Video
Davanje aerodroma na upravljanje ili njihova potpuna privatizacija trend je koji je počeo 80-ih godina prošlog vijeka, ali u naš region je stigao relativno nedavno. Uz sve dileme u javnosti, istraživali smo kakva je situacija na globalnom i evropskom tržištu i zašto je ovaj trend sve prisutniji.
Preporučeno
Na globalnom nivou danas oko 14 odsto aerodroma ima privatne kompanije u vlasničkoj ili upravljačkoj strukturi, dok je u Evropi taj broj znatno veći i iznosi oko 50 odsto, pokazuje izvještaj organizacije Airport Council International (ACI), jedine profesionalne organizacije koja okuplja operatore aerodroma na svjetskom nivou. Tri od četiri putnika u Evropi putuje preko nekog od aerodroma koji imaju privatnika u upravljačkoj strukturi, pišu Vikend novine.
Iako je davanje aerodroma na upravljanje ili njihova potpuna privatizacija trend koji je počeo 80-ih godina prošlog vijeka, u naš region je stigao relativno nedavno. Uz sve dileme u javnosti, istraživali smo kakva je situacija na globalnom i evropskom tržištu i zašto je ovaj trend sve prisutniji.
Ovakav trend primarno je obuhvatio velike vazdušne luke, preko kojih se odvija oko 40 odsto globalnog avio-saobraćaja. Dva su razloga zašto postaje sve prisutniji. S jedne strane, vlade i aerodromi koriste novac privatnog sektora da bi razvili svoje potencijale. S druge strane, privatne kompanije interes nalaze u rastućem trendu broja prevezenih putnika, što donosi i posljedično veće prihode.
Procjena relevantnih institucija iz avio-industrije je da će broj putnika koji koriste ovaj vid prevoza iz godine u godinu rasti. Zbog toga su aerodromi pod snažnim pritiskom da prošire kapacitete, gradnjom infrastrukture i razvojem novih usluga. Kao odgovor na ove potrebe, sve češće se javljaju koncesije, kroz koje aerodromi dobijaju kapital, razvijaju se i vraćaju državi na upravljanje po isteku koncesionog perioda. Država pritom ne mora da izdvaja novac iz kapitalnog budžeta u ovu svrhu, već može da ga usmjeri u druge potrebne oblasti.
ACI procjenjuje da su u posljednjih pet godina privatizovani aerodromi imali 14 odsto više kapitalnih ulaganja u poređenju sa aerodromima kojima upravlja država. Dodatno, finansijski pokazatelji evropskih aerodroma, kojih je oko polovina u formi javno-privatnog partnerstva, poboljšani su od 2011. godine.
Zanimljiv je i izvještaj Reason Foundation, američke think-tank organizacije, u kojem su uporedili najveće aerodrome na svijetu sa istraživanjem Skytrax’s konsultantske kompanije iz 2017. godine o najboljim aerodromima po mišljenju putnika. Izvještaj je pokazao da je 40 aerodroma koji imaju najveći prihod po putniku u potpunosti ili djelimično dato na upravljanje privatnom sektoru, dok su putnici takvih 25 aerodroma proglasili za najbolje svjetske aerodrome.
Sve ovo pokazuje duboku transformaciju kroz koju prolazi aerodromska industrija. Ovo pitanje svakako izaziva veliku debatu. Protivnici koncesija upozoravaju da vlade moraju da zauzmu oprezan pristup, kako bi koncesije dale puni rezultat.
Na red je došla i Crna Gora. Pohvalno je što je Ministarstvo saobraćaja i pomorstva ovo pitanje i prije definisanja koncesionog akta dalo na javnu raspravu. Praksa koju često ne vidimo za druga bitna pitanja. Javna rasprava prilika je da i Ministarstvo dobije dodatne inpute i znanja i napravi koncesioni akt koji će zaštititi interese građana i države.
Procjena relevantnih institucija iz avio-industrije je da će broj putnika koji koriste ovaj vid prevoza iz godine u godinu rasti. Zbog toga su aerodromi pod snažnim pritiskom da prošire kapacitete, gradnjom infrastrukture i razvojem novih usluga. Kao odgovor na ove potrebe, sve češće se javljaju koncesije, kroz koje aerodromi dobijaju kapital, razvijaju se i vraćaju državi na upravljanje po isteku koncesionog perioda. Država pri tom ne mora da izdvaja novac iz kapitalnog budžeta u ovu svrhu, već može da ga usmjeri u druge potrebne oblasti.
