On podsjeća da je Crna Gora prije dvije decenije, otvaranjem hotela „Splendid“, pokazala da može biti destinacija luksuznog turizma i privući goste koji je ranije nijesu ni razmatrali kao mjesto odmora. Međutim, taj početni zamah nije do kraja iskorišćen. Umjesto da unaprijedi investicioni ambijent, ubrza procedure i definiše jasna pravila razvoja, država je, prema ocjeni Radulovića, dozvolila da svaki ozbiljniji projekat bude unaprijed proglašen sumnjivim, a svaki investitor gotovo kriminalcem.

Povodom dvije decenije rada „Splendida“, Radulović za Pobjedu govori o počecima luksuznog hotelijerstva u Crnoj Gori, dolasku poznatih svjetskih ličnosti, razvoju Porto Montenegra, Amana, Portonovog i Luštice bej, ali i o današnjem stanju u turizmu.

Radulović smatra da Crna Gora ne smije zatvarati vrata investitorima poput Mohameda Alabara i MK grupe, već da treba da se zapita zbog čega bi ozbiljni ulagači, koji novac mogu investirati bilo gdje u svijetu, izabrali zemlju u kojoj se projekti godinama ne mogu pokrenuti.

POBJEDA: „Splendid“ obilježava 20 godina postojanja. Kada uporedite vrijeme u kojem je hotel otvoren sa današnjom situacijom, koliko se crnogorski turizam promijenio?

RADULOVIĆ: Teško je direktno porediti ta dva perioda. Vrijeme u kojem je nastajao „Splendid“ bilo je vrijeme velikog entuzijazma i početak nečega potpuno novog, ne samo za nas koji smo neposredno učestvovali u projektu, nego i za Crnu Goru.

Bilo je tada mnogo skeptičnih ljudi. Bilo je onih koji nijesu vjerovali da takav projekat može biti realizovan, onih koji su smatrali da Crna Gora nije spremna za hotel tog nivoa, ali i onih koji su se, kao što se kod nas često događa, unaprijed protivili nečemu što do tada nijesu imali priliku ni da vide. Srećom, uspjeli smo da završimo hotel. „Splendid“ već 20 godina radi i to je najbolji dokaz da je projekat bio moguć i opravdan. Vjerujem da je njegovo otvaranje ohrabrilo i druge investitore i pokazalo im da u Crnoj Gori može da se napravi ozbiljan hotel visoke kategorije. Volio bih da vjerujem da smo makar dijelom doprinijeli tome da se Crna Gora kasnije nađe na mapi velikih međunarodnih investitora.

POBJEDA: „Splendid“ je u tom trenutku bio prvi hotel tog tipa u Crnoj Gori?

RADULOVIĆ: Nije bio samo prvi takav hotel u Crnoj Gori. Bio je, koliko je meni poznato, prvi veliki „greenfield“ hotelski projekat sa pet zvjezdica na ovom dijelu Jadrana u tom trenutku. Danas se možda nedovoljno razumije koliko je to tada bilo novo. Nešto slično kod nas ranije nije postojalo. A mi smo društvo koje često novu ideju prvo odbije, prije nego što je uopšte razmotri. Mnogo lakše pronalazimo argumente protiv nečega nego argumente za to.

Nakon „Splendida“ pokrenute su i druge velike priče. Došao je Aman, razvijen je Porto Montenegro, zatim Luštica bej, Portonovi i drugi projekti. Počela je da se gradi ideja o Crnoj Gori kao destinaciji luksuznog turizma, odnosno destinaciji u koju će dolaziti gosti visoke platežne moći.

POBJEDA: Ipak, često se može čuti ocjena da ideja o Crnoj Gori kao elitnoj turističkoj destinaciji nije do kraja zaživjela.

RADULOVIĆ: Ta ideja nije mrtva i nije napuštena. Ona je i danas živa, samo takve stvari ne mogu da se ostvare preko noći. To je proces i jedno dugo putovanje.

Svaki novi kvalitetan projekat dovodi nam nova tržišta i nove goste. To su ljudi koji ranije možda nikada ne bi ni pomislili da dođu u Crnu Goru, jer ovdje nijesu imali sadržaje koji odgovaraju njihovim potrebama i standardima. Da nije bilo „Splendida“, Amana, Porto Montenegra, Portonovog, Luštice bej i sličnih projekata, mnogi od tih gostiju ne bi imali razlog da dođu. Zahvaljujući takvim projektima, proširili smo ponudu i otvorili Crnu Goru prema potpuno novim kategorijama turista.

