Video
Kompanija Uniprom uspješno posluje već 30 godina. Vjerujete li i danas da metalska indrustrija ima svijetlu budućnost?
Pejović: Privatnim biznisom sam počeo da se bavim 1983. godine, kada je osnovana samostalna zanatska radnja Uniprom. Od prvog dana firma Uniprom posluje u sektoru metala, koja je osnovana 12. marta 1990. Tada izgrađujem i livnicu aluminijuma u Nikšiću. Danas ta firma posluje u svojoj osnovnoj djelatnosti, u metalskoj industriji, a proširuje se i na djelatnost turizma sa tri hotela dva hotela u Budvi, jednim u Podgorici kapaciteta 800 ležajeva. Firma Uniprom se nalazi na bijeloj poreskoj listi, što znači da uredno izmiruje sve svoje obaveze prema državi. Godine 2007. kupio sam rudnik olova i cinka Šuplja stijena kod Pljevalja. To privredno društvo bilo je u stečaju, nije bilo u radnom režimu i nije bilo uposlenih, a rudnik je bio izraubovan i sa starom tehnologijom. Umjesto jamskog organizovali smo proizvodnju na otvorenim kopovima instalirajući najsavremeniju opremu (Meco Mineral Finska). I 2011. godine smo ga pustili u rad upošljavajući 200 radnika, da bi se već sljedeće godine pridružio partner, državna kompanija ZGH Boleslaw iz Poljske, koja je naredne godine u cjelosti preuzela ovo privredno društvo. Kompletna proizvodnja ide za izvoz i danas je to jedna od najuspješnijih kompanija u Crnoj Gori.
Zatim kupujete Kombinat aluminijuma u stečaju. Kakva je danas situacija u KAP-u?
Pejović: Nakon prethodnog projekta odlučujemo se za kupovinu KAP-a u stečaju i to na javnom pozivu oglasu, drugom po redu. Sredinom 2014. preuzimamo ovo privredno društvo nakon isplate ponuđene cijene, organizujemo proizvodnju, investiramo u dvije nove fabrike silumina-legura i fabrike trupaca-bileta kapaciteta 100.000 tona, pored njegove osnovne proizvodnje koja je podrazumijevala samo izradu aluminijskih ingota T-Bar. Sa otvaranjem ove dvije fabrike poslije 50 godina došli smo da se više ne izvoze aluminijski ingoti T-Bar nego smo postigli viši stepen prerade aluminijuma u aluminijskim legurama i trupcima-biletima kapaciteta 100.000 tona.
Zapošljavamo više od 500 radnika sa biznis planom daljeg razvoja i za ovaj period od kako upravljamo njime ostvarili smo izvoz preko 500 miliona eura. Posebno naglašavam da više od 200 kompanija, neka manje, neka više, direktno posluje sa Kombinatom aluminijuma.
Koja prava imaju radnici s obzirom da ste preuzeli kompaniju u stečaju?
Pejović: Posebno ukazujem na nespornu činjenicu da u stečaju nema zasnivanja radnog odnosa, bez obzira što se zaposleni pozivaju na rad, već je u pitanju radno-pravni status zadržanog radnika koji svoja prava može ostvariti, ponavljamo, samo u skladu sa Zakonom o stečaju.
Međutim, Uniprom, kome je Privredni sud povjerio organizaciju i održavanje procesa proizvodnje u KAP-u do okončanja postupka prodaje u skladu sa kupoprodajnim ugovorom, omogućio je da radnici u preduzeću tokom trajanja stečaja ostvaruju znatno veći obim prava od onih koja su im garantovana Zakonom o stečaju.
Radnicima je obezbijeđeno da koriste dva puta po šest slobodnih plaćenih radnih dana u toku kalendarske godine budući da godišnjih odmora po Zakonu o stečaju nema. U KAP-u je zadržan tzv. petobrigadni sistem rada skraćeno radno vrijeme osnovom kojeg radnici tri dana rade, dva su slobodni.
Koliko iznosi prosječna zarada u KAP-u
Pejović: Radno angažovanim u KAP-u redovno se isplaćuju zarade koje su znatno iznad crnogorskog prosjeka i sada iznose 782 eura u neto iznosu za ugovore o radu. Poređenja radi, na početku stečaja prosječna neto zarada za ugovore o radu iznosila je 477 eura. Moram naglasiti da se za sve to vrijeme isplaćuju porezi i doprinosi na ukupan iznos neto zarada, kao i uvećanje po osnovu prekovremenog rada, noćnog rada, kao i rada u drugoj smjeni. Radnici su za slučaj nezgode osigurani kod osiguravajućeg društva, a koriste i odsustva za slučaj privremene spriječenosti za rad (bolovanje), za koje vrijeme im se isplaćuje zarada u skladu sa zakonom iako korišćenja bolovanja u stečaju nema.
