“Nema više sportskog klađenja: Edi Rama zatvara sve kladionice u Albaniji” – bila je vijest objavljena na Standardu koja se za tili čas probila u najčitanije. Ne treba previše promišljati zašto, ako znamo da je samo jedna kladionca u našoj zemlji prošle godine imala čistu zaradu preko dva miliona i dvjesto hiljada eura (zvanični podatak Poreske uprave)! Biće da su se građani Crne Gore “prepali” da neće imati gdje da potroše pare…

Preporučeno

NEVRIJEME U REGIONU: Hrvatsku zahvatilo nevrijeme, temperatura za jedan sat pala deset stepeni

Kaća Bulatović: Moja slika u kući IHF-a stoji kao simbol rukometa, a institucije u Crnoj Gori zaboravile su da postojim

Upozorenje za kupače na Jadranu: More preplavile opasne meduze

NAKON PISANJA STANDARDA: Uprava policije IPAK otkrila koliko će policajaca biti angažovano na Samitu u Tivtu

ĐEKA ZA STANDARD: Ujedinjenje svih Albanaca bilo bi dobra stvar, ali su trenutno male šanse za to

Tri godine bez presude: Optuženi za pokušaj ubistva Bobana Šaranovića i dalje u bjekstvu

“Broj poreskih obveznika koji posjeduju objekte koji su u sistemu Poreske uprave registrovani pod šifrom djelatnosti 9200 kockanje i klađenje iznosi: 71”, saopšteno je Standardu iz Poreske uprave. Ova 71 firma ima oko 500 kladionica što nas, spram broja stanovnika, svrstava na listu prvih 20 kockara Evrope. Poređenja radi, Srbija koja ima 11 puta više stanovnika, ima manje od 2000 kladionica.

I zvanično i nezvanično Vlada Crne Gore ne planira da ide stopama susjedne Albanije koja će 1. januara zatvoriti ama baš svaku kladionicu, a kockarima će dozvoliti da “igraju” samo u hotelima sa pet zvjezdica van naseljenih područja. Naše komšije ovim potezom žele da sačuvaju srž albanske familije pa i po cijenu da izgube godišnju zaradu od oko 40 miliona eura koje su imale od igara na sreću… Naravno, neće ostati bez ičega jer će se u njihov budžet i dalje slivati novac od kockara koji budu imali novca za igru na visokom nivou.

Da Crnoj Gori ne treba albanski scenario za Standard kaže nezavisni poslanik, Aleksandar Damjanović.

“Nemoguće je ukinuti tu industriju. Ukidanjem pojavnog dijela kockanja u objektima, ono bi se izmjestilo preko interneta i drugih vidova klađenja čime bi se samo povećala siva zona. Država ne treba da ukida tu industriju, ali treba do kraja da je reguliše u smislu striktnog poštovanja najviših standarda. Regulacija znači onemogućavanje kockanja za maloljetnike, onemogućavanje lakog pristupa kockanju i poresku politiku koja je ne podstiče, već maksimalno oporezuje. Država za sebe treba da uzima najveći dio zarade”, smatra on.

Da to trenutno nije slučaj najbolje dokazuju podaci o prihodima države Crne Gore od januara do septembra ove godine.

Po osnovu igara na sreću, Crna Gora je za prvih devet mjeseci dobila nešto preko osam miliona eura. Najviše prihoda imali smo u junu mjesecu (preko dva miliona eura), kada se održavalo Svjetsko prvenstvo u fudbalu.

Neko ko nije stručnjak mogao bi da pomisli “Osam miliona za devet mjeseci? Vau!”, ali Damjanović kaže da je to smiješna cifra spram onoga što bismo mogli da imamo.

“Tih osam miliona eura za devet mjeseci su potvrda da država Crna Gora tu oblast nije regulisala kako treba niti ubira dio prihoda koje realno može da ubira. Država apsolutno ne kontroliše online klađenje, e-gambling. Ja otvoreno sumnjam da postoje banke u Crnoj Gori preko kojih se moguće pere novac preko e-gamblinga”.

Novac nam izmiče i na terminalima u kafićima kojih ima 431, dodaje on i podsjeća da je Ustavni sud početkom prošle godine, na njegovu inicijativu, oglasio da je klađenje na njima u ugostiteljskim objektima neustavno. Ipak, država nije naložila da se terminali odlože u smeće, već samo zabranila postavljanje novih.

“Vlada Crne Gore od aprila 2017. godine do oktobra ove godine, punih godinu i po, odbija da izvrši striktan nalog Ustavnog suda i ukoni tzv. terminale čime podstiče maloljetničko klađenje i pravi monopol onima priređivačima. Doveli su Ustavni sud u situaciju da njihova odluka znači da nijesu oglasili nezakonitim terminale već da je oivičen monopol onima koji to već rade, a drugima onemogućio pristup”, kaže Damjanović.

Damjanović tvrdi da se Ministarstvo finansija narugalo Ustavnom sudu koji je 24. februara prošle godine oglasio da je klađenje na terminalima u kafićima neustavno, i to ne samo tako što nije momentalno zabranilo klađenje u ugostiteljskim objektima, već tako što je, čekajući objavu odluke u Službenom listu 10. aprila 2017., izdalo pedesetak novih ugovora o koncesiji.

“U momentu kad je Ustavni sud donio odluku 24. februara 2017. godine da se uklone terminali iz ugostiteljskih objekata zbog nezakonitog klađenja i maloljetničke kocke bilo je potpisano 196 ugovora o koncesiji. Dok se čekalo mjesec i po da se ta odluka objavi u Službenom listu 4. aprilu zaključeno je dodatno najmanje pedesetak ugovora… Na taj način je obesmislilo i selektivno izvršilo odluku suda i narugalo se Ustavnom sudu”, kaže Damjanović.

Bojan Paunović iz Ministarstva finansija nije saglasan sa njim.

“Budući da odluka suda ne sadrži bilo kakvo uputstvo u pogledu postupanja u odnosu na važeće ugovore, zatraženo je mišljenje Ustavnog suda Crne Gore koji je u odgovoru naveo da nije nadležan za davanje tumačenja i pojašnjavanje primjene ustavno-sudskih odluka i rješenja. Odluka suda kojom je ukinut dio odredbe primjenjuje se imajući u vidu da se koncesije kao pravo priređivanja igara na sreću prenose ugovorima sa preciznim rokom trajanja i da od stupanja na snagu ove odluke, Uprava za igre na sreću nije prodlužila nijedan ugovor kom je istekao rok na koji je zaključen, niti je zaključila novi ugovor”, navodi Paunović.

Do današnjeg dana Uprava za igre na sreću odbila je 15 zahtjeva za preseljenje terminala iz jednog kafića u drugi, zatim 24 rješenja kojima su odbijeni zahtjevi za koncesije dok je 17 zahtjeva koji su u postkupku odbijanja.

Do kraja 2018. godine ističe 17 ugovora, u 2019. ističe ih 150, a zaključno sa martom 2020. ističu 64 ugovora, čime se na ovu priču, konačno, biti stavljena tačka.

M.M.