Ne možete danas izgraditi jedan hotel i očekivati da već sjutra kompletna država postane luksuzna destinacija. Potrebni su vrijeme, kontinuitet, infrastruktura, kvalitetna usluga, novi sadržaji i jasna državna politika.

POBJEDA: Koliko je izgradnja „Splendida“ uticala na odluku drugih investitora da dođu u Crnu Goru?

RADULOVIĆ: Mislim da je imala uticaja. Poznavao sam lično Pitera Manka. Mnogo puta je dolazio kod mene i prije nego što je ušao u projekat Porto Montenegro. Satima smo razgovarali o Crnoj Gori, mogućnostima, problemima, načinu poslovanja i svemu što ga je interesovalo. Trudio sam se da mu stvari predstavim boljim nego što jesu. Vjerujem da smo tim razgovorima dali makar mali doprinos njegovoj odluci da uđe u projekat.

Porto Montenegro je poslije pokazao kakvu transformaciju može da proizvede ozbiljan, dobro osmišljen i realizovan projekat. On je promijenio Tivat, doveo nove goste, otvorio nova radna mjesta i pokazao da Crna Gora može da ponudi proizvod koji odgovara najzahtjevnijim međunarodnim tržištima.

POBJEDA: Tokom prethodnih 20 godina u „Splendidu“ su boravile brojne poznate ličnosti. Koga posebno pamtite?

RADULOVIĆ: Bilo je mnogo poznatih gostiju, ne samo iz Holivuda, nego i iz Rusije, Kine, Evrope i drugih krajeva svijeta. Bilo je i gostiju o čijem boravku nikada nijesmo javno govorili. Oni su bili kod nas, ali je njihova privatnost bila važnija od promocije hotela. Mogu da pomenem neke ljude za koje je već poznato da su dolazili. Tu su Mik Džeger, Bil Klinton, brojne značajne političke ličnosti, umjetnici, muzičari i ljudi iz svijeta biznisa.

Kod najpoznatijih i najuspješnijih ljudi često primijetite jednu zajedničku osobinu – uglavnom su vrlo jednostavni. Što je neko veći i ostvareniji u svom poslu, često je skromniji i lakši za saradnju. Mik Džeger je, recimo, bio veoma jednostavan. Bilo je zadovoljstvo raditi sa njim i njegovim timom i pružiti im servis koji im je bio potreban.

Bil Klinton je takođe ostavio utisak neposrednog čovjeka. Isto mogu reći i za pokojnog američkog senatora Džona Mekejna, koji je bio izuzetno uticajna politička ličnost. Posebno mi je bilo drago kada mi je naša nekadašnja naša diplomatkinja u Vašingtonu ispričala da je Mekejn u svojoj kancelariji držao fotografiju Svetog Stefana i „Splendida“ u kojem je često boravio. Takve stvari pokazuju da Crna Gora može ostaviti dubok utisak na ljude koji su obišli gotovo cijeli svijet.

POBJEDA: Da li su poznate ličnosti ujedno i najzahtjevniji gosti?

RADULOVIĆ: Ne moraju da budu. Moje iskustvo govori da su najveće svjetske zvijezde i veoma bogati i uspješni ljudi često izuzetno jednostavni i profesionalni.

Nekada su mnogo zahtjevniji ljudi koji su tek stekli određeni novac i imaju potrebu da to stalno pokazuju. Oni mogu biti mnogo teži za saradnju od ljudi koji su decenijama na samom vrhu svoje profesije. Kada je riječ o svjetskim zvijezdama, njihovi zahtjevi uglavnom nijesu hir. Oni imaju standard na koji su navikli, svoj način rada, precizno definisane potrebe i organizovan tim. Kada unaprijed znate što se očekuje, zadovoljstvo je organizovati servis na tom nivou.

POBJEDA: Da li poznate ličnosti prije dolaska zahtjeve dostavljaju unaprijed?

RADULOVIĆ: Naravno. To je uobičajena procedura. Ne odnosi se samo na poznate ličnosti, već i na druge goste visokog profila. Postoji detaljna lista njihovih zahtjeva. Ona može da sadrži sve – od hrane i pića, vrste vode i rasporeda u apartmanu, do temperature koja mora biti u sobi kada gost uđe. Nekada su definisani muzika, osvjetljenje, bezbjednosne procedure, način posluživanja i drugi detalji. Kada sve to dobijete unaprijed, vaš posao je da se organizujete i obezbijedite da sve bude spremno. U vrhunskom hotelijerstvu nema mnogo prostora za improvizaciju. Gost plaća određeni nivo usluge i očekuje da ga dobije.

