Poslodavci koji posluju u sivoj zoni ne mogu biti naši članovi

Biznis barijere su brojne i prisutne u privrednom životu Crne Gore, tako da privrednike prati niz izazova i problema koji dovode u pitanje njihovu poslovnu održivost i konkuretnost, saopštio je predsjednik Unije poslodavaca Predrag Mitrović u intervjuu Pobjedi. Prema njegovim riječima, glavni problemi sa kojima se susrijeću privrednici su nelikvidnost, siva ekonomija, neadekvatna kreditna podrška i fiskaliteti i parafiskaliteti na lokalnom nivou. On je kazao da saradnja UPCG sa državnim i organima lokalne samouprave postoji, ali su pojedina rješenja vrlo spora.

“UPCG godinama ukazuje na problem sive ekonomije koju prate zabrinjavajući pokazatelji, zbog čega konstantno tražimo da joj nadležni pristupe s posebnom pažnjom i stave je u fokus svih ekonomskih mjera i politika”, kazao je Mitrović.

BLOKADA

Naveo je da poslovnu klimu narušava aktuelan problem nelikvidnosti, dok sa druge strane postoji zabrinjavajuće velik broj blokiranih računa preduzeća. Podsjetio je da je samo u junu, prema podacima Centralne banke, bilo 17.000 preduzeća sa blokiranim računom, što čini skoro polovinu registrovanih firmi.

“To je brojka nad kojom se ozbiljno treba zamisliti”, naglasio je Mitrović.

Komentarišući to što postoje poslodavci koji nelegalno zapošljavaju, ne prijavljuju poreske obaveze, neredovno isplaćuju zarade i plaćaju poreze, isplaćuju dio zarade “na ruke”, Mitrović je naveo da takvi poslodavci predstavljaju nelojalnu konkurenciju i kao takvi nijesu i ne mogu biti članovi UPCG.

“Osim što predstavljaju nelojalnu konkurenciju za one privrednike koji su registrovani i koji svoje poslovanje obavljaju u skladu sa zakonom, ekonomska aktivnost ovih subjekata nije prijavljena nadležnim organima, što znači da oni izbjegavaju troškove po osnovu poreza, ne daju doprinos BDP-u države i potpuno su nevidljivi za zvaničnu statistiku”, kazao je Mitrović.

On je dodao da će se, sve dok se ova oblast ne uredi i ne otpočne suštinsko unapređenje uslova za poslovanje, dešavati ovakva praksa.

“Isplata zarade na ruke je tek jedna od posljedica takve politike i često predstavlja svojevrsnu “mjeru kompromisa” dogovorenu na relaciji poslodavac zaposleni, na koju obje strane pristaju radi nižih troškova poslovanja i veće neto zarade”, rekao je Mitrović.

Podsjetio je da već postoje mehanizmi koji mogu i treba da regulišu ovu oblast, a u rukama su nadležnih institucija (inspekcija).

INSPEKCIJA

“Zato mi i pozivamo poslodavce, radnike i državne organe da pokažu punu odgovornost, prijave uočena nedozvoljena postupanja i primijene mehanizme koji su im na raspolaganju. Nadamo se da je došlo vrijeme da se predmet pažnje inspekcijskih službi i preduzete kontrole konačno usmjere ka subjekima koji nijesu registrovani za obavljanje privredne delatnosti, kako bi se uporedo radilo i na proširenju poreskog obuhvata odnosno prevođenju u regularne tokove svih onih koji posluju u sivoj zoni”, istakao je Mitrović.

Govoreći o parafiskalitetima, on je naveo da dva nova zakona koja su usvojena u martu ove godine, Zakon o lokalnim komunalnim taksama i Zakon o administrativnim taksama, donose rješenja kojima se unapređuje postojeći regulatorni okvir.

“Određena rješenja sadržana u ova dva zakona potvrđuju koliko je značajno postojanje saradnje između poslovne zajednice i kreatora politika, što mora biti praksa koja će biti primjenjivana i ubuduće”, rekao je Mitrović.

Očekuje da kreatori politika i donosici odluka u narednom periodu, između ostalog, riješe postojeće nedoumice kada je u pitanju suštinsko razgraničenje pojmova parafiskaliteta, kako bi se izbjeglo njihovo preklapanje i nejasnoće do kojih dolazi u praksi. Smatra da treba revidirati iznos naknada i razmotriti njihovo smanjenje, uz izbjegavanje prakse da se manjak prihoda, usljed smanjenja određenog parafiskaliteta, nadomjesti povećanjem nekog drugog parafiskaliteta, kao i revidirati iznos taksi tako da njihova visina bude približno usklađena sa vrijednošću pružene usluge. Ujedno, ukinuti takse za koje se ne dobija nikakva protivusluga.

