Arhitektura nije samo stvaranje prostora, već i oblikovanje emocija, odnosa prema okruženju i trajnog uticaja na društvo – poruka je koja se provlači kroz razgovor sa Nikolom Novakovićem, jednim od najistaknutijih arhitekata u Crnoj Gori.
Sa preko 500 projekata iza sebe, uključujući renomirane turističke destinacije poput Mamula Island Hotela i Luštice Bay, Novaković otkriva kako spaja modernistički dizajn s lokalnim tradicijama, balansirajući luksuz i održivost.Njegov studio “Enforma” već godinama pomjera granice arhitekture u Crnoj Gori, a Novaković u ovom intervjuu za Standard dijeli svoju viziju i iskustva koja su oblikovala njegovu karijeru.
STANDARD: Nikola, Vaš studio “Enforma” je postao prepoznatljiv na arhitektonskoj sceni u Crnoj Gori. Možete li nam reći šta je bio ključni moment koji vas je inspirisao da se bavite arhitekturom i kako ste došli do ideje za osnivanje vlastitog studija?
Novaković: Sam osjećaj da ostavljate trag u vremenu i prostoru za mene je uvijek prestavljao uzvišeno osjećanje koje čovjek može da dostigne. Arhitekturu stvara čovjek, a ona oblikuje čovjeka, jer živimo sa njom, hodamo ulicama koje definiše niz objekata, struktura kreiranih da proizvedu neku emociju. Odnos kreacije i njenog života sa stvaraocem je veza koja me uvijek zanimala. Iz tog razloga sam zavolio umjetnost prije svega, a arhitektura je došla kao moj logičan izbor, jer sam pored toga jako volio i matematiku, geometriju i uživao u rješavanju različitih problema. Kod mene je više to bio logičan ishod, nego da se sada sjećam određenog momenta koji me je pokrenuo ili inspirisao.
Što se tiče osnivanja vlastitog studija, tu je dosta faktora uticalo i poklopilo se da se odlučim na taj korak. Prije svega, imao sam 3godine iskustva u struci i to pored samog arhitektonskog projektovanja, radio sam na izvođenju, ali i u kompaniji koja se bavi projektovanjem i izvođenjem enterijera. Nisam mogao sebe kreativno da iskažem na način na koji sam to osjećao, pa sam se odlučio da preduzmem taj korak, da pokrenem svoju praksu i iskažem svoj senzibilitet za kreiranjem savremene arhitekture.
STANDARD: “Enforma” je potpisala preko 500 projekata, od kojih su neki od najvećih doprinosa za razvoj turističke ponude u Crnoj Gori, poput Mamula Island Hotela, Luštice Bay, akvarijuma u Kotoru i slično. Koji od tih projekata smatrate najvažnijim za arhitektonsku scenu naše zemlje i zašto?
Novaković: Nisam od onih koji vode računa da reference bolje zvuče nego što izgledaju. Iskreno nikada se nisam rukovodio brendom ili imenom kako bih o tome lakše komunicirao, naprotiv, inspiriše me energija mjesta, zadatak I sama energija klijenta. To odredjuje moje opredijeljenje I način na koji pristupam poslu. Tako da su za mene lično mnogo značajniji neki manje zvučni objekti, jer nose bolje poruke, iskrenije pristupe. To su projekti koji nastaju spontano, bez opterećenja da budu glasni i zvučni. Dobar dio ovakvih projekata je I prepoznat od stručne javnosti kao što su : Vila Stoliv, Vila Monja, Poslovni objekat Entext, Vinarija Frug, Rezort Slankamen, Aroma market na Žabljaku i tako dalje…
STANDARD: Kako bi opisali svoj pristup arhitekturi? Da li postoji neki specifičan stil ili filozofija koju se trudite da pratite u svakom projektu koji realizujete?
Novaković: Arhitektura nije samo crtež i fasada, arhitektura mora da ima svoj razlog, filosofiju zbog čega ona baš na taj način komunicira. Danas savremena arhitektura mora dati odgovore, naročito ukoliko se objekat nalazi u okviru osjetljive lokacije u prirodnom ambijentu ili tradicionalnom urbanom tkivu. Neminovno je promišljati i stvarati svoj odnos ka reakciji neke strukture na zadati prostor. Taj svoj pristup smo definisali pojmom Odgovorne arhitekture. Što zapravo nije ništa drugo nego etički odnos građene sredine i njenih uticaja, koji mogu biti kontekstualni, socijalni, administrativni itd. Upravo svaki potez arhitekte na zadati ambijent, predstavlja trajni ožiljak u prostoru. Zato svakom projektu prilazimo sa posebnom pažnjom i brigom o njegovom uticaju i pripadnosti datom kontekstu. Ovakav pristup daje nam šansu da slavimo lokaciju i da sarađujemo i komuniciramo sa njom, a to je proces zbog kojeg sam postao arhitekta i u kojem istinski uživam.