POBJEDA: Kako ocjenjujete trenutno stanje crnogorskog turizma? Što kao država propuštamo da uradimo?

RADULOVIĆ: Mnogo toga smo već propustili. I moramo biti pošteni i precizni – problem nije nastao juče niti se odnosi samo na period poslije 2020. godine. Problema i opstrukcija bilo je i ranije, samo su možda bili manje izraženi. Bilo je projekata koji su dočekivani na najgori mogući način, investitora koji su godinama čekali i procedura koje niko nije mogao da objasni. Ali od 2020. godine naovamo stvoren je ambijent u kojem Crna Gora više nije atraktivna investitorima kao što je nekada bila.

Investitor je čovjek ili kompanija koja ima novac i može ga uložiti na 500 drugih mjesta. Može da ode u Tursku, Italiju, Hrvatsku, Grčku, Španiju ili bilo gdje drugo. U mnogim od tih država dobiće jasnije procedure, brže odluke i veću izvjesnost. Kada dođe u Crnu Goru, prije nego što je išta uradio, počinju pitanja: odakle mu novac, kako ga je zaradio, ko stoji iza njega i što namjerava da otme. Od njega se unaprijed pravi kriminalac. Pogledajte odnos prema Mohamedu Alabaru. Riječ je o čovjeku koji je realizovao neke od najvećih svjetskih projekata i učestvovao u investicijama vrijednim desetine milijardi. Kod nas se, prije nego što je bilo što konkretno uradio, dio javnosti prema njemu odnosio kao prema sumnjivom licu. Tako, malo po malo, svakom ozbiljnom čovjeku šaljemo poruku da nije dobrodošao.

POBJEDA: Da li je problem i u tome što država nema dovoljno odlučan stav prema velikim projektima?

RADULOVIĆ: Država nema petlju. Mora da ima hrabrosti da kaže: ovaj projekat je u javnom interesu, definisali smo uslove, zaštitili prostor i kontrolisaćemo realizaciju. Vlast mora biti spremna da određeno vrijeme izdrži kritike raznih samozvanih zaštitnika javnog interesa. Kada se projekat završi, prostor uredi, otvore radna mjesta i pokažu rezultati, mnogi od tih kritičara će zaćutati. Neki će vjerovatno poslije pokušati i sebi da pripišu zasluge za realizaciju projekta.

Međutim, država do sada uglavnom nije bila spremna da jasno stane iza ozbiljnog projekta. To se ne odnosi samo na jednu vladu. Nijedna vlast u posljednjem periodu nije pokazala dovoljno dosljednosti i odlučnosti.

POBJEDA: Treba li Crna Gora da bude zadovoljna kada investitori poput Alabara ili MK grupe pokažu interesovanje za ulaganje?

RADULOVIĆ: Apsolutno. Treba da budemo zadovoljni i da se zapitamo zbog čega su uopšte izabrali nas. Pravo je čudo što su izabrali Crnu Goru. Kada pogledate koliko je ova zemlja komplikovana, koliko dugo traju procedure i kako se svako ko želi nešto da izgradi odmah nađe na meti, morate se zapitati zbog čega bi neko ovdje ulagao. Ne napadaju ih samo ljudi za koje možete pretpostaviti da imaju neki lični, poslovni ili politički interes. Često ih napadaju i oni koji bi trebalo da budu neutralni, da analiziraju projekat na osnovu činjenica i da vode računa o ukupnom interesu države. Mi još nijesmo savladali ni neke elementarne stvari. Umjesto ozbiljne ekonomske analize, pričamo priče koje lijepo zvuče i lako se prodaju javnosti.

POBJEDA: Na koje priče konkretno mislite?

RADULOVIĆ: Ja ih nazivam romantičarskim pričama. Kaže se, na primjer, da hotel ne smije biti viši od stabla masline, da mora biti potpuno utopljen u zelenilo i da se gotovo ne smije vidjeti. To sa vizuelne strane može da zvuči lijepo. Nije pogrešno voditi računa o ambijentu, arhitekturi i uklapanju objekta u prostor. Naprotiv, to je neophodno. Ali ako takav pristup automatski znači da hotel mora biti toliko mali da je ekonomski neodrživ, onda imamo problem.