Svi zaposleni imaju pravo na plaćena odsustva po raznim osnovama (za dane državnih i vjerskih praznika, njege člana porodice, rođenja djeteta, smrti člana porodice, selidbe, dobrovoljnog davanja krvi, sklapanja braka, stručnog osposobljavanja i slično). Obezbijeđen im je besplatan i redovan prevoz od mjesta stanovanja do mjesta rada i obratno, kao i topli obrok u novom restoranu KAP-a. Pored toga, radnici sada koriste nova kupatila i garderobere. Radni ambijent u svim proizvodnim pogonima je znatno unaprijeđen, poboljšani su uslovi rada (obezbijeđena klimatizacija, oprema i zaštita na radu). Naknadno je Uniprom, a da bi unaprijedio uslove u kojima radnici angažovani od KAP-a u stečaju rade, sagradio novi restoran ishrane, nove sanitarne prostorije za održavanje neophodne i primjerene lične higijene, te sagradio i opremio ambulantu za sve uposlene kao i za stanovnike okolnih sela, a takođe i ambulantno vozilo za hitan prevoz do odgovarajuće zdravstvene ustanove.
Da li radnici imaju pravo na otpremninu?
Pejović: Svaki od ovih uposlenih radnika ima mogućnost korišćenja socijalnog programa, znači prekinuti radni odnos, preuzeti predviđenu otpremninu, ukoliko je nezadovoljan uslovima rada.
Više puta ste se našli na meti kritika da ste svoju imovinu uvećavali kroz postupke privatizacije. Kako to komentarišete?
Pejović: Lako se može zaključiti da Uniprom nikada ništa nije stekao u procesu privatizacije, već je isključivo kupio firme koje su pošle u bankrot-stečaj. Sva njegova imovina i sva privredna društva kojima Uniprom upravlja kupljena su na javnom pozivu -oglasu i po tržišnim uslovima kako Rudnik olova i cinka, tako i KAP i Rudnici boksita u Nikšiću.
Dakle, aposolutna je neistina da je Uniprom svoju imovinu sticao kroz postupak privatizacije, već isključivo kupovinom firmi koje su pošle u stečaj i to na javnom pozivu radi njihove prodaje svim zainteresovanim subjektima i pod jednakim uslovima, a po principu i iz razloga odabira najpovoljnijeg ponuđača.
I pored neistina koje se šire, koje su zlonamjerne i tendenciozne, a ne proizvod neznanja i neupućenosti, proračunate da Unipromu učine štetu, on ostaje nepokolebljiv da kao što je radio u posljednje tri godine otvara nove fabrike koje su isključivo namijenjene izvozu i sa uvećanjem broja zaposlenih. Sa otvaranjem dvije fabrike, koje su najsavremenije napravljene u Evropi, vrijednost izvoza će biti 250 miliona eura godišnje i znatno će se uvećavati. Sve ovo se može lako provjeriti i Uniprom je otvoren da svim zainteresovanim društvenim činiocima, kako nadležnim državnim organima, tako i onima iz javnog sektora, pruži informaciju ili dodatno pojašnjenje kako bi se izbjegli nesporazumi i nejasnoće sa koj ima se srećemo u j avnim glasilima i javnim nastupima svakodnevno.
Moramo napomenuti da je Uniprom imao odličnu saradnju sa Vladom Crne Gore i za vrijeme premijera Mila Đukanovića i premijera Duška Markovića, koje su iskazivale zainteresovanost za razvoj ovih projekata i spremost da pruže pomoć Unipromu ukoliko bi mu bila potrebna. Na tome smo im posebno zahvalni bez obzira što nijesmo ni u jednom momentu bili u prilici da je tražimo.
Uslijedila je kupovina Rudnika boksita u stečaju. Kakva je situacija danas u ovom preduzeću?
Pejović: Naredna Unipromova investicija je bila u Rudniku boksita, koji je takođe bio na prodaju kao društvo u stečaju i to po javnom pozivu. Prodavac ni u ovom pravnom poslu još nije ispunio svoje obaveze, pa pored isplaćene kupoporodajne cijene Uniprom Metali su uložili kompletnu planiranu investiciju, otpočeli i u skladu sa rudarskim projektima i u skladu sa ugovorom o koncesiji do dana današnjeg obavljaju proizvodnju sa uposlenih više od 350 radnika, što u firmi Uniprom Metali, a što kod podizvođača i uzimajući sve obaveze u skladu sa ugovorom o koncesiji sklopljenim sa nadležnim ministarstvom Vladom Crne Gore. Kompletna proizvodnja je namijenjena i ide u izvoz. Sanirani su svi kopovi i jame, a objekti i mehanizacija kompletno modernizovani.
