Video
Zakon predviđa poništavanje već donijetih rješenja u 10 slučajeva (čl. 139 Zakona o upravnom postupku) – ako je „u upravnom postupku donijeto u stvari iz sudske nadležnosti“, donijeto „u stvari o kojoj se ne može rješavati u upravnom postupku“, ako „njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće“, ako „njegovo izvršenje predstavlja krivično djelo“, ako „je donijeto kao posljedica prinude, iznude, ucjene, pritiska ili druge nedozvoljene radnje“. Obavezno se poništava i u slučajevima ako „je rješenje donio javnopravni organ bez prethodnog zahtjeva stranke koji je u toj upravnoj stvari bio neophodan, a na to rješenje stranka naknadno izričito ili prećutno nije pristala“ – ističu naši sagovornici.
Rješenje se, dalje, poništava u slučaju ako ga je „donio nenadležni javnopravni organ ili jedan javnopravni organ bez saglasnosti, potvrde ili odobrenja drugog javnopravnog organa“, ili je „u istoj upravnoj stvari već donijeto pravosnažno rješenje kojim je ta upravna stvar drukčije riješena“.
Poništava se i ako „se rješenje zasniva na presudi donijetoj u sudskom postupku koja je pravosnažno ukinuta“ i u slučaju da „sadrži nepravilnost koja je zakonom propisana kao razlog za obavezno poništavanje rješenja“. To je 10 slučajeva u kojima je obavezno poništavanje rješenja, a Stevović, iako se u obrazloženju svojih rješenja o poništavanju saglasnosti poziva na stavku br. 10 ovog člana Zakona, to čini bez pravnog pokrića, jer nijedan od razloga koje navodi u obrazloženjima nijesu zakonom propisani kao razlozi za obavezno poništavanje rješenja – objašnjavaju oni.
Kategorični su da su sva rješenja o poništavanju saglasnosti koje je donio Stevović nezakonita i podliježu poništavanju (čl.139 Zakona o upravnom postupku st.1, tač.8).
U obrazloženjima svojih rješenja o poništavanju već izdatih saglasnosti nigdje ne navodi niti jedan razlog zakonom propisan kao razlog za obavezno poništavanje rješenja, već dalje ispituje i ocjenjuje detalje tehničke dokumentacije na osnovu koje je saglasnost izdata, a za tako nešto nema ovlašćenja – ističu naši sagovornici.
Objašnjavaju da su sve saglasnosti koje je pobio, „u datom trenutku bila pravosnažna rješenja“.
A glavni državni arhitekta je ponovo odlučivao o parametrima iz tehničke dokumentacije, te na taj način ponovo odlučivao o upravnim stvarima koje su već drugačije riješene, a ne pobijao zakonitost donijetih rješenja na osnovu čl.139, st.1, tač.10 ovog zakona – preciziraju sagovornici Pobjede.
Ovlašćenja
Dužnosti glavnog državnog arhitekte, naglašavaju oni, definisane su zakonom koji precizno „kaže“ da on „daje saglasnost na idejno rješenje arhitektonskog projekta zgrade, trga, skvera, šetališta ili gradskog parka u pogledu usaglašenosti sa: smjernicama za oblikovanje i materijalizaciju iz člana 55 stav 2 tačka 3 i stav 3 ovog zakona i osnovnim urbanističkim parametrima (indeks izgrađenosti, indeks zauzetosti, spratnost odnosno visina objekta i odnos prema građevinskoj liniji)“.
On daje saglasnost na idejno rješenje arhitektonskog projekta privremenog objekta za koji se izrađuje glavni projekat u odnosu na program iz člana 116 ovog zakona, koji je usklađen sa državnim smjernicama razvoja arhitekture. Njegova dužnost je izrađivanje projektnog zadatka za urbanistički projekat, te davanje saglasnosti na urbanistički projekat i na program privremenih objekata u dijelu oblikovanja i materijalizacije. Glavni državni arhitekta utvrđuje smjernice za usklađivanje spoljnog izgleda objekta iz člana 154 ovog zakona – član 87 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata.
Stevović je prekoračio svoja ovlašćenja i djelovao van okvira svojih dužnosti kada je donosio rješenja o poništavanju izdatih saglasnosti, iako donošenje ovakvih rješenja ne predstavlja njegovu službenu dužnost. On je donošenjem rješenja o poništavanju već izdatih saglasnosti prekoračio ovlašćenja, jer je ovim aktima preispitivao rad i odluke svojih prethodnika ocjenjujući usaglašenost tehničke dokumentacije sa UT uslovima i ponovo odlučivao o istoj stvari, iako to nigdje zakonom nije propisano kao mogućnost – pojašnjavaju sagovornici Pobjede.
Konkretni slučajevi
Oni ukazuju na neke od konkretnih slučajeva – 28. novembra prošle godine Stevović nije odobrio saglasnost firmi DOO Fis jase invest navodeći u obrazloženju parametre koji nijesu zakonom predviđeni za ocjenjivanje prilikom izdavanja saglasnosti – ozelenjavanje parcele, osunčavanje susjednih objekata i slično.
Rješenje o odbijanju izdavanja saglasnosti Elvisu Adžibuliću donio je 11. januara ove godine u kojem je ponovo ocjenjivao detalje tehničke dokumentacije koji nijesu u njegovoj nadležnosti.
