Naši sagovornici nude analizu trenutnog stanja – rapidni rast javnog duga, opterećenje privatnog sektora, populističke odluke koje prijete održivosti penzionog sistema i rastući troškovi života. Dok državna administracija postaje sve skuplja, ključna pitanja ostaju – kako obezbijediti održiv ekonomski razvoj i da li su trenutne mjere pravi put ka tome?

Planirano i realizovano

Mirza Krnić iz Preokreta precizira da je javni dug krajem 2006. iznosio 504 miliona eura, a da je sada devet puta veći, 4,5 milijardi.

,,Jasno je da Vlada servisira obaveze prethodnih, ali i oni su se zadužili ove godine više od milijardu eura, a iduće će skoro 900 miliona. Smjena vlasti se desila, između ostalog, i da bi se racionalizovali troškovi, a ne uvećavali i pravdali razvojem kojeg nema. Planirani prihodi od doprinosa za Fond PIO za 2024. su bili oko 560 miliona, a za 2025. su planirani na 397 miliona (i nerealno visoko su postavljeni), pa se stvara velika rupa u budžetu”, ističe Krnić za Pobjedu.

On objašnjava da se najveći dio budžeta puni prihodima od poreza, što dovoljno govori o tome koliko privatni sektor zapravo drži u životu javni sektor.

,,Bez obzira što nas je Vlada uvjeravala da troškovi bruto zarada neće rasti zbog ukidanja doprinosa za PIO, troškovi bruto zarada u javnoj administraciji će porasti sa 678 miliona, koliko je planirano u ovoj godini, na skoro 718 miliona eura, koliko je planirano budžetom za 2025. Moguće da se planira talas novih partijskih zapošljenja, a dio rasta se svakako odnosi na povećanje zarada funkcionerima”, tvrdi Krnić.

Ono što je bilo lako predvidjeti jeste, po njegovim riječima, da ukupnog ekonomskog boljitka i boljeg standarda života neće biti, a da će da rastu troškovi glomazne administracije i da će se nastaviti pritisak na privatni sektor i preduzetnike.

,,Bez proizvodnje, realne ekonomije i rasta produktivnosti nema ni boljeg života. Veće plate same po sebi ništa ne znače, čak se može desiti da građani budu u nepovoljnijem položaju. Prosječna cijena kvadratnog metra stana u novogradnji u Crnoj Gori u 2019. godini iznosila je 1.113 eura, a u prvom kvartalu 2024. godine – 1.756 eura. Prosječna kamatna stopa na stambene kredite u januaru 2022. (prije ES1) iznosila je 4,57 odsto, a u novembru 2024. (nakon ES2) prosječna kamatna stopa na stambene kredite je 5,57 odsto”, naglašava Krnić.

Krnić, FOTO: Preokret

Interesantno je, kaže, i kako je Vlada predstavila oslobađanje poslodavaca od 5,5 odsto doprinosa za PIO – ostavila je odluku poslodavcima da li će ovaj iznos proslijediti zaposlenima.

,,Ogromna većina poslodavaca ovaj dio je zadržala za sebe, a zaposleni su dobili povećanje od pet odsto koje zapravo predstavlja njihov novac koji poslodavac više neće izdvajati za Fond PIO. To znači da ćemo imati manje penzije, nego što bismo imali da Vlada nije donijela ovu populističku odluku. To je isto kao da je poslodavac prije ,,Evrope sad 2“ izdvajao za zaposlenog npr. 205 eura mjesečno, umjesto da se uštedi 2.460 eura na kraju godine, za zaposlenog će se uštedjeti 1.200 eura, zaposleni će primati 50 eura mjesečno svog novca, a 660 eura godišnje će poslodavac zadržati za sebe. Dakle, za 50 eura mjesečno, koje će pojesti inflacija, zaposleni će primati mnogo manju penziju, nego što bi primao da nije bilo ovog programa”, objašnjava Krnić.

On smatra da bi bilo značajno učiniti javnim da li su organi javne uprave i državne firme iznos od 5,5 odsto zadržali za sebe ili preusmjerili zaposlenima.

