kaže za DW Nataša Kovačević, direktorka ekološke organizacije Green Home.

Kovačević strahuje od mogućih ekoloških incidenata, poput onih u Meksičkom zalivu, Indoneziji, Brazilu ili Nigeriji.

“Čak i tokom redovnih operacija, naftne platforme imaju 11 izlivanja godišnje, dok prema istraživanjima British Petroleuma, tokom radnog vijeka jedne naftne platforme, prosječno se bilježe 44 izliva“, dodaje Kovačević.

“Razumijemo strah javnosti i ekoloških organizacija, ali uvjeravamo da je mogućnost ekoloških incidenata izuzetno mala i mjeri se promilima“, odgovara državni sekretar Perunović. On dodaje da su se, u slučaju da dođe do neželjenog scenarija, koncesionari ugovorom obavezali da saniraju posljedice, odnosno da obeštete, kako državu, tako i treća lica koja bi pretrpjela štetu.

Aktivistkinja Kovačević, s druge strane, smatra da država nema kapaciteta za takav posao, pa se svjesno oslanja na koncesionare. “Eni ima 400 izlivanja u redovnim operacijama širom svijeta, a Novatek je na ’crnoj listi’ i pod sankcijama SAD, i Crna Gora je prepuštena takvim investitorima. Takođe, mi nemamo specijalizovana plovila, već samo par čamaca za spasavanje, dok jedini inspektor za tu oblast nema licence koje mu omogućavaju da pristupi platformi, a time ni da vrši kontrole“, tvrdi Nataša Kovačević.

Marko Perunović, pak, uvjerava da Crna Gora ima kapacitete da sanira manje ekološke incidente i ponavlja da se država dobro zaštitila: „Ugovorom je definisano da koncesionar svom svojom imovinom garantuje za nastalu štetu.“

Potencijalne rezerve od više milijardi eura?
Ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić nedavno je rekao da se potencijalne rezerve nafte i gasa u crnogorskom podmorju procjenjuju na milijarde eura. Crna Gora je, s druge strane, u permanentnoj ekonomskoj krizi, a nedavno se našla i u fokusu pažnje Evropskog parlamenta i uticajnih zapadnih medija zbog duga od blizu milijardu eura prema Kini, za gradnju auto-puta. Nakon eventualnog pronalaska nafte i gasa, predviđeno je formiranje državnog fonda za naftu, po uzoru na norveški, koji je finansijski najmoćniji na svijetu i koji čuva milijarde za buduće generacije.

„Ako se potvrde očekivanja o veličini ležišta, prihod koji bi Crna Gora ostvarila bi značio ne samo ogromnu finansijsku injekciju za posrnulu ekonomiju, već i sigurnost i stabilnost za nekoliko budućih generacija. Takođe, iz fonda bi mogle da se saniraju sve ’crne’ ekološke tačke širom Crne Gore, a značajan prihod bi imale i lokalne zajednice u primorskim gradovima, prije svega Baru i Ulcinju“, kaže Perunović.

On podsjeća da je ugovorom sa koncesionarom definisano da državi pripadne između 62 i 68 odsto prihoda od eksploatacije nafte i gasa, a proizvodnja bi mogla da krene za četiri do šest godina.

Kovačević sve to naziva nagađanjima Vlade koja, kako kaže, istovremeno izbjegava razgovor o mogućim odštetama u ugostiteljstvu, turizmu, ribarstvu, zdravlju i kvalitetu života građana.

Sagovornici DW-a dijametralno suprotno gledaju i na mogućnost koegzistencije turizma i naftnih platformi, i Nataša Kovačević kaže: „Mi ćemo da ugrozimo 24,2 odsto BDP od turizma i godišnji prihod od 1,1 milijardu eura, a u slučaju ekoloških incidenata i da trajno devastiramo. Ako se pronađu nafta i gas, stići će i tankeri, podzemni gasovodi i naftovodi duž primorja. Ko bi želio da pliva, jede morske plodove, šeta ili da se odmara u jednom takvom industrijskom i nezdravom ambijentu, koji se licemjerno zove wild beauty. Nismo mi Italija koja ima 5.000 kilometara obale od koje pola nema nikakvih predispozicija za turizam ili su uništene naftnom industrijom. Ili Grčka, koja ima 15.000 kilometara obale. Sve naftne platforme u Jadranu postavljene su sedamdesetih godina dok svijest o životnoj sredini nije bila razvijena i nema opravdanja za otvaranje novih“, jasna je Kovačević.

Marko Perunović uzvraća: „U Jadranskom moru, u italijanskom i hrvatskom podmorju, već postoji preko 1.500 bušotina, pa svjedočimo da turizam u tim zemljama ne samo da nije ugrožen, već je u ekspanziji. Isto se može reći i za zemlje poput Grčke i Kipra kojima je turizam jedna od najvažnijih privrednih grana, a koji postoji uporedo s naftnim platformama.“

U međuvremenu, Energetska zajednica (EZ), koja okuplja države EU, Jugoistočne Evrope i Crnomorskog regiona, pokrenula je postupak protiv Crne Gore zbog istražnog bušenja nafte i gasa. Kovačević objašnjava da će EZ u narednih šest mjeseci da preispita transparentnost tog projekta, kao i poštovanje preuzetih obaveza Crne Gore po klimatskim ciljevima.

„Ako se utvrdi postojanje ozbiljnih i trajnih kršenja obaveza, Crna Gora će biti međunarodno obilježena kao zemlja koja krši međunarodne sporazume, a to će nadalje uticati i na sam proces pridruživanja Evropskoj uniji, posebno u oblastima životne sredine i energetike“, uvjerena je Kovačević.

Perunović odgovara da će evropskim partnerima dati svu dokumentaciju: „Ako postoji bilo šta što je u suprotnosti sa evropskom ili domaćom zakonskom regulativom, ili prepreke za zatvaranje poglavlja energetike i ekologije, bićemo spremni da to razmotrimo kako ne bi kočili naš evropski put“, zaključuje Perunović.