STANDARD: Vaša arhitektonska rješenja često uključuju inovativne i modernističke elemente. Da li ste u stanju da balansirate moderni dizajn sa očuvanjem kulturne baštine i tradicije Crne Gore, ili je to nešto što smatrate izazovom?
Novaković: To jeste upravo naš odnos i recept za kreiranje arhitekture po kojoj je bar tako mislim Enforma prepoznatljiva i koja je, nadam se da ne zvučim pretenciozno, postavila temelje ovakvom arhitektonskom projektovanju u Crnoj Gori. Jako često volim upravo da istaknem da je nama tradicija velika inspiracija ali ne i inperativ, veliki broj odgovora nalazimo upravo u našoj kulturnoj baštini koju često interpretiramo kroz prizmu savremene arhitekture. Na ovom prostoru koji je izuzetno bogat istorijom, neminovno je istražiti i oslanjati se na prošlost da bi kreirao budućnost.
Vaćno je takođe istaći da u svom stvaralaštvu težimo da ne podliježemo trendovima ili stilovima, već da se isključivo bavimo konceptom tj. da tražimo najbolji odgovor na zadatu temu.
STANDARD: Neki od vaših projekata se nalaze u prirodnim područjima. Kako dizajnirate projekte koji treba da se uklapaju u osjetljivu prirodu, ali i zadovolje visoke estetske i funkcionalne zahtjeve?
Novaković: Angažovanje čula kako bi se bolje osjetio duh samog mjesta, tkz genius loci I traženje karakteristične veze izmedju gradjenog i zatečenog. Upravo je to ono o čemu sam malo prije pričao kroz pojam Odgovorne arhitekture. Onog momenta kada se uspostavi etički odnos objekta sa okolinom, ostvaruje se i estetika objekta, tačnije komunikacija sa okruženjem. Objekat bi trebao da bude u konstantnom dijalogu sa neposrednim okruženjem. Iz tog razloga arhitektura mora da se promišlja, da se proba i potroši dosta vremena ukoliko ne postoji onaj istinski intuitivni momenat na samoj lokaciji.
STANDARD: U današnjem svijetu arhitektura ne može da zaobiđe teme kao što su održivost i energetska efikasnost. Kako integrirate ekološke principe u svoje projekte i koje tehnologije smatrate ključnim za budućnost arhitekture?
Novaković: Da bismo pričali o održivoj gradnji potrebno je da u tome učestvuje kompletna javnost, od investitora, arhitekte, do izvođača što je kod nas zaista rijedak slučaj. Bojim se da se kod nas puno priča o održivosti a da se u realnosti veoma malo stvari sprovodi po tim principima, a naročito na edukaciji građanstva i stručne javnosti. Mi kao arhitekte se iskreno trudimo da sprovedemo principe održivosti kroz naš projekat, ali sve dok se oni ne ubace u pravne regulative bojim se da će održivost ostati više slovo na papiru nego realnost. Ponavljam, svijest o održivosti nije prisutna već sve se još uvijek gleda kroz prizmu bruto/neto m2 i kapitala.
U okviru studija Enforma, često posjećujemo sajmove građevinarstva gdje smo u prilici upoznati se sa najnovijim tehnologijama kako kod nas u regionu tako i u svijetu. Moram biti iskren da kad su u pitanju tehnologije mi još uvijek uveliko zaostajemo, ali ponavljam svi se trudimo da implementiramo tehnološka dostignuća onoliko koliko to tržište u Crnoj Gori prepoznaje i omogućava.
STANDARD: S obzirom na to da radite sa svojom suprugom Marijom, kako izgleda saradnja u profesionalnom okruženju? Šta mislite, kako vas međusobno dopunjavate i kako ta sinergija utiče na rad studija?
Novaković: Moja supruga je arhitekta konzervator, tako da se u principu bavimo različitim ali usko vezanim disciplinama. Još od studija nas dvoje smo navikli da radimo zajedno i da se dopunjujemo u radu, tako da imamo prilično jasno definisanja interesovanja I podjelu obaveza u okviru same organizacije, kakav je arhitektonski studio.
STANDARD: Možete li nam reći više o procesu nastanka jednog projekta u vašem studiju? Kako dolazite do ideje, a zatim je pretvarate u konkretan arhitektonski dizajn? Da li postoji neki ritual ili inspiracija koja vas pokreće na početku svakog novog projekta?