Mali hotel nema dovoljno prihoda da izdrži sve troškove, posebno ako treba da radi tokom cijele godine. Onda će kasniti plate zaposlenima, neće biti novca za održavanje, neće biti dovoljno sredstava za ulaganje u kvalitet i neće se stvarati prihod za opštinski i državni budžet. A ako država i opština nemaju prihoda, neće imati novca da obezbijede kvalitetnu struju, vodu, kanalizaciju, puteve i drugu infrastrukturu. Tako se vrtimo u krug, kao mačka koja pokušava da uhvati sopstveni rep. Razvoj mora biti i ekološki i ekonomski održiv. Ne možemo posmatrati samo izgled objekta, a potpuno zanemariti pitanje od čega će taj objekat živjeti.

POBJEDA: Da li se takva rasprava sada vodi i u vezi sa Budvanskom rivijerom i Slovenskom plažom?

RADULOVIĆ: Upravo tako. Danas svi ponavljaju da je Budva preizgrađena ili „srušena“. Budva nije srušena. Budva se mijenjala i mijenjaće se i u budućnosti. Budva za 20, 30 ili 50 godina sigurno neće izgledati kao danas. Nijedan grad ne ostaje isti. Pitanje je samo da li ćemo promjene planirati i usmjeravati ili ćemo dozvoliti da se prostor razvija stihijski. U Budvi danas postoji ozbiljan urbanistički i saobraćajni haos, naročito u komunikaciji između pojedinih djelova grada. Vidio sam projekat koji MK grupa planira na prostoru Slovenske plaže. Prema onome što sam vidio, taj projekat izmješta i formira novi centar i može da popravi Budvu.

Predviđene su tri ulice koje povezuju bulevar sa morskom promenadom, kao i poprečne komunikacije između njih. Prostor bi bio uređeniji, prozračniji i funkcionalniji. Ne predviđaju se ekstremne visine. Najveći dio objekata imao bi šest ili sedam spratova, i to samo u određenim zonama. Planiran je i veliki kongresni centar. Takav sadržaj Budvi može dati potpuno novi impuls, naročito izvan glavne ljetnje sezone. Umjesto da ozbiljno razgovaramo o tome što projekat donosi, projekat se unaprijed napada. Čuju se tvrdnje da je Slovenska plaža kulturno dobro koje se ne smije mijenjati, kao da je riječ o netaknutom objektu koji nikada nije rekonstruisan. Slovenska plaža je do sada više puta renovirana i mijenjana. To je naselje koje, u postojećem obliku, može kvalitetno da radi uglavnom tokom šest mjeseci.

POBJEDA: Zašto smatrate da Slovenska plaža nije prilagođena cjelogodišnjem radu?

RADULOVIĆ: Objekat nije projektovan za normalan zimski rad. Da biste danas uveli ozbiljan sistem grijanja u građevine stare 30 ili 40 godina, morali biste da uložite ogroman novac.

Ali nije problem samo grijanje soba. Zamislite gosta koji zimi treba da ode iz smještajne jedinice do restorana. Mora da se obuče, uzme kišobran i po kiši prolazi otvorenim prostorom kako bi stigao do doručka ili večere. To nije proizvod za cjelogodišnji turizam. Zbog toga se kapaciteti zatvaraju ili značajno redukuju i pola godine imate praktično mrtvo turističko naselje na jednoj od najvrednijih lokacija u Budvi. Da bismo razumjeli razliku, dovoljno je da uradimo jedan jednostavan eksperiment. Prošetajte dva sata Porto Montenegrom, od Pina do kraja kompleksa. Pogledajte sadržaje, uređenje, prodavnice, restorane, marine, hotele, javne prostore način na koji ljudi koriste taj prostor. Nakon toga zatvorite oči i neka vas neko odvede na Slovensku plažu. Kada otvorite oči, vidjećete da se ta dva proizvoda ne mogu porediti. Slovenska plaža u sadašnjem obliku ne korespondira sa savremenim zahtjevima turizma.

POBJEDA: Kritičari bi rekli da Porto Montenegro i Slovenska plaža nijesu namijenjeni istoj kategoriji gostiju.

RADULOVIĆ: Naravno da nijesu ista kategorija, ali ovdje govorimo o vrijednosti koju gost dobija za novac koji plaća. Porto Montenegro pokazuje gostu zbog čega određeni proizvod košta koliko košta. Tamo imate gotovo sve što možete da poželite. Imate uređen prostor, sadržaje, restorane, prodavnice, marinu, šetalište i servis. Na Slovenskoj plaži nemate ništa slično.

Vidio sam cijene koje se nude. Polupansion se prodaje za nešto više od 40 eura, a uz malu doplatu gost dobija i ručak, praktično puni pansion. Kada se na takvoj lokaciji turistički proizvod prodaje po toj cijeni, to je razlog za zabrinutost. Jedna od najvrednijih lokacija na Jadranu ne bi smjela da stvara tako malu vrijednost.

I za stari „Splendid“ su govorili da je najljepši

POBJEDA: Protivnici rušenja postojećih objekata često se pozivaju na njihovu istorijsku i emotivnu vrijednost.

RADULOVIĆ: I ja sam prošao kroz istu priču. Kada smo pripremali izgradnju novog „Splendida“, optuživali su me da rušim stari „Splendid“, navodno najljepši i najbolje prodavani hotel na Jadranu. To je tada neko izgovorio, novine prenijele i stvorena je atmosfera kao da uništavamo nešto savršeno.

Danas vas pitam: ko se još sjeća starog „Splendida“ i ko bi danas srušio ovaj hotel da bi vratio onaj prethodni?

Gotovo niko.

Slična priča sada se ponavlja sa Budvanskom rivijerom i Slovenskom plažom. Ljudi se emocionalno vezuju za nešto što poznaju, čak i kada je očigledno da taj proizvod više ne odgovara vremenu i tržištu.

To ne znači da treba rušiti sve što je staro. Ali moramo biti sposobni da razlikujemo stvarnu kulturnu i arhitektonsku vrijednost od objekta koji je tehnološki prevaziđen i ekonomski neodrživ.

POBJEDA: Kakav je vaš stav prema Amanovom projektu „Janu“ koji se planira u Miločeru?

RADULOVIĆ: Mislim da je i to velika stvar za Crnu Goru. Kada takav brend i takav savremeni ugostiteljski koncept dovedete na mjesto na kojem već postoji Sveti Stefan, simbol crnogorskog turizma, dobijate zaokruženu ponudu. Finansijski efekat samo jednog restorana možda će u ukupnoj državnoj statistici izgledati kao mala stavka. Ali značaj takvog sadržaja nije samo u neposrednom prihodu restorana. Takav brend podiže vrijednost cijele destinacije. Podiže vrijednost hotela, apartmana i nekretnina u okolini, dovodi goste koji možda ranije nijesu planirali da dođu i stvara dodatni razlog da se posjeti Crna Gora.

Ljudi putuju da bi vidjeli i doživjeli takva mjesta. Kada na jednoj lokaciji imate Sveti Stefan, Miločer, vrhunski hotel, poznati restoran i druge savremene sadržaje, onda dobijate kompletnu priču. Više ljudi će dolaziti da vidi i doživi taj prostor nego što ih dolazi danas.

POBJEDA: Dio javnosti smatra da bi izgradnja novih sadržaja ugrozila autentičnost Miločera.

RADULOVIĆ: A što imamo danas? Prije nekoliko godina gledali smo kako se na Miločerskoj plaži peku prasići na ražnju. Da li je to zaštita Miločera? Da li je to autentičnost koju treba da čuvamo? To je degradacija prostora i svega što Miločer predstavlja.

Ne možemo govoriti da branimo jednu od najvrednijih lokacija u Crnoj Gori, a istovremeno dozvoljavati improvizaciju, neuređenost i sadržaje koji ne odgovaraju ni istoriji ni vrijednosti tog prostora. Zaštita ne znači da se ništa ne radi. Zaštita znači da se prostor razvija pažljivo, pod jasnim uslovima, uz vrhunsku arhitekturu, kontrolu države i poštovanje javnog interesa.

Ne možemo razvoj zamijeniti stalnom zabranom

POBJEDA: Gdje je granica između razvoja i zaštite prostora?

RADULOVIĆ: Granica se postavlja ozbiljnim planiranjem, jasnim ugovorom i odgovornom državom. Razvoj znači da ste na jednoj strani možda nešto izgubili, ali da ste na drugoj dobili mnogo više. To je suština svake ozbiljne razvojne politike. Ne možete svaku promjenu proglasiti uništenjem prostora. Ali isto tako ne smijete investitoru dati mogućnost da radi što hoće. Vlada mora biti odgovorna pred svim građanima Crne Gore. Investitora treba dočekati jasnim, preciznim ugovorom u kojem će biti tačno navedeno što smije da radi, pod kojim uslovima, u kojem roku i kakve posljedice slijede ako obaveze ne ispuni.

