Video
“Povećanje zarada i životnog standarda legitiman je cilj svake Vlade, ali put do tog cilja važan je kao i obećani iznosi. Kada se sistemske mjere sa dugoročnim posljedicama donose bez prethodno predstavljene cjelovite računice, širokih konsultacija i procedura unutar institucija, imamo obrazac političkog populizma: korist se predstavlja odmah, jednostavno i kroz konkretan iznos, dok se troškovi, rizici i odgovornost za posljedice pomjeraju u budućnost. Rizici su naglašeni i zbog vidnog pozicioniranja političke scene za naredne izbore”, navodi se u saopštenju koje potpisuje saradnik na programima u CGO Nikola Obradović.
CGO podsjeća da je Vlada 17. septembra, bez održavanja redovne sjednice, utvrdila šest predloga zakona koji se odnose na finansiranje lokalne samouprave, porez na dobit pravnih lica, rad, doprinose za obavezno socijalno osiguranje, porez na dohodak fizičkih lica i penzijsko i invalidsko osiguranje.
“Riječ je o propisima koji neposredno utiču na zarade, poreze, troškove rada, penzije, prihode opština i stabilnost javnih finansija”, naveo je Obradović.
Prema njegovim riječima, odluke takvog dometa zahtijevaju temeljne rasprave unutar institucija, stručne procjene i socijalni dijalog.
“Međutim, javnosti ni desetak dana kasnije nijesu date cjelovite projekcije, posebno dugoročnih posljedica, niti pregled konsultacija i ekspertiza koje su prethodile utvrđivanju ovog paketa. Posebno brine što se ministar finansija Novica Vuković nije izjasnio prilikom odlučivanja, a nakon što je Vlada već utvrdila zakonske predloge, saopštio je da mu je potrebno vrijeme za analizu predloženog programa i da će Ministarstvo finansija izjašnjenje dati kroz dalji proces. Nije demantovao ni premijera Milojka Spajića koji je ovo pokušao relativizovati time da ministru nije na Whatsapp stigla poruka na vrijeme”, kaže Obradović.
Istovremeno, Fond penzijskog i invalidskog osiguranja (PIO) saopštio je da nije učestvovao u izradi „Euro modela“ iako se predloženim paketom ukidaju doprinosi za PIO i mijenjaju ključni elementi penzijskog sistema.
“Izostale su i konsultacije sa socijalnim partnerima, iako predložene mjere neposredno mijenjaju minimalne zarade, troškove rada, poresko opterećenje i sistem socijalnog osiguranja. Stručnjaci su konstatovali i da su sve procedure javne politike zgažene. „Euro model“ nije bio predviđen ni Programom rada Vlade za 2026, Fiskalnom strategijom ni Smjernicama makroekonomske i fiskalne politike usvojenim svega nekoliko mjeseci ranije”, naveo je Obradović.
Obradović ističe da postoje i konkretni razlozi za oprez.
“Predloženi model ukida obavezne PIO doprinose, dok penzijska prava ostaju povezana sa zaradom, stažom i ličnim bodovima. Istovremeno, nije identifikovan novi penzijski rezervni fond, automatski fiskalni korektiv niti dugoročne projekcije ili razrađen krizni scenario. Međunarodna poređenja pokazuju da stopa PIO doprinosa od 0% sama po sebi ne znači da je sistem neodrživ, ali zemlje koje primjenjuju slična rješenja imaju drugačiju strukturu penzijskog sistema i dodatne zaštitne mehanizme. Novi Zeland, koji je među analiziranim sistemima najbliži po finansiranju iz opštih poreza, ima pretežno ravnu javnu penziju zasnovanu na prebivalištu, veliki državni rezervni fond i dodatne mehanizme penzijske štednje. Crnogorski predlog zadržava prava povezana sa zaradom i stažom, a ne uvodi uporedive nove zaštitne mehanizme”, rekao je Obradović.
Prema riječima Obradovića, dodatnu pažnju zahtijeva i postojeći teret javnog duga.
“Vladine Smjernice za naredne tri godine računaju na 3,2 milijarde eura novog zaduženja, od čega bi oko tri četvrtine bilo namijenjeno vraćanju ranijih dugova, dok samo u 2027. dospijeva oko 1,12 milijardi eura duga”, kaže Obradović.
Kako je istakao, i ključno pitanje nije samo može li država finansirati obećanja u prvoj godini, nego ko će snositi političku i finansijsku odgovornost ako optimistične projekcije ne budu ostvarene, uz usklađivanje penzija četiri puta godišnje.
“Odgovorna vlast mora računati i na nepovoljan scenario, a neodgovorna računa samo na onaj koji joj omogućava da drži obećanje do izbora”, dodaje Obradović.
CGO navodi da je i sam način na koji je Vlada odlučila o ovom paketu dio istog problema.
“Od početka mandata do 18. septembra 2026. godine 259 od ukupno 393 sjednice Vlade (65,90 odsto), održano je telefonskim putem. Između 28. maja i 18. septembra telefonskim putem održano je čak 49 od 61 sjednice, odnosno više od 80 odsto. Telefonske sjednice i odlučivanje preko aplikacija postaju model upravljanja koji zamagljuje individualnu odgovornost ministara i javnosti uskraćuje mogućnost da vidi ko je šta predložio, osporio ili podržao i na osnovu kojih analiza. CGO kontinuirano upozorava na manjkavosti takvog pristupa donošenja odluke koje neposredno utiču na život građana”, ukazuje Obradović.
Ističe da građani imaju pravo da političke ponude procjenjuju uz punu informaciju ne samo o tome šta dobijaju danas, već i koliko to košta sjutra, a približavanje izbora ne smije snižavati standarde odgovornosti.
“Naprotiv, što su obećanja veća i njihov politički efekat snažniji, potreba za provjerljivim podacima, nezavisnim procjenama, institucionalnim procedurama i javnom raspravom mora biti veća”, kaže Obradović.
CGO poziva Vladu da objavi cjelovitu analizu „Euro modela“, njegove dugoročne posljedice, mišljenje Ministarstva finansija, podatke o konsultovanim institucijama i socijalnim partnerima i alternativne scenarije u slučaju da očekivani efekti izostanu.
“Potrebno je objaviti i način na koji su se članovi Vlade izjasnili i obrazložiti zbog čega je o šest sistemskih zakonskih predloga odlučivano bez redovne sjednice. Skupština, sa svoje strane, ne bi smjela ove sistemske izmjene tretirati kao paket koji treba samo potvrditi. Njena je odgovornost da obezbijedi ozbiljnu parlamentarnu raspravu i zahtijeva odgovore koje Vlada nije ponudila prije utvrđivanja predloga. Veće zarade mogu biti dobra vijest samo ako iza njih stoji odgovorna i održiva politika. U suprotnom, današnja politička popularnost može postati sjutrašnji račun građanima”, upozorava Obradović.
Dodaje da od Vlade zato nije dovoljno čuti koliko će građani dobiti.
Preporučeno
“Mora se znati ko je donio odluku, na osnovu kojih analiza, ko za nju preuzima odgovornost i ko će snositi posljedice ako se obećanja pokažu neodrživim”, zaključuje Obradović.