Novaković: Kreiranje projekta predstavlja prilično složen process, počev od same administracije, pregovora sa klijentom do kreativnog posla koji je pretpostavljam i tema ovog pitanja. Upravo taj process obično kreće od priče, na koji način bi objekat mogao da odgovori na zadatak, tj lokaciju i želje klijenta, zatim dolazi do skica i crteža, a na kraju i same materijalizacije projekta. Početkom projektovanja obično se bavimo analizom uticaja na sami projekat. Ta analiza nas i dovodi do određenih zaključaka i odgovora, nakon čega počinje sam proces crtanja. Uticaji mogu biti različitog karaktera, od same lokacije za gradnju, morfologije, orjentacije, pa do projektnog zadatka samog investitora i njegove finansijske konstrukcije, urbanističkih parametara i slično.
STANDARD: Arhitektura je mnogo više od funkcionalnosti; ona oblikuje prostor u kojem živimo. Kakav uticaj želite da vaši projekti imaju na svakodnevni život ljudi? Da li postoji neki poseban osjećaj koji želite da izazovete kod onih koji borave u objektima koje dizajnirate?
Novaković: Arhitektura je stvar duha njenog stvaraoca, ona definiše kulturološku I socijalnu svijest, lični razvoj ali i pogled na život. Nije isto živjeti u Londonu ili Rimu, ili živjeti u Dubaiju, ili favelama u Riju,…, prostor nas oblikuje, definiše. Iz tog razloga smatram da dosta arhitekata nije ni svjesno koliko linije koje povlače na papiru utiču na nekog budućeg korisnika i ljude koji koriste taj prostor. Ono čemu težim kada je odnos korisnika prema objektu koji projektujem jeste reakcija, da pokrene emociju posmatrača. Zavisno od programa, tj namjene objekta koji se projektuje, drugačiji je odnos prema tom osjećaju koji on treba da izazove. Nije isto raditi vilu ili vjerski objekat, ali u svakom slučaju za mene je ovo vrlo bitno pitanje i drago mi je da ste ga postavili.
STANDARD: U Crnoj Gori imamo mnoge izazove u pogledu urbanizma i planiranja prostora. Kakav je Vaš stav prema nekontrolisanoj urbanizaciji i kako arhitekti mogu doprineti očuvanju identiteta grada i prirode?
Novaković: Svjedoci smo jednog veoma agresivnog odnosa prema prostoru, naročito u primorju, ali i u Podgorici i planinskim varošicama na sjeveru. Gradi se uglavnom u korist investitora, a na štetu javnih prostora i prirodnog okruzenja, estetike… Današnja slika je odraz duhovnog i kulturološkog posrnuća našeg društva, koje je uglavnom zasnovano na ideologiji konzumerizma i potrošnje. Ova situacija stvara masovnu produkciju, betonizaciju koja proizvodi u najvećoj mjeri primjere banalne arhitekture. Ovo predstavlja veliki problem jer arhitektura nije proizvod kao što je parče garderobe ili slično ,…, ona ostaje u prostoru!
Ovakav trend je opšteprihvaćen, jer svi gledaju način kako da iskoriste situaciju i ostavlja dubok trag u razvoju jednog malog i osjetljivog društva kao što je naše. Pitate me kako doprinjeti u ovakvoj situaciji, koja se uveliko otela kontroli, mislim da je to jedino danas moguće građanskim aktivizmom. Odluke se uglavnom donose netransparentno, iza zatvorenih vrata, pa smo često dovedeni pred svršen čin, bez mogućnosti prepravke.
STANDARD: Sa obzirom na to da se bavite projektima visoke turističke klase, kako balansirate između luksuza i održivosti? Može li luksuz biti ekološki prihvatljiv?
Novaković: Meni je ovdje pitanje, šta se zapravo danas podrazumjeva pod luksuzom. Danas je u savremenom svijetu trend, tj luksuz biti u prirodi, u kontaktu sa tišinom i imati mogućnost podjeliti svoje slobodno vrijeme sa samim sobom eventualno familijom. Tu arhitektura i objekat ne igraju bitnu ulogu, jer je u prvom planu sloboda i okruženje, a održivi principi gradnje se po prirodi stvari nameću u ovakvim okolnostima, samim tim se i traže. Crna Gora je u ovom smislu super luksuzna lokacija. Ako sa druge strane pričamo u luksuznim hotelima, koji su takođe neminovni i neophodni, sigurno da se uvijek trudimo da ti objekti budu energetski efikasni u najvećoj mogućoj mjeri i da svojim principima gradnje koliko je to moguće budu na strani održivosti.
STANDARD: Arhitektura se često mijenja u zavisnosti od društvenih i kulturnih potreba. Kako, po Vašem mišljenju, arhitektura u Crnoj Gori treba da evoluira u narednim godinama? Koje su to promjene koje vidite kao neizbežne u Vašoj struci?