Prema njegovim riječima, saradnja UPCG sa državnim i organima lokalne samouprave postoji, ali su, kako kaže, pojedina rješenja vrlo spora.

“Očekujemo da država od poslodavaca ubira tačno onoliko poreza, taksi i drugih davanja koliko je dovoljno da se zadovolji minimalna javna potrošnja, a sve to uz uslov da je ta potrošnja transparentna, opravdana i odgovorna. To jednako važi i za institucije i organe na nacionalnom i na lokalnom nivou”, istakao je Mitrović.

Prema njegovim riječima UPCG je prirodom svog djelovanja predodređena na saradnju sa kreatorima politika i donosiocima odluka, ali da od njihovog sluha i stepena razumijevanja zavisi koliko će ta saradnja biti uspješna.

“Kao tripartitno tijelo koje u razvijenoj Evropi ima ulogu tzv. drugog parlamenta, iz UPCG konstantno ponavljamo da Socijalni savjet mora biti uključen u većoj mjeri u proces donošenja odluka koje imaju direktne posljedice na poslodavce i zaposlene, a imaju za cilj ekonomski rast i razvoj društva”, kazao je Mitrović.

SARADNJA

Podsjetio je da je u junu Ministarstvo finansija formiralo radno tijelo koje ima zadatak da prikupi mišljenja na prijedloge odluka opština o lokalnim komunalnim i administrativnim taksama i da ih dostavi Vladi na saglasnost.

“Važno je da su članovi ovog tijela i predstavnici poslovnih udruženja UPCG, PKCG i MBA, što je dobar pokazatelj. To govori u prilog unapređenja dijaloga sa opštinama i od interesa je za dalje procese koji treba da omoguće postizanje balansa između prihoda lokalnih samouprava i opterećenja privrednika”, saopštio je Mitrović.

On je naveo da, sudeći po reakcijama privrednika, pozitivne promjene u načinu vođenja ekonomske politike posljednjih mjeseci pogoduju unapređenju poslovne klime i razvoju biznisa.

“Osnov za takva očekivanja su nedavno usvojena strateška dokumenta i zakonska rješenja koja tretiraju poslovanje privrednih subjekata”, rekao je Mitrović.

Naglasio je da kvalitetna saradnja i partnerski odnos kreatora politika i donosioca odluka sa predstavnicima privrede čine glavnu pretpostavku i osnov su uspješnosti budućeg ekonomskog razvoja Crne Gore.

“Ako znamo da je realni sektor pokretačka snaga napretka, onda je krajnje vrijeme da mu se pruži puna podrška. A to je moguće kroz snažan socijalni dijalog, otvorenu razmjenu informacija i uključenost predstavnika privrede u radne grupe, tijela i sve procese čiji je cilj donošenje odluka, mjera i politika koje utiču na poslovanje preduzeća”, zaključio je Mitrović.

Očekuju lakše zasnivanje i prestanak radnog odnosa

Mitrović smatra da važeći Zakon o radu sadrži rješenja koja predstavljaju biznis barijere i destimulišu razvoj preduzetništva. Smatra da su pregovori o novom zakonu omogućili određene pomake radi usklađivanja sa trenutnim potrebama privrede i doprinijeli poboljšanju položaja zaposlenih.

“Iako dio zahtjeva UPCG nije naišao na potreban stepen razumijevanja Vlade i predstavnika sindikalnih organizacija, izdvajam one koji se odnose na veću fleksibilnost u pogledu zasnivanja i prestanka radnog odnosa, kao i bolji pristup suzbijanju sive ekonomije na tržištu rada kroz redefinisanje pojedinih instituta iz postojećeg zakona”, istakao je Mitrović.

Podsjetio je da je zakon još na ocjeni kod Evropske komisije u pogledu usklađenosti sa Direktivama EU.

UPCG podržala povećanje minimalca

Mitrović je podsjetio da je UPCG podržala inicijativu sindikata o povećanju minimalne zarade, a kasnije i odluku Vlade kojom je ona uvećana na 222 eura, kao i smanjenje doprinosa za zdravstvo na teret poslodavca sa 4,3 odsto na 2,3 odsto.

“Ovakva saradnja Vlade sa predstavnicima poslodavaca i sindikata primjer je modela za postizanje konsenzusa na tripartitnom nivou koji treba da postane praksa za sve važne oblasti”, poručio je Mitrović.

Istakao je da donosioci odluka moraju da shvate da realni sektor ne može biti održiv ni razvojno orijentisan ako poslovanje preduzeća prate negativan bilans i rashodi koji su veći od prihoda.

“Troškovi rada čine značajnu stavku i zato će biti tema kojom će se UPCG baviti i u narednom periodu”, rekao je Mitrović.