Video
Bilo bi preuranjeno i neproduktivno, bez obzira na veliki pritisak javnosti, da Vlada sada poveća minimalnu zaradu sa 193 na 250 eura koliko se traži, smanji poreze i doprinose na plate, ukine krizni porez, smanji akcize na gorivo. Time bi, posebno na dugi rok, poništila dosta onoga što je dobro urađeno u prethodnoj godini, smatra profesor Anđelko Lojpur.
Preporučeno
“Kada je u pitanju povećanje minimalne cijene rada, tu ne treba “veličati” ulogu države, jer firme koje dobro posluju znaju i same koliko je bitno dobro platiti zaposlene, dakle, platu prvo treba zaraditi, tako da postojeća zakonska rješenja nijesu prepreka kada je u pitanju visina zarade. Ostalim mjerama nije vrijeme, najmanje iz dva razloga. Prvo prečeste promjene mjera ekonomske politike nijesu poželjne pošto izazivaju zabunu i uzdržanost kod preduzetnika, i drugo, u početnoj fazi po pravilu podstiču rast sive ekonomije. To znači da bi posezanje za njima dobrim dijelom poništilo dobre rezultate prethodne godine uključujući i stopu privrednog rasta”, kazao je u intervjuu Pobjedi profesor Anđelko Lojpur.
Prema njegovim riječima, započete strukturne reforme počele su da daju opipljive rezultate kroz visoke stope privrednog rasta od 4,7 odsto u 2017. i prema aktuelnim procjenama moguće i nešto veće u 2018.
“Naime, činjenica da je u Crnoj Gori u dužem vremenskom periodu bio izražen tzv. proizvodni “output gap”, što znači da se na bazi raspoloživih resursa, odnosno onoga što prepoznajemo kao “nacionalni kapital” može proizvesti više, ova Vlada se svjesno našla u funkciji otklanjanja nagomilanih tržišnih deformacija tako da se povremeno javlja i u ulozi preduzetnika, posebno kada se radi o velikim infrastrukturnim projektima, zatim strukturnim reformama… U prilog tome da aktivna državna politika može pokrenuti privredni rast, podstaći veću konkurentnost u sve zahtjevnijem globalnom okruženju pokazuju podaci prema kojima je u devet mjeseci protekle godine broj noćenja turista porastao za 12,4 odsto, industrijska proizvodnja za 24,4, vrijednost građevinskih radova za 30,4, maloprodajni promet za 3 odsto, strane direktne investicije su dostigle iznos od 588 miliona eura”, objasnio je profesor.
Lojpur ističe da procjene pokazuju da će javni javni dug na kraju prethodne godine biti na nivou od oko 70 odsto BDP procijenjeng za 2018. godinu, ali upozorava da brojna iskustva pokazuju da nikada ne možete kazati da su javne finansije u potpunosti bezbjedne.
“Iskustva pokazuju da je 50 procenata duga u odnosu na BDP neka gornja sigurna granica, a sve preko toga znači ulazak u zonu povećanog rizika, posebno u slučaju recesije i sličnih pojava. Procjene pokazuju da će javni dug na kraju prethodne godine biti na nivou od oko 70 odsto BDP procijenjenog za 2018. godinu. Međutim, ni ovi podaci nijesu dovoljno upućujući da bi mogli izvući pouzdan zaključak da li bi se domaća ekonomija u slučaju daljeg rasta javnog duga eventualno mogla naći na putu fiskalne krize. U tom smislu ističem da su brojna iskustva u pogledu visine državnog, odnosno javnog duga i njegovog uticaja na ekonomska kretanja apsolutno dijametralna, bolje reći propisana univerzalna granica održivosti javnog duga ne postoji”, smatra on.