Novaković: Moja očekivanja po tom pitanju su prilično skromna, što i mene dok vam odgovaram iskreno iznenađuje. Skromna iz razloga što mi još treba da naučimo prije svega da cijenimo ono što imamo, pa odatle da krenemo dalje. Nedostaje nam senzibiliteta za čovjekomjernost i stvarnu potrebu. Iskreno bih volio da se projektuje sa malo više osjećaja i promišljanja o prostoru i uticaju objekta na isti. Od kada je počeo građevinski bum na primorju, a tome ima sigurno oko 18 godina, arhitekturu i građevinarstvo diktira tržište, što i jeste definicija za ubistvo umjetnosti.
STANDARD: Pratite li arhitektonske trendove globalno? Koji su to trenuci ili tehnološke inovacije koje Vas trenutno najviše inspirišu i koje bi mogli primeniti u Vašim budućim projektima?
Novaković: Uvijek sam prilično dobro informisan kada je arhitektonska scena u pitanju, kako u neposrednom okruženju tako i globalno. Ne mogu da primjetim trendove, kao i u ostalim umjetnostima iarhitektura je u nekom vakumu, bez daljih iskoraka, čak ništa ne ukazuje na novi iskorak. Kao što sam malo prije rekao, uticaj medija, mreža je toliko jak da se malo prostora ostavlja za kreaciju.
Kada pričamo o tehnološkim dostignućima mi nijesmo adresa još uvijek, jer svijetu su odavno poznate kinetičke fasade i slično, ali svakako da implementacijom određenih tehnologija, tipa smart sistema i energetski efikasnih sistema držimo korak uz ostatak modernog svijeta. Mene iskreno više zamišlja process istraživanja implementacije i upotrebe prirodnih materijala nego tehnologija, jer mislim da se kreativnost i učinak arhitekte upravo u tome i ogleda.
STANDARD: Da li ste ikada imali projekat koji Vam je bio posebno izazovan ili Vam je ostao u sjećanju iz razloga što ste morali da izađete iz svoje zone komfora?
Novaković: Naravno, to se dešava sa skoro svakim projektnom koji počnem da radim. Ja nemam neku šemu po kojoj idem pa da kažem lako ću to da rješim, već uvijek krećem od samog početka, nukleusa projekta, tj postavljanja koncepta, pa zatim razrada. U tom slučaju ne bih mogao izdvojiti ni jedan projekat.
STANDARD: Kako se nosite sa kritikama? Arhitektura je često predmet jakih mišljenja i različitih stavova. Kako reagujete na kritike, posebno kada dolaze od ljudi koji nisu stručnjaci u toj oblasti?
Novaković: Mi smo od početka pod lupom, naročito u mjestu u kojem najviše radimo a to je Boka. Od samog početka našeg djelovanja Enforma je zajedno s jos jednim ili dva studija probijala led u Crnoj Gori kada je u pitanju savremeni pristup u arhitektur, pa smo kao takvi bili prilično izloženi i neshvatljivi za nespremnu javnost. Nije bilo lako nositi se sa tim, ali samo kontinuiranim radom koji je veliki broj puta bio i nagrađen kako u zemlji i inostranstvu, dobijali smo potvrdu da smo na pravom putu. Ovo je inače sredina gdje se novi principi u bilo čemu ne odobravaju sve do onog momenta kada ih neko van granica ne prepozna i odobri, pa eto, možda mi to malo smeta, ali iskreno i ne razmišljam o tome mnogo.
STANDARD: Koji su najuzbudljiviji projekti na kojima trenutno radite? Da li postoje neki planovi koji bi mogli promeniti arhitektonsku scenu u Crnoj Gori u narednim godinama?
Novaković: U okviru studija Enforma uvijek radimo na više projekata istovremeno, a zbog ugovorenih obaveza ne bih mogao otkrivati ni one za koje smatram da su najuzbudljiviji i u kojima stvarno uživam.
STANDARD: Kakve savjete biste dali mladim arhitektama koji žele da započnu svoju karijeru u Crnoj Gori? Šta je najvažniji korak u izgradnji profesionalne reputacije u ovoj industriji?
Novaković: Možda ću zvučati dosadno, ali odgovornost i pošten odnos prema sebi i prema prostoru na kojem se gradi je uslov za kreiranje dobre arhitekture. Obično mlade kolege često razmišljaju o materijalnoj nagradi, što moram reći da je pogrešno ako se time rukovode. Arhitektura je za uporne i vrijedne ljude, gdje vrijeme ne postoji.
STANDARD: Na kraju, da li postoji neki projekt, cilj ili ideja koju biste željeli da ostvarite u budućnosti, ali još uvijek nije realizovana?
Preporučeno
Novaković: Uvijek me privlačila tema Centra savremene umjetnosti, nekog muzeja, ali vidjećemo, daće Bog.
Video