Koje su firme podizvođači, kolike su prosječne plate u Boksitima i koliko je upošljeno radnika kod Vas, a koliko kod podizvođača?
Pejović: Uniprom Metali zapošljavaju 33 radnika. Prosječna neto zarada iznosi 957,98 eura. Na zaradu su obračunati svi pripadajući porezi, doprinosi i benificije, koje se redovno izmiruju i sa ponosom možemo reći da se nalazimo na bijeloj poreskoj listi. Za poreze i doprinose na zarade Uniprom Metali su državi uplatili 1,6 miliona eura za šest godina. Takođe, za porez po odbitku državi je plaćeno 15.195 eura, za porez na imovinu 87.784 eura, a za prirez na porez za Uniprom Metale 28.854 eura
Kada su u pitanju podizvođači, Bumech Crna Gora zapošljava 109 crnogorskih radnika i 16 državljana Poljske. Prosječna neto zarada iznosi 677,27 eura. Tu je i Rudkop koji zapošljava 18 crnogorskih radnika. Prosječna neto zarada iznosi 587 eura.
Zeta-mine zapošljava 30 crnogorskih radnika i 27 državljana Turske. Prosječna neto zarada iznosi 800 eura.
Kod podizvođača North-mine radi 26 crnogorskih radnika i 16 državljana Turske. Prosječna plata radnika 800 eura.
Manda d.o.o. upošljava 32 crnogorska radnika. Prosječna neto zarada iznosi 1.150 eura. Svi podizvođači na zaradu obračunavaj u i izmiruju sve pripadaj uće poreze, doprinose i benificije.
Koliko je plaćeno prema državi za koncesije zaključno sa decembrom 2020. godine?
Pejović: Ugovorom o koncesiji za eksploataciju crvenih boksita sa ležišta Zagrad, Đurakov do II, Biočki stan i Štitovo II definisana je minimalna godišnja eksploatacija crvenog boksita po ležištima kako bi se paralelno eksploatisala u određenom odnosu kako ruda sa površinskih kopova tako i ruda iz jamskih rudnika. Aneksom 2 ovog ugovora obuhvaćena je i jama Đurakov do I pa su minimalne količine redefinisane.
Za minimalno ugovorene količine definisan je stalni dio koncesione naknade koji se plaćaju u dvije rate na svakih šest mjeseci i koje je koncesionar u obavezi da plati i u slučaju da ne izvrši otkopavanje ugovorene minimalne količine.
U slučaju otkopavanja rude više od ugovorom definisanih minimalnih količina, stalni dio se plaća u skladu sa ugovorom, a promjenljivi dio koncesione naknade se obračunava u skladu sa uredbom o kriterijumima i načinu obračuna iznosa minimalne koncesione naknade za ustupanje prava na istraživanje i eksploataciju mineralnih sirovina.
Prilikom obračuna koncesione naknade za otkopanu količinu boksita od strane koncesionara Uniprom Metali primijenjena je sva zakonska regulativa, kao i članovi ugovora koji se odnose na obračun koncesione naknade od početka rada u rudnicima crvenog boksita pa do danas.
Da budem precizan 2016. godine je plaćeno 632.567 eura, godinu kasnije 1.331.617 eura, zatim 2018. godine 428.328 eura, a 2019. godine 402.550 eura. Tokom 2020. godine za koncesije je plaćeno 612.366 eura. Dakle, ukupno smo za koncesione naknade uplatili 3.407.431 eura. Od ovog dijela koncesione naknade 70 odsto pripada opštini Nikšić, a 30 odsto ide u budžet Crne Gore.
Iz svega navedenog lako je prepoznati šta je od javnog interesa kako za lokalnu, tako i za širu javnost. Tako da sada niko ne može davati kvalifikacije o ovom privrednom društvu, a onda se pravdati da nije bio informisan ili bio u neznanju prilikom netačnih i zlonamjernih napada na ovo privredno društvo.
Koliko je plaćeno od preuzimanja rudnika državnim kompanijama Montecargu i Luci Bar?
Preporučeno
Pejović: Moramo napomenuti da je od 2018. godine dio troškova za prevoz rude preuzela firma Metal Investment. Ukupno od preuzimanja rudnika Montecargu je za prevoz rude plaćeno 11.299.640 eura. Metal Investments je od 2018. godine preuzeo i dio troškova za skladištenje i utovar rude, pa je Luci Bar od preuzimanja rudnika uplaćeno 12.597.608 eura.