,,Ukoliko je neki organ preusmjerio dio zaposlenima, to predstavlja svojevrsnu degradaciju i diskriminaciju zaposlenih u privatnom sektoru”, kaže Krnić.

Što se tiče penzionera, podsjeća da je minimalna penzija porasla, što je nužno, ali ono što nije dobro jeste to što će najveći dio penzionera primati minimalnu penziju i na neki način se dešava ujednačavanje penzija, bez obzira na radni staž i zaradu koju ste primali tokom radnog vijeka.

,,Crna Gora bi trebalo da bude država socijalne pravde, ali isto tako bi trebalo promovisati i nagrađivati vrijedan rad. Ipak, zdravstveni sistem se urušava, pa mnogi penzioneri uvećanu penziju koriste na ljekove i preglede koje ne pokriva država”, poručuje Krnić.

Navodi podatke da je ukupna inflacija za tri godine veća od 30 odsto, pa su efekti povećanja zarada fiskalnim mjerama programa ,,Evropa sad 1“ (ES1) i ,,Evropa sad 2“ (ES2) u potpunosti anulirani.

,,Pritom, imamo mnogo gori kvalitet zdravstvene zaštite, a ovaj eksperiment prijeti da uruši Fond PIO. Prihodi od turizma opadaju, bez obzira na ogroman rast cijena, što je za brigu. Ukupno privrednici i zaposleni u privatnom sektoru su na udaru rastom troškova državne administracije, koja je pritom neefikasna i ne pruža dobru uslugu i željeni rezultat. Preduzetništvo se ne razvija, ali to je između ostalog i iz ideoloških razloga, jer preduzetnik nije zavisan od političara i partije i ne može se uslovljavati”, poručuje Krnić.

Poslodavci i siva zona

Krnić ističe da je teško reći da su obaveze poslodavaca ukupno povećane.

,,Moguće da jesu onim poslodavcima koji su isplaćivali minimalac, ali ne zaboravimo da se oslobađaju od plaćanja 5,5 odsto doprinosa. Moguće da će neki od njih ići u sivu zonu, a za sad imamo blagi rast nezaposlenosti u zadnja dva mjeseca. Krajem septembra je bilo 32.000 nezaposlenih, a na kraju novembra oko 33.200”, navodi Krnić.

Po njegovim riječima može se očekivati novi talas inflacije i prognoze ukupno nijesu dobre.

,,Ne smijemo zaboraviti da se inflacija već desila, da je hrana skuplja, nego u zemljama sa mnogo boljim standardom. U samo jednoj godini cijene hrane su se povećale za oko 30 odsto. Slobodno možemo reći da nakon primjene ovih mjera dugoročna održivost javnih finansija ne postoji. Ulazimo u vrijeme nesigurnosti i teško je predvidjeti što će se dešavati, jer ne poznajem ekonomski sistem koji je kroz slično prolazio”, kaže Krnić poručujući da nam treba preokret, sigurnost, ozbiljnost i kontinuitet dobrih praksi u upravljanju, a ne da Crna Gora bude igračka u rukama nedoraslih političara.

Prof. dr Vasilije Kostić, predsjednik Crnogorskog udruženje poslodavaca, smatra da je za donošenje bilo kakvih procjena o uticaju programa ,,Evropa sad 2“ na ekonomsku situaciju, kroz makroekonomske pokazatelje, prerano govoriti.

,,Tržište ne reaguje trenutno (osim u izuzetnim situacijama), već sa odgođenim efektom ili, bolje rečeno, tržišni mehanizam se postupno prilagođava nastaloj promjeni. O efektima preduzetih promjena moći ćemo da govorimo tek za najmanje pola godina kada bi bilo realno očekivati da se počnu pojavljivati posljedice. Na primjeru povećanja plata i penzija možemo jasno da vidimo što znači igra brojki – nominalno (brojčano) i realno (stvarno). Nominalno (brojčano) preko noći smo postali znatno platežno sposobniji – dobili veće zarade, a u stvari – realno – od tog povećanja građani su imali samo kratkotrajnu korist koja se vrlo brzo istopila pod uticajem inflacije”, objašnjava Kostić za Pobjedu.

