Video
“Eurozona kao jezgro EU se polako usporava u svojoj ekonomskoj aktivnosti, i cijeli region je u velikoj mjeri vezan za dešavanja u Njemačkoj, Austriji, Italiji, kao značajnim trgovinskim i investicionim partnerima. Otuda je moguće očekivati dva nepovoljna efekta usporavanja privredne aktivnosti u ovoj zoni”, ističe Šoškić.
Jedan je kroz kanal trgovine, a drugi, kaže, kroz kanal investicija.
Crna Gora, kao ekonomija koja je predominantno iz domena usluga i ima velike prihode od turizma, imaće, objašnjava Šoškić, manje gostiju iz zemalja u kojima se recesija javlja jer će ljudi imati manje novca za putovanja.
“Kada dođe do rasta kamatnih stopa u velikim valutnim sistemima, kakvi su dolar, euro i neki drugi onda po pravilu, bez obzira što se ta mjera donosi da bi se riješio problem inflacije u eurozoni u ovom slučaju, ta mjera ima koleteralnu štetu na zemlje u razvoju u cjelini koje žele da izađu na međunarodno tržište i da se zaduže u euru. Svako ko hoće da se zadužuje u euru, moraće, zbog rasta kamatnih stopa koje diktira Evropska Centralna banka da plaća veću kamatnu stopu za svoj javni dug. To dovodi do prenapregnutosti budžeta zemalja u razvoju gdje mi spadamo”, pojašnjava Šoškić.
Kada ECB podiže kamatne stope, dodaje, sve zemlje koje će se zaduživati u eurima imaće veće kamate, odnosno nepovoljnije uslove zaduživanja.
Konačno, treći efekat je ukoliko postoji teoretski dolarizacija, a kod nas euroizacija, ukoliko imate najveći dio kredita – krediti sa fleksibilnom kamatnom stopom su vrlo često oslonjeni na neku kamatnu stopu koja je opštepoznata i priznata kao obračunska, koja se slobodno formira na tržištu a to je u ovom slučaju euribor koji direktno zavisi od kretanja kamatne stope ECB.
“Kada ECB podigne kamatnu stopu, po pravilu će se to odraziti i na postepeni rast euribora i to će podići i otplatne rate za građane i privredu koji su uzeli kredite sa fleksibilnom kamatnom stopom koja je vezana za euribor. Tu postoji nekoliko posljedica i ni jedna od njih nije povoljna”, ističe Šoškić.
Prema njegovim riječima, sadašnja inflacija ponude je uslovljena time što je ponuda opala, zato što je veliki snabdijevač zapravo isključen sa evropskog, a djelimično i sa svjetskog tržišta u domenima koji su imputi za industriju, ali se istovremeno osjećaju direktno na budžetima stanovnika.
“Ako smanjite ponudu u domenu energije, hrane, đubriva, metala itd, onda ćete imati situaciju gdje vam rastu cijene imputa za vašu priređivačku industriju, hrane, grijanja, goriva, što osjeća stanovništvo. To se odmah reflektuje u rast infacije, a onda ona izaziva inflaciju centralnih banaka”, kaže Šoškić.
Dodaje da centralne banke po pravilu imaju mnogo veći efekat na obuzdavanje inflacije ukoliko ona dolazi sa strane tražnje.
“Veza između plata i inflacije je vrlo problematična kada se uspostavi, jer je plata istovremeno ono što mi možemo da trošimo na tržištu, a i imput za našeg poslodavca. Gdje god da radimo, veća plata će dizati troškove proizvodnje i uticati na rast cijena preduzeću u kome smo mi angažovani”, pojašnjava Šoškić.
Ističe da postoji efekat koji se javlja na strani troškova i na strani tražnje.
“Ako svi očekuju da će u narednom periodu biti inflacije, biće zainteresovani da već danas podignu cijene svojih proizvoda i usluga, anticipirajući potrebu da u budućnosti kada naplate to, imaju dovoljno da naplate impute, koji su vjerovatno u tom trenutku skuplji”, dodaje Šoškić.
Ovo je, naglašava, tipičan scenario koji vodi evropsku privredu u stagflaciju, zato što postoji rast troškova zbog nedostatka ponude a istovremeno i pad ekonomske aktivnosti.
“Ne može ekonomska aktivnost da se odvija bez raspoložive energije. Ono što se često gubi iz vida je to da međunarodna konkurentnost u uslovima kada vlada svjetska trgovinska organizacija sa svojim pravilima, u velikoj mjeri je uslovljena time koja privreda koliko plaća energiju za svoju proizvodnju. Ako se neka privreda opredijeli da plaća skuplju energiju u narednom periodu vrlo je vjerovatno da će na globalnom tržištu gubiti na konkurentnosti u odnosu na one privrede koje nisu u prilici da moraju da plaćaju skuplje energiju”, navodi Šoškić.
Stagflacija je, pojašnjava, atipičan i za makroekonomiju nenormalan odnos na tržištu, gdje istovremeno postoji usporavanje ekonomske aktivnosti (stagnacija) sa rastom inflacije.
Preporučeno
“Po pravilu je rast inflacije posljedica ubrzavanja ekonomske aktivnosti, rasta tražnje, znatno većeg kreditiranja, rasta plata itd. Kada popunite proizvodne kapacitete da ekonomija ne može da izbaci dodatne proizvode i usluge, onda po pravilu dolazi do rasta cijena. A ovde se dešava i rast infacije i pad ekonomske aktivnosti”, kazao je Šoškić.