U slučaju kompanije „Okov“, 3. februara ove godine, donio je rješenje o poništavanju saglasnosti, pri čemu prethodni akt nije poništio iz zakonski propisanih razloga, već zbog rasporeda rečenica u njemu?! Pri tome u svom rješenju navodi detalje od značaja u saglasnosti, odnosno da su svi parametri za izdavanje saglasnosti idejnog rješenja u saglasnosti sa parametrima UT uslova, nakon čega dalje razmatra druge, irelevatne za izdavanje saglasnosti – navode naši izvori.
Bez ijedne zakonske pretpostavke za nezakonitost rješenja, već odlučujući ponovo o istoj stvari, kako tvrde sagovornici Pobjede, Stevović je 24. februara ove godine donio rješenje o poništavanju saglasnosti Neđeljku Radoviću.
I u slučaju poništavanja saglasnosti preduzeću „Most invest“, Stevović je, bez zakonskih pretpostavki i bez navoda u čemu bi ovo rješenje bilo nezakonito, već ponovo odlučujući o istoj stvari, donio odluku 7. februara 2023.
Slično je prošla i firma „Industriaimport Industriampex“ kojoj je 17. februara ove godine izdato rješenje o poništavanju saglasnosti, bez obrazloženja o nezakonitosti rješenja koje se poništava, već cijeneći tehničku dokumentaciju na osnovu koje je prethodno rješenje donešeno.
Stevović je 6. marta izdao rješenje o poništavanju saglasnosti preduzeću „V&B invest“ pri čemu se rješenje poništava zbog mane preciznosti lokacije, što nije navedeno kao zakonski razlog za poništavanje rješenja – ističu sagovornici Pobjede.
Naši izvori ukazuju i na rješenje o odbijanju saglasnosti firmama „CG gradnja“ i „S&B Group Company“, od 8. marta ove godine, na osnovu gustine naseljenosti, iako sam navodi, kažu oni, da ovi faktori u UT uslovima nijesu obavezujući, pri čemu nema ni nadležnost da ih ocjenjuje.
Dužnost glavnog državnog arhitekte prilikom izdavanja saglasnosti na idejno rješenje za objekat jeste da utvrdi da li su smjernice za oblikovanje i materijalizaciju, indeks izgrađenosti, indeks zauzetosti, spratnost, odnosno visina objekta i odnos prema građevinskoj liniji idejnog rješenja u skladu sa onim datim u UT uslovima. Svako ocjenjivanje van ovih parametara predstavlja prekoračenje ovlašćenja – kategorični su naši sagovornici.
Pobjeda je u dva navrata pisala o spornim odlukama glavnog državnog arhitekte Vladana Stevovića, ali su i on i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ana Novaković-Đurović ignorisali pitanja koja smo im uputili. Stevović je, međutim, reagovao na oba teksta, ali ni u reagovanjima nije ponudio odgovore.
Stevović je svojim odlukama ovu privrednu granu doveo na ivicu kolapsa. Za sektor gradnje vezane su brojne djelatnosti od projektantskih biroa do izvođača građevinskih poslova, stovarišta građevinskog materijala i ostalih prodajnih objekata koji opremaju stambeno-poslovne zgrade i svi su sada u ozbiljnim problemima – rekao je jedan od sagovornika Pobjede.
Većina investitora kojima je Stevović ukinuo dozvolu inicirala je postupke pred Upravnim sudom, a jedan od njih – kompanija „Kips“, već je i dobio spor.
Osim Stevovićevih odluka, sporno je i njegovo državljanstvo. U Ministarstvu unutrašnjih poslova iniciran je postupak za utvrđivanje činjenica o mogućem nezakonitom dvojnom državljanstvu Stevovića. No, ni iz MUP-a nijesu odgovorili na naša pitanja.
Stevović je „beogradski đak“. Diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je od 2010. godine bio prvo saradnik u nastavi, a onda je dobio i zvanje asistenta. Navodno, nedavno je prekinuo taj angažman.
On je državljanin Srbije, ima njihovu ličnu kartu, prebivalište. U inostranstvo putuje sa srpskim dokumentima – tvrde naši sagovornici.
Stevović nije imao ni licencu za rad, a državni ispit je položio tek prošlog mjeseca.
Objavili smo i da Stevović, kada je u oktobru prošle godine imenovan za vršioca dužnosti glavnog državnog arhitekte, od četiri osnovna uslova za tu funkciju nije ispunjavao čak tri – crnogorsko državljanstvo (čl. 34 Zakona o državnim službenicima i namještenicima), položen stručni ispit za rad u državnim organima (čl. 34 Zakona o državnim službenicima i namještenicima) i 10 godina radnog iskustva u oblasti urbanizma i arhitektonske prakse (čl. 87 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata)?!
Četvrti ključni uslov – VII-1 nivo kvalifikacije obrazovanja je imao.
Dozvole za izabrane
Sagovornici Pobjede, koji se bave građevinskim poslovima, kategorični su i da glavni državni arhitekta dozvole za gradnju investitorima izdaje selektivno.
Preporučeno
Izdao je saglasnost za gradnju u zaleđu plaže „Mogren 2“, čiji je investitor Veselin Sjekloća, a partner Nikola Sjekloća, čim je stupio na dužnost. To je jedna od rijetkih saglasnosti za gradnju iznad 3.000 metara kvadratnih. Nije pokazao ni zainteresovanost za gradnju objekta u park šumi Gorica u Podgorici, uz samu pješačku stazu. Vjerovatno, jer su to poželjni investitori – „Eurozoks“ i suvlasnik dnevnih novina Dan Mladen Milutinović – ogorčeni su sagovornici Pobjede.