Dodaje da je sa penzionerima nešto bolja situacija jer je povećanje bilo značajnije pa se dobrobit od njega sporije topila.

,,No, u osnovi se radi o tome da figuriraju veće brojke koje u stvari označavaju manju vrijednost. To sa ekonomskog stanovišta nije bezazlena promjena, naročito kada je u pitanju realno sagledavanje makroekonomskih i drugih pokazatelja, odnosno pravljenja raznih bilansa ili agregata. U stvari, ekonomski i drugih pokazatelji pod uticajem inflacije bivaju uvećani, a obim transakcija je smanjen ili je ostao isti. Sva se zabluda sastoji u tome da se gori ili isti rezultati kroz uvećane brojke predstavljaju i doimaju boljim, nego što u stvari jesu”, smatra Kostić.

Kostić, FOTO: CUP

Na taj način, po njegovim riječima, sve su odluke, bazirane na pogrešnim podacima, pogrešne.

,,Razumljivo je (ali ne i opravdavajuće) da svaka vlast, pa i ova, želi da svoje rezultate predstavi boljim nego što jesu, a ovo je više nego pogodan način za to. Tako živimo u iluziji poboljšane ekonomske i druge stvarnosti, a vlast se štedro trudi da takvu percepciju što jače utemelji neprestanom mantrom ponavljajuće priču o poboljšanju do tog nivoa dok i ona sama ne počne zaista vjerovati u nju. Međutim, ta igra brojkama ili igra brojki svejedno, nije bez posljedica. Ona ima svoju ekonomsku, a potom i društvenu cijenu, a kao što znamo u ekonomiji ‘nema besplatnog ručka’ – neko mora da plati račun, a to su u ovim situacijama uvijek građani: plaćaju cijenu direktno kroz inflaciono oporezivanje, a indirektno kroz zaostajanje u napretku i tapkanje u mjestu. Pratilac takvog stanja jeste rast nepovjerenja, gubitak nade i opšta apatija”, kaže Kostić.

Pitanje oko koga se najčešće raspravlja vrlo žučno (a i takav oblik rasprave sam po sebi dovoljno govori) jeste, kako navodi, da li je rast plata nadmašio rast cijena ili je rast cijena nadmašio rast plata.

Argumenti

,,Naći ćete mnogo argumenata koji govore da je inflacija u najvećem dijelu poništila rast plata i da je, generalno uzevši, percepcija građana takva da danas mogu manje da kupe. Isto tako, naći ćete i argumente za suprotnu tvrdnju koja je u krajnjem makar malo u korist plata. Međutim, ono što bi moralo biti predmet pažnje, a nije, jeste procjena bazirana na graničnim – dodatnim veličinama. Ekonomsko promišljanje se temelji na marginalnim – graničnim – dodatnim veličinama ili koliku dobit, odnosno korist donosi proizvodnja ili potrošnja dodatnog proizvoda ili usluge u odnosu na granični – dodatni trošak. Prosto rečeno – što smo uložili, a što smo dobili u odnosu na stanje prije. Odgovor na ovo pitanje daje pravi odgovor na ispoljene dileme i prepirke”, poručuje Kostić dodajući da odgovor nije teško dati.

-Ono u čemu će se svi saglasiti i u čemu se slažu direktno ili indirektno, kako dodaje, jeste da su cijene osnovnih životnih proizvoda nadmašile rast zarada.

,,Dokaz da i vlast tako misli jeste uvođenje programa ograničavanja cijena tih proizvoda. Preduzeća su pred novim izazovom, naročito mikro i mala, ali i srednja čiji nivo zarada nije bio na nivou na kome ih je dovelo povećanje. To svakako ograničava njihovo poslovanje. Neka od njih se bore ili će se boriti da prežive. Neka će biti prinuđena da otpuštaju radnike, ali to je i u privatnom biznisu krajnja mjera, naročito sada kada je izražen deficit radne snage i sve će biti izraženiji u budućnosti. No, kao što sam rekao, prve simptome – posljedice preduzetih mjera možemo očekivati najmanje za pola godine”, zaključuje Kostić.