Video
Za RTCG o ovoj situaciji govorio je i Milorad Mitrović iz Nevladine organizacije “Breznica” koji je ocijenio da ovaj zahtjev Uprave nije diskriminatoran, te da treba uvijek tražiti najveće standarde, naročito kada je u pitanju pijaća voda. On ne može sa sigurnošću da tvrdi da je sertifikat stavljen kao uslov da bi se eliminisala konkurencija.
Skandalozne okolnosti ili realni zahtjevi?
Javni poziv je raspisan 12. maja, a zatvoren 1. juna ove godine.
Mitrović tvrdi da se proces odvio u skandaloznim okolnostima, zbog tenderske dokumentacije “pripremljene tako da uslove iz nje može da zadovolji samo jedan ponuđač na svijetu i to firma Milanović iz Kragujevca”.
Tenderskom dokumentacijom se zahtijeva da sastavni dio ponude ponuđača mora da bude Sertifikat DIN 2304-1, odgovarajući za proces industrijskog vezivanja u oblasti vodoprivrede.
“Ovakav sertifikat izdaje SVV Praha s.r.o. iz Češke a po riječima predstavnika ove institucije do sada su izdali sertifikat samo jednoj kompaniji iz Kragujevca. Ovo je uslov, odnosno jasan signal da izvođač neće biti izabran u tržišnom ambijentu, zbog kog su od ove javne nabavke već odustale ozbiljne kompanije iz Francuske, Grčke i Izraela”, navodi naš izvor.
On je poslao dokaz koji su mu iz SVV Praha s.r.o. iz Češke poslali i koji pokazuje da su sertifikat izdali pomenutoj firmi.
Pomenuti sertifikat u odnosu na cijeli projekat, uvjerava jedan od građevinskih inženjera sa kojima smo razgovarali, je banalna formalnost iz koje ‘neko’ crpi konkurentsku prednost.
“Ili se možda radi o šablonskoj grešci u što sumnjam”, kazao je on.
Portal RTCG tražio je odgovor i od firme Milanović iz Kragujevca ali nijesmo uspjeli da dođemo do njihovog predstavnika koji bi nam kazao da li su se uopšte i prijavili na konkurs. Nijesu nam odgovorili ni iz Uprave za kapitalne projekte da pojasne zašto baš insistiraju na tom standardu, i da li je to samo formalnost ili uslov koji je neophodno ispuniti i zbog čega.
Milorad Mitrović iz NVO Breznica, kaže da izgradnja novog postrojenja “Pliješ” uzimajući u obzir značaj javnog vodosnabdijevanja, mora biti po svim standardima koji se primjenjuju u oblasti vodoprivrede naročito u oblasti pijaćih voda.
Pljevljaci nijemi na nezavršene poslove
On je došao do podatka da standard 2304 poseduju četiri turske firme, 21 njemačka firma, sedam poljskih i jedan češka firma.
“U ovom slučaju se od ponuđača zahtjeva posjedovanje standarda DIN 2304-1 za proces industrijskog vezivanja. Ovaj zahtjev nije diskriminatoran jer smo mi iz Pljevalja u skorije vrijeme bili nijemi svjedoci koji i kakvi su izvođači dobijali poslove od kojih je dosta ostalo i nezavršenih ( trotoari, ulica Oslobođenja, put Mijakovići-Vrulja, na zadnji tender za put prema Metaljci se niko nije javio, …). S obzirom da je pravo na zdravu pijaću vodu stavljeno u red osnovnih ljudskih prava, sve što je u vezi sa tim mora biti u skladu sa dobrom praksom i standardima”, ističe Mitrović.
Situacija je, ističe, takva da je uključen veliki broj zagađivača, jer se voda iz vještačke akumulacije koristi za vodosnabdijevanje građana, a ujedno na samom vodotoku postoje pilane, štale, njive, plantaže jabuke ( koje se prskaju pesticidima najmanje 20 puta u toku rađanja)…
Mitrović kaže da je je svakom tenderskom dokumentacijom pa i ovom, data mogućnost i alternativnog – ekvivalentnog, u ovom slučaju međunarodno priznatog, standarda.
“Ljudi na jezeru pecaju, kupaju se, voze čamce sa motorima na benzin, odlaze se otpad na obalama, a mi to sve pijemo. Takva voda teško da se može prečistiti da bude ispravna i bezbjedna za građane, ni najsavremenijom tehnologijom. Što se tiče samog sertifikata ne mogu sa sigurnošću tvrditi da je stavljen kao uslov u javni tender da bi se eventualna konkurencija eliminisala i posao dobio neko ko je blizak naručiocu posla, ali da treba tražiti najveće standarde, mislim da treba”, kategoričan je Mitrović.
Ipak, skeptičan je kada uzme u obzir kako “kod nas sve funkcioniše”.
Preporučeno
“Ne bih se iznenadio da je svaki mogući tender namješten”, naveo je on.