Ako je rok za završetak projekta tri godine, onda ugovor mora predvidjeti velike finansijske posljedice ukoliko projekat ne bude završen za tri godine. Tako se štiti država. Ne tako što ćete unaprijed otjerati svakoga ko želi da uloži, već tako što ćete ga obavezati da uradi ono što je obećao. Država mora osigurati da projekat bude završen do kraja i da javni interes bude zaštićen.

POBJEDA: Kritičari velikih projekata često upozoravaju da Crna Gora može izgubiti najvrednije djelove obale.

RADULOVIĆ: A što znači „sačuvati“ obalu? Možemo da odlučimo da Buljaricu ostavimo žabama, komarcima i neuređenom prostoru za neke sljedeće generacije. Možemo turiste da vodimo na izlet da posmatraju komarce i močvaru. Ali uvjeren sam da će te sljedeće generacije, koje će vjerovatno biti pametnije od nas, na kraju u Buljarici napraviti upravo ono što je trebalo napraviti mnogo ranije. Ne možemo se zavaravati da je neuređenost isto što i zaštita prirode.

Buljarica ima ogromnu vrijednost, ali ta vrijednost mora biti aktivirana odgovorno. Mora postojati planski razvoj, uređena infrastruktura, zaštita prirodnih djelova i projekat koji će donijeti radna mjesta, prihode i novi turistički proizvod. Najlakše je reći „ne može“. Mnogo je teže definisati kako nešto može da se uradi dobro.

POBJEDA: Da li Crna Gora ima sopstveni kapital za velike turističke projekte?

RADULOVIĆ: Mi taj novac nemamo. Moramo dozvoliti ljudima koji imaju kapital da dođu, investiraju i grade. Ali to ne znači da država treba da im se skloni sa puta i dozvoli im sve. Naprotiv, država mora biti snažna, stručna i odgovorna.

Treba da postavi jasne uslove, zaštiti prostor, definiše rokove i kontroliše svaki segment realizacije. Problem Crne Gore nije samo nedostatak kapitala. Problem je i nedostatak institucionalne hrabrosti i stručnosti da se napravi dobar ugovor i da se on dosljedno primjenjuje. Mi često biramo jednu od dvije krajnosti: ili nekome dozvolimo gotovo sve ili ne dozvolimo ništa. Ozbiljna država ne funkcioniše tako. Ozbiljna država kaže: možete da investirate, ali ovo su pravila, ovo su obaveze, ovo su rokovi i ovo su posljedice ako ih ne poštujete.

POBJEDA: Što je najveća opasnost ukoliko država nastavi sa sadašnjim odnosom prema investicijama?

RADULOVIĆ: Najveća opasnost je da ozbiljni investitori jednostavno odu negdje drugo. Oni neće čekati da se mi dogovorimo sami sa sobom. Neće godinama slušati optužbe i pokušavati da objasne da nijesu kriminalci. Kapital ide tamo gdje ima sigurnost, jasna pravila i mogućnost da se projekat realizuje. Mi često mislimo da investitor mora da dođe baš kod nas, kao da nema drugi izbor. To nije tačno. On ima mnogo mogućnosti, a mi se takmičimo sa čitavim Mediteranom i velikim brojem drugih destinacija.

Ako mu Turska, Grčka, Hrvatska, Italija ili neka druga zemlja ponudi bržu proceduru, bolju infrastrukturu i veću pravnu sigurnost, otići će tamo. A mi ćemo poslije godinama pričati o potencijalima koje nijesmo iskoristili.

Vrijeme je da počnemo da razmišljamo svojom glavom

POBJEDA: Koju biste poruku uputili građanima Crne Gore za 13. jul?

RADULOVIĆ: Nadam se da će doći vrijeme kada ćemo svi zajedno postati politički i ekonomski pismeniji, odgovorniji i realniji. Moramo više razmišljati svojom glavom, a manje slijepo slušati razne velike dušebrižnike koji se pojavljuju svaki put kada treba nešto konkretno da se uradi. Moramo razumjeti što znači razvoj. Razvoj znači da na jednoj strani možda nešto mijenjate ili gubite, ali da na drugoj strani dobijate više – nova radna mjesta, bolju infrastrukturu, veće prihode, kvalitetnije gradove i sigurniju budućnost. Ne možemo sačuvati državu tako što ćemo je zaustaviti.

