Video
To je Portalu RTCG kazao dobro obaviješteni sagovornik, ukazujući čak i na pojavu falsifikata nižih apoena, odnosno manje vrijednosti.
„Ti slučajevi se obično ne prijavljuju policiji, jer je policijsko-sudska procedura koja nakon toga slijedi veoma duga i komplikovana. Onaj ko dođe do lažne novčanice radije se odlučuje da je se i sam negdje oslobodi, nesvjestan da time čini krivično djelo“, kaže ovaj sagovornik.
On napominje da su najlakša meta vlasnika lažnih novčanica prodavci na pijacama, koji ne nose sa sobom aparate, a novčanice su tako vješto urađene da ih je veoma teško prepoznati ‘od oka’.
„Ipak najviše lažnih novčanica je od pedeset eura“, priča sagovornik našeg portala.
Jednom prilikom, prije nekoliko godina, zabilježen slučaj da je prodavačica na kisku prepoznala ‘lažnjak’ i tada je uhvaćen mladić, koji se lagodno šetao po graqdovima na sjveru sa torbom u kojoj je, kako se ispostavilo, bilo ni manje ni više nego pet hiljada lažnih novčanica, uglavnom u većim apoenima.
I dok su se građani i prodavci koliko-toliko uvještili u prepoznavanju krupnih novčanica, pometnja je nastala kada se ispostavilo da osim krupnih, u opticaju ima i sitnijih falsifikovanih papirnih novčanica.
Dobro obaviješteni sagovornik našeg portala objašnjava da najveće količine falisfikovanog novca na Balkan i u zemlje Evropske unije stiže iz ilegalnih fabrika koje se nalaze u Rumuniji.
“U toj zemlji se najviše rade lažni euri, kuvajtski dinari i američki dolari. Najteža za falsifikovanje je britanska funta. Kriminalne grupe koje se bave stavljanjem u promet faslifikovanog novca kupuju ga u vrijednosti od dvadeset odsto pravog. Tako se, na primjer, za milion eura lažnog novca, plaća dvjesta hiljada eura”, kaže naš sagovornik.
Mediji u region su ranije objavili istraživanje u kojem se konstatuje kako se u zemljama zapadne Evrope širi posebna vrsta prevare.
“Njemačka policija nazvala ju je “poslovna otimačina”. Riječ je o dobro smišljenoj i vješto izvođenoj razmjeni falsifikovanog novca za pravi, i to u velikom stilu i velikim sumama. Pri tome, žrtve obično ništa ne posumnjaju, a i kad pomisle da nešto nije u redu, već je kasno – prevaranti su dotle preko sedam gora i sedam mora. Šteta koju su prouzrokovali je ogromna. Prema procjenama švajcarske Službe za policiju i pravosuđe kriminalci na ovaj način građane prevare za najmanje 20.000.000 švajcarskih franaka godišnje. Samo je u Njemačkoj tada za kratko vijeme oko 1000 ljudi postalo žrtvom ovakvih prevara. U prosjeku je svako izgubio između 60.000 i 100.000 eura”, podsjeća naš sagovornik.
Ideja je, kako se objašnjava, prilično jednostavna. Kriminalci pretražuju novinske i internet oglase u potrazi za nekretninama, skupim automobilima, jahtama, vrijednim nakitom, satovima, umjetničkim djelima, pa čak i konjima. Ne ustručavaju se ni da “preuzmu” nečiju radnju ili firmu, ili da nude investiciju u već postojeći ili biznis u povoju.
Kao “rezervna” mjesta sastanka kriminalci koriste gradove u Italiji i Francuskoj, zemljama Beneluksa ili Španiji.
Pri tome ih biraju tako da žrtvama “uštede dalek put”. Članovi ovih kriminalnih grupa vole da se predstavljaju kao Italijani, Arapi, Grci, Česi, rado koriste jevrejska, italijanska ili arapska imena kao svoje alijase. Zloupotrebljavaju akademske titule.
Vrlo često je riječ o kriminalcima iz bivše SFRJ, iz Srbije, ali i iz Makedonije, Bosne, Crne Gore i drugih bivših republika eks Jugoslavije.
Operišu u većim grupama, jer mijenjanje sastava timova policiji otežava sagledavanje strukture grupe i razmjera prevare. Šefovima kriminalnih grupa ovo omogućava da one koji su niže u hijerarhiji drže u neznanju o veličini plijena.
Dobro verziran i obaviješten sagovornik Portala RTCG potvrđuje da i u ovom poslu ima kriminalaca sa prostora Crne Gore, kao i sa čitavog Balkana. On kaže, međutim, da prevare na našim prostorima nijesu tako velike kao one na zapadu.
“Zagrebačka policija je imala jednu veću akciju hapšenja kriminalaca i falsifikatora novca, a najveća akcija koja je izvedena na prostoru Balkana bila je ona pod nazivom Morava u Srbiji, kada je među uhapšenima bilo nekoliko crnogorskih državljana”, priča ovaj sagovornik.
Prema njegovim riječima Crna Gora je, ipak, malo tržište i falsifikovani novac u našu državu ulazi u manjim količinama, odnosno nema velikih transakcija kao što je to slučaj u zapadnoj Evropi.
Preporučeno
To, naravno, nije utjeha za siromašnog crnogorskog građanina koji u novčaniku pronađe falsifikovanih pedeset eura. U srazmjeri sa stepenom siromaštva u Crnoj Gori, to bi bilo kao najmanje pet hiljada za prosječnog građanina bogatih zapadnoevropskih država.
