Ušće rijeke Bojane, koja se uliva u Jadransko more, napokon čekaju lijepi dani. Višegodišnje taloženje pijeska, prošle godine je u potpunosti zatvorilo ušće Bojane, a država je odlučna da trajno riješi ovo pitanje do maja ove godine.

Mašine i radnici od sredine februara, iz desnog rukavca rijeke Bojane vade pijesak. Međutim, problem je što se izvađeni materijal doponuje na lokaciji od svega par metara od plaže i na 10 metara od kućica, turističkog naselja na Adi Bojani.

“Očekujemo da ovi radovi budu završeni do kraja maja, odnosno prije početka turističke sezone. Očekivana količina materijala koju treba izvaditi sa ušća je oko 100.000 m3. Do sada utrošeno nešto više od milion eura“, navodi se u dokumentu Uprave za vode, dostavljenom Vladi Crne Gore. 

Materijal koji se izvači sa ušća je zaslanjen i idealan je, kako dodaju u Upravi za vode, za osvježavanje plaža.

“U ovom trenutku, treba donijeti odluku o valorizaciji deponovanog materijala. Valorizacija se moze ostvariti na dva načina. Prvo, preporučujemo da se dio materijala iskoristi za revitalizaciju onih plaža koje trpe eroziju usljed prirodnih procesa. Materijal koji se izvlači sa ušća desnog rukavca, a koji je zaslanjen idealan je za povećavanje plaža na Adi Bojani kao i svim onim plažama gdje za to postoji potreba“, dodaju u Upravi za vode.

Takođe, izvadeni materijal sa račve može se valorizovati dijelom kao građevinski materijal.

“Izvršeno je ispitivanje materijala i pokazalo se da je salinitet ispod tri odsto, što znači da je materijal građevinski upotrebljiv. Uprava za vode može dati na prodaju deponovane količine materijala sa račve. Isto tako, može se iskoristiti i u druge svrhe, kao materijal za izradu sportskih terena, a dijelom takođe za osvježavanje plaža“, dodaje se.

 

Osvježavanje postojećih i dobijanje novih plaža

Uprava za vode predstavila je i prmjer na koji način bi materijal mogao da osvježi postojeće ili da se njima dobiju nove plaže.

“Ukoliko sa ušća desnog rukavca izvadimo količinu materijala od oko 100.000 m3, to je trošak za državu oko 600.000 eura. Pretpostavimo da taj materijal razastremo po plaži i dijelom u moru, na mjestu gdje je već postojala plaža na Adi, po prosječnoj debljini od dva metra dobili bi površinu od 50.000 m2 novog prostora “otetog” od mora. Ekonomska računica pokazuje da država ne bi bila na gubitku jer je 1 m2 tog novodobijenog prostora skuplji od 12 eura. Ukoliko uzmemo u obzir osim finansijskih i turističkih i ostale parametre, kao što su estetski i ekološki, jasno je da su benefiti očuvanja i povećavanja plažnih površina veliki“, ističu Upravi za vode.

Trenutno se sprovode određena istraživanja na koji način treba osvježiti plažu na Adi.

“Samo da nakon “prihranjivanja”, tj. razastiranja pijeska po njoj, isti ne bude odnešen sa nje jer bi to značilo uzaludan posao. Plan treba biti brzo napravijen i materijal iskorisćen kako ne bi bio prepušten uticaju vremena. Ukoliko se materijal iskoristi na način da se dobiju nove plažne površine, a njihov vijek trajanja bude 20 ili više godina efekat radova bio bi više nego uspješan. Jasno je da konačnih rješenja nema i da će se ovi procesi morat periodično ponavijati“, zaključili su u Upravi za vode.

N.D.L.