Da je i ovaj posao, iza koga je 2012. godine stalo i Ministarstvo kulture, jedna od mrlja u odnosu prema našoj najvrednijoj baštini proizilazi i iz činjenice da Narodni muzej u svojoj arhivi nema dokumentaciju koja je morala pratiti izmještanje stećaka iz osam sela u nikšićkoj i pljevaljskoj opštini. Štaviše, stećci nijesu upisani ni u jednu knjigu inventara, nema dokumentacije o njihovoj konzervatorskoj zaštiti, nema ugovora, saglasnosti, reversa… No, ništa neobično za krovnu crnogorsku muzejsku ustanovu iz koje su, pored dokumentacije, „misteriozno“ decenijama nestajale i na hiljade predmeta.

Spašavali

Onamo gdje zakaže administracija Narodnog muzeja Crne Gore, ne zakažu izvori Pobjede, pa su nam dostavili Rješenje Ministarstva kulture od 3. oktobra 2012. godine, kojim se NM odobrava 21.500 eura za „dislokaciju dijela najugroženijih reprezentativnih primjeraka stećaka, organizovanje međunarodne manifestacije Dani evropske baštine, kao i podmirivanje troškova električne energije za Crnogorsku galeriju ‘Miodrag Dado Đurić'“. Prema obrazloženju ovog Rješenja, koje je potpisao tadašnji ministar Branislav Mićunović, Narodni muzej Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom kulture „sproveo je niz istraživanja na lokalitetima na teritoriji Crne Gore, kojima je utvrđeno da se veliki broj stećaka nalazi u lošem stanju, kao i da su mnogobrojni trajno devastirani“.

„Zbog bojazni od njihovog trajnog nestajanja, sprovedene su aktivnosti na dislociranju dijela najugroženijih reprezentativnih primjeraka stećaka u Narodni muzej Crne Gore, gdje će institucionalnom zaštitom od daljih devastacija, kontinuiranim konzervatorskim mjerama i nadzorom, adekvatnom muzeološkom prezentacijom biti trajno sačuvani u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara“, navodi se u Rješenju Ministarstva kulture.

Za sada, samo iz prigodnih brošura, znamo za jedan konzervatorski tretman na stećcima, koji su 2012. obavili radnici Centra za konzervaciju i arheologiju, a koliko je pomenuti „kontinuirani nadzor“ bio ozbiljan i učinkovit govori i činjenica da se niko od zaposlenih Narodnog muzeja nije sjetio da možda treba podignuti tri stećka nakon što su se prevrnuli i djelimično utonuli u tlo usljed djelovanja vjetra i slijeganja terena u dvorištu Biljarde.

To što su Ministarstvo kulture i Narodni muzej zamislili da od ovih stećaka formiraju lapidarijum Arheološkog muzeja Crne Gore u startu je dočekano „na nož“ od opozicionih političkih subjekata i nevladinih organizacija na sjeveru, iz kojih je više puta ponovljeno da je riječ o „krađi arheološke baštine“. Posebno glasovit bio je predsjednik NVO „Breznica“ iz Pljevalja Milorad Mitrović, koji je u aprilu prošle godine od premijera Milojka Spajića i ministarke kulture i medija Tamare Vujović ponovo zatražio da preduzmu odgovarajuće mjere i vrate stećke u Pljevlja.

„Postavlja se pitanje ko stoji iza ovoga i ko želi da uništi i utre znamenite tragove istorije sa ovih prostora, ili ko stvara novu – lažnu istoriju Crne Gore. Narodni muzej Crne Gore je 25. septembra 2012. godine, iz sela u okolini Pljevalja, nakon upada sa dizalicom i kamionom, i sa seoskog groblja odnio stećke, koji su odneseni na Cetinje i izloženi u dvorištu Biljarde“, rekao je Mitrović.

Potvrdio je da je odnešeno ukupno pet stećaka starih nekoliko vjekova – dva iz sela Mataruga i Marine šume, a jedan iz Potkrajaca. Prema njegovim riječima, niko „više ne pominje ovaj po svim oblicima i odlikama kriminalni čin“.

„Nadležni koji su se oglasili o ovom događaju izjavili su da je sve sprovedeno u skladu sa važećim zakonom? A da li bi ti isti nadležni reagovali da mi, na primjer, dođemo i odnesemo neki eksponat sa lokaliteta Duklje ili neki nadgrobni kamen recimo sa Lovćena i noću to ponesemo za Pljevlja, kao što je to uradio Narodni muzej Crne Gore? Sigurni smo da bismo bili okarakterisani kao lopovi i varvari, izbila bi revolucija zbog našeg vandalizma… Ne bi nas zaobišle ni krivične prijave. Sve ovo je krajnje neprimjereno i samo je oličenje bezobrazluka i samovolje kulturnih institucija na djelu, ali ovo nije prvi put“, rekao je Mitrović.

Nijesu hajduci

Bivši direktor Narodnog muzeja Crne Gore Pavle Pejović, koji je na čelu ove ustanove bio od 2008. do 2017. godine, ne bi se složio sa konstatacijom da je riječ o krađi pod okriljem noći. To se vidi i iz pisma koje je krajem 2012. godine uputio izvjesnom Obreniću, u kojem mu objašnjava da je izmještanje stećaka obavljeno uz saglasnost mještana, predstavnika mjesnih zajednica i pljevaljske galerije „Vitomir Srbljanović“. Pejović u pismu Obreniću, koji je bio veza između Narodnog muzeja i Rudnika uglja kako bi se iz ove pljevaljske kompanije obezbijedili kamioni za transport stećaka, dalje objašnjava sa kim se sve sreo, kako su ga srdačno dočekali i kako nije bilo nikakvog protivljenja dislokaciji stećaka.

„Gospodine Obreniću, čitava pompa koja se digla oko ove akcije apsolutno je neprimjerena, a ja smatram da je mnogima poslužila kao aktivnost u predizbornoj kampanji. Niti su ljudi iz Ministarstva kulture, niti mi iz Narodnog muzeja hajduci koji otimaju tuđe, nego smo dobronamjerni ljudi koji rade svoj posao za dobrobit svoje države Crne Gore“, navodi u pismu Pejović.

On Obrenića uvjerava da su zaposleni u Narodnom muzeju i Ministarstvu kulture „podjednako predani svim građanima Crne Gore, nezavisno od toga kojoj oni nacionalnosti pripadaju.“

„Mi nijesmo otimači ni crkve, ni jezika, ni grobova. Mi svojim djelovanjem pokazujemo da odnos prema toj staroj kulturi nije adekvatan u najvećem broju slučajeva i pokušavamo na to skrenuti pažnju, nastojeći spašavati ono što se može spasiti. Na to nas obavezuju konvencije koje je Crna Gora potpisala sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom i Hrvatskom“, piše Pavle Pejović, sa čela Narodnog muzeja koji je, paradoksalno, u tom trenutku još vješto sakrivao tajne o najvećoj nebrizi prema našem kulturnom nasljeđu koje pamti novija Crna Gora.

Rješenje i mjere

Inicijativa o povratku stećaka u sela u nikšićkoj i pljevaljskoj opštini poklapa se i sa novim Rješenjem o utvrđivanju statusa Biljarde kao nepokretnog kulturnog dobra od nacionalnog značaja. Naime, nakon dolaska dr Petre Zdravković na čelo Uprