Video
Državno preduzeće Regionalni vodovod Crnogorsko primorje postalo je žrtva pravne zavrzlame koja će ovu kompaniju i crnogorske građane koštati 12 miliona eura, pišu Dnevne novine.
Preporučeno
Toliko Regionalni vodovod treba da plati Štrabagu, nakon što je Apelacioni sud prihvatio odluku Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovinske arbitraže (MTK) u Parizu i presudio u korist austrijske kompanije, birajući od dva moguća rješenja ono koje ide u susret “tendencijama u uporednom arbitražnom pravu” i primjenjujući takozvanu opciju “spašavanja” nepotpune arbitražne klauzule.
Privredni sud, kao prvostepeni organ u ovom sporu, imao je drugačiji stav, pa je u četiri navrata odbio da prizna odluku arbitražne institucije, budući da u ugovoru nije navedeno pred kojim će sudom eventualni spor biti rješavan, dakle u kojem se MTK uopšte ne pominje, ali je Apelacioni sud odbio tri njegove odluke, a četvrtu preinačio, presuđujući u korist Štrabaga i stavljajući tačku na višegodišnji spor između crnogorskog državnog preduzeća i austrijske kompanije.
Regionalni vodovod je 2008. godine zaključio ugovor sa austrijskim Štrabagom po kojem je ova kompanija trebalo da uradi južni i kopneni krak RV. Štrabag, međutim, nije ispoštovao rokove, pa je nakon višemjesečnog kašnjenja ugovor raskinut krajem 2009. godine. Predstavnici Štrabaga su 2010. godine pokrenuli spor, upućujući zahtjev za njegovo pokretanje Međunarodnom arbitražnom sudu Međunarodne trgovinske komore u Parizu, koji je u martu 2013. presudio u njihovu korist. Regionalni vodovod nije priznao odluku iz Pariza, jer se ugovorom nije obavezao da eventualni spor bude vođen pred MTK. Međutim, austrijska kompanija je 2014. godine pokrenula spor pred domaćim sudovima o priznavanju odluka arbitražnog suda, pa je čitav slučaj dospio do Privrednog i Apelacionog suda koji su o ovom slučaju imali potpuno različita pravna tumačenja i odluke.
Zakonsko uporište za odbijanje priznavanja odluke iz Pariza, Privredni sud je našao u činjenici da u Ugovoru između Regionalnog vodovoda i Štrabaga nigdje nije precizirano pred kojom će se arbitražnom institucijom voditi spor, ukoliko do njega dođe.
Za razliku od ovog, Apelacioni sud je imao drugačiji stav. Priznao je odluku Međunarodnog arbitražnog suda Međunarodne trgovinske komore u Parizu, te konstatovao da je Regionalni vodovod propustio da u “podacima u Ugovoru unese odredbu kojom imenuje arbitražnu instituciju, a Štrabag je propustio da uoči da te odredbe nema”.
