Građevinsko preduzeće „Radnik” otišlo je u stečaj prije više od dvije i po decenije, kad je na ulici završilo 1.500 radnika koji se sa Biroa rada nikada nijesu vratili na posao, piše Dan.

Bivši radnik Ramiz Zulević kaže da su gradili i izgradili Bijelo Polje, objekte širom Crne Gore i područja bivše Jugoslavije, a nijesu uspjeli da ostvare ni najosnovnija prava. Priča o građevinskom preduzeću „Radnik” završena je još 1992. godine, kada je firma otišla u stečaj, a radnici na Biro.

Oni traže isplatu dugovanja za plate, povezivanje radnog staža i otpremnine od 300 eura po godini staža.

Te 1992. godine, kako ističe Zulević, rečeno im je da se samo na kratko sele na evidenciju nezaposlenih, a onda će se brzo vratiti i nastaviti posao, od kojeg su mukotrpnim radom hranili svoje brojne familije.

– I nikad više se ne osvrnuše na nas. A, evo, nije teško izračunati i nije to neka velika matematika, od tada su prošle dvije i po decenije. Izigraše nas i prevariše. Ne da nam nijesu dozvolili da se vratimo na posao, nego nijesmo bili u stanju da ostvarimo ni najosnovnija prava iz radnog odnosa. Ono što je najgore, naša firma bila je sastavljena od običnih radnika zidara, malterdžija, tesara, armirača, i najveći broj od njih su bili nekvalifikovana radna snaga. I svi zajedno smo gradili i izgradili Bijelo Polje. I gradili na vrhunskom nivou objekte širom Crne Gore i prostora bivše Jugoslavije. A bili smo na radovima u Njemačkoj, Kuvajtu sa sjetom govori Zulević.

Dodaje da najveći broj tih radnika danas nijesu živi, a nijesu dobili ono što su radom zaslužili.

– Biološki nestajemo iz mjeseca u mjesec. A kad prođem pored firme ne mogu a da ne osjetim tugu zbog svega što se desilo. I kako smo, iako uspješni, propali. Ne našom zaslugom ističe on.

Prije par mjeseci delegacija bivših radnika posjetila je gradonačelnika Petra Smolovića. Tom prilikom su mu predočili sve probleme koje godinama imaju.

– Kazali smo da jedino mi nijesmo ništa dobili. I predali mu potpise onih 60-ak radnika koji već nekoliko godina bezuspješno sporadično pretestuju kako bi izdejstvovali makar nešto iz ranijeg radnog odnosa. Smolović je kazao da će vidjeti sa predstavnicima Vlade postoji li mogućnost da se nešto uradi rekao je Zulević.

Dalje navodi da su ogorčeni što se ni nakon što je sjedište firme u Nikoljcu prodato, a tu nikao veliki trgovinski centar, niko nije sjetio da im da makar mrvicu od zarade. Zato ne isključuju ni radikalizaciju protesta.