Navode da je ova imovina nezakonito prenijeta na tužene, jer odluka Glavnog grada nije mogla biti pravno valjana odluka državnog organa podobna za sticanje svojine na nepokretnosti. Advokatica KAP-a Snežana Jović ukazuje da je grad donio odluku o osnivanju biznis zone, kojom su, između ostalih, obuhvaćene i sporne katastarske parcele čiji povraćaj traže tužbom.
” Glavni grad, u skladu sa navedenom odlukom, ima namjeru da katastarske parcele koje čine biznis zone, pa i biznis zonu Podgorica 6, kojom su obuhvaćene katastarske parcele tužioca – dio predmetnih katastarskih parcela, da u zakup ili proda korisnicima biznis zona po povlašćenim uslovima. Nadzor nad poslovanjem biznis zona vrši tužena prvog reda, odnosno ministarstvo nadležno za poslove ekonomije”, navodi se u prijedlogu KAP-a.
Riječ je o 132,8 hiljada kvadrata zemljišta u Dajbabama, 300 hiljada kvadrata u Botunu i 123,8 hiljada kvadrata na području naselja Cijevna. Iz KAP-a ukazuju da je u Botunu već prodato 400 kvadrata, zbog čega traže da im se isplati iznos prihodovan po ovom osnovu. Ukoliko sud ipak utvrdi da mu ova imovina ne pripada, KAP eventualnim zahtjevom traži da država i grad isplate iznos koji utvrdi vještak na ime sticanja bez osnova.
Optužbe
Iz KAP-a tvrde da su vlasništvo na toj imovini stekli u postupku privatizacije, koja je, nakon otvaranja stečaja ušla u stečajnu masu. Tokom stečaja je, na osnovu odluke Skupštine Glavnog grada iz marta 2014. godine, država upisala pravo svojine, a grad pravo raspolaganja. Na takvu odluku, saglasnost je dao i stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić, koju je potvrdio i Privredni sud, ali ga je ipak, sredinom 2019. godine, stavio van snage. Time je, kako tvrde u tužbi, otpao pravni osnov za upis vlasništva, iako spore da je ta saglasnost i mogla biti pravni osnov za prenos imovine.
” Odluka Skupštine i stečajnog upravnika o davanju saglasnosti nijesu od značaja i ne mogu biti osnov za upis prava svojine, odnosno iste nijesu odluke državnog organa na osnovu kojih se može steći pravo svojine”, tvrde u tužbi i navode da bi skupštinska odluka o razraničavanju zemljišta između grada i KAP-a bila podobna za sticanje svojine, da je tražena saglasnost odbora povjerilaca, te da je zaključen ugovor o prenosu prava svojine i isplaćena tržišna cijena, do čega nije došlo.
Suprotna verzija
S druge strane, iz Glavnog grada ukazuju da KAP nikada nije ni imao svojinu na ovom zemljištu, već samo pravo korišćenja na jednom dijelu. Navode da je KAP tražio od Uprave za nekretnine pretvaranje prava korišćenja u pravo svojine, čemu su se protivili, ali kako su upravni postupci prekinuti kad je otvoren stečaj, KAP nije uspio da se upiše kao vlasnik.
U odgovoru na tužbu advokata Nikole Martinovića i Slobodana Smolovića stoji da je tada Glavni grad kao izlučni povjerilac, u pokušaju da spriječi dalje neosnovano raspolaganje ovom imovinom, od Perišića i stečajnih upravnika Prerade i Kovačnice, tražio izdvajanje imovine iz stečajne mase. Kada je oglašena prodaja imovine ovih preduzeća, grad je obavijestio Privredni sud i stečajne upravnike da nije moguće prodati zemljište prije rješavanja imovinskih odnosa. Navode da je nakon toga, na inicijativu suda i Perišića, napravljen dogovor oko razgraničenja imovine, kojim je suštinski izlučena imovina grada sa zemljištem koje KAP sada traži. Gradska skupština je na osnovu zaključaka Vlade donijela odluku za davanje saglasnosti o međusobnom razgraničenju, sa čim su se saglasili stečajni upravnici, kao i Privredni sud.
” Sve radnje vezane za sticanje i promjene svojinskih prava na predmetnim nepokretnostima su rađene na inicijativu tužioca, uz njegovo puno znanje, učešće i odgovarajuće odluke, kako bi isti mogao prodati stečajnu masu, pa se ne može šest godina kasnije pozivati na sopstvenu nesavjesnost i nezakonitost u postupanju, isticati ništavost sopstvene odluke, te iz toga izvlačiti bilo kakvu korist, što pokušava uraditi ovom tužbom”, odgovaraju iz Glavnog grada ocjenjujući netačnom tvrdnju da je sporna imovina ušla u stečajnu masu.
Nesavjesno postupanje
Zato, kako navode, nije ni bilo potrebe za saglasnošću odbora povjerilaca, imajući u vidu da nije riječ o stečajnoj masi, što je tada smatrao i Perišić, jer je do izlučenja došlo na njegovu inicijativu, „pa ako je tada bio nesavjestan i postupao nezakonito, onda takve njegove radnje mogu biti samo osnov za naknadu štete licima kojima je ista eventualno pričinjena“.
Perišić ne može, kako navode, ostvariti bilo kakvu korist iz sopstvenog nezakonitog postupanja pozivajući se na rješenje Privrednog suda o stavljanju van snage njegove saglasnosti kao na dokaz osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ukazuju i da to rješenje nije pravosnažno, imajući u vidu da se odluka Apelacionog suda na njihovu žalbu i dalje čeka.
Advokati Perišićevo postupanje ocjenjuju nesavjesnim, ukazujući da se drugačije izjašnjavao u sporu koji je Uniprom 2019. pokrenuo protiv KAP-a i Glavnog grada tražeći ništavost upravo ove saglasnosti i rješenja Privrednog suda koja je potvrdila. Tada je, kako navode, Perišić kazao da je došlo do razgraničenja imovine KAP-a i grada, čime su objedinjene parcele kako bi se stvorili uslovi za prodaju imovine, tražeći da se odbije tužbeni zahtjev Uniprom.
” Nepunih pola godine kasnije u ovoj tužbi zauzima dijametralno drugačiji stav, što dovoljno govori o savjesnosti tužioca i njegovim namjerama, koje se kose sa načelom savjesnosti i poštenja”, zaključuju u Martinović i Smolović.
Preporučeno
Iduće ročište zakazano je za početak marta, do kada bi sudija Mirsad Trubljanin trebalo da odluči o zahtjevu za određivanje privremene mjere.
Video