Moramo dozvoliti ljudima da dođu, investiraju i grade, jer mi nemamo dovoljno sopstvenog kapitala da realizujemo sve projekte koji su nam potrebni. Ali istovremeno Vlada Crne Gore mora biti odgovorna pred svakim građaninom. Investitor mora biti dočekan jasnim i preciznim ugovorom. U tom ugovoru mora pisati što se gradi, kako se gradi, u kojem roku, kakvi standardi moraju biti ispunjeni i što će se dogoditi ako preuzete obaveze ne budu izvršene.

Druga mogućnost je da Buljaricu i druge vrijedne lokacije ostavimo komarcima, žabama i neuređenosti, pa da jednog dana neke buduće generacije urade ono što mi nijesmo imali hrabrosti da uradimo.

Crna Gora ima sve preduslove da bude jedna od najboljih turističkih destinacija na Mediteranu. Ali potencijal sam po sebi ne znači ništa. Potrebni su znanje, rad, investicije, odgovorna država i hrabrost da se donose odluke.

Ne postoji zahtjev gosta koji ,,Splendid“ nije mogao da ispuni

POBJEDA: Da li je postojao zahtjev gosta koji „Splendid“ nije mogao da ispuni?

RADULOVIĆ: Ne. Kod nas postoji jedna maksima koju stalno ponavljam zaposlenima: sve što je na svijetu proizvedeno i što postoji, mi možemo da obezbijedimo i u Crnoj Gori. Pitanje je samo cijene, odnosno da li gost želi i može to da plati. Sjećam se, kada je Bil Klinton dolazio, tražio je određeni maslac od kikirikija koji se tada nije mogao kupiti u Crnoj Gori. Pronašli smo ga i nabavili u Beču. Za Madonu smo određene stvari tražili u Beču, Rimu i Londonu. Čini mi se da smo vodu „Fiji“, koju je zahtijevao njen tim, pronašli u Rimu. Dakle, nije pitanje da li nešto postoji u Crnoj Gori. Ako ne postoji, pronaći ćemo ga u drugoj državi, organizovati transport i obezbijediti da gosta čeka kada dođe.

Povratak Amana je velika stvar za Crnu Goru

POBJEDA: Kako gledate na ponovno otvaranje Amana na Svetom Stefanu?

RADULOVIĆ: Otvaranje Amana je velika stvar za Crnu Goru. Sveti Stefan nije samo hotel. On je simbol crnogorskog i jadranskog turizma, jedno od najprepoznatljivijih mjesta koje imamo. Zatvoren Sveti Stefan predstavljao je ogromnu štetu za državu, turistički imidž i čitavu destinaciju. Zato svako vraćanje života tom prostoru treba posmatrati kao pozitivnu vijest. Potrebno je da imamo objekte, brendove i sadržaje koji Crnu Goru vraćaju među najznačajnije mediteranske destinacije.

Svaki novi kvalitetan projekat dovodi novo tržište

POBJEDA: Da li Crna Gora i dalje ima šansu da postane ozbiljna luksuzna destinacija?

RADULOVIĆ: Naravno da ima. Imamo izuzetnu prirodu, more, planine, kulturnu baštinu i veoma malu teritoriju na kojoj se za relativno kratko vrijeme može doživjeti mnogo različitih stvari. Ali priroda sama po sebi nije dovoljna. Ljudi ne putuju samo da bi gledali more i planine. Potrebni su im dobri hoteli, restorani, marine, putevi, aerodromi, kultura, događaji, trgovina i kvalitetan servis.

Svaki novi projekat visokog nivoa dovodi novo tržište. Kada otvorite hotel poznatog međunarodnog brenda, ne dobijate samo sobe. Dobijate sistem prodaje, promociju, bazu gostiju i prisustvo na tržištima na kojima Crna Gora možda ranije nije postojala. Isto važi za restorane, marine i druge sadržaje. Zato razvoj „Splendida“, Porto Montenegra, Portonovog, Luštice bej i Amana ne treba posmatrati samo kroz neposredan prihod jednog hotela ili kompanije. Ti projekti proširuju ukupnu turističku ponudu Crne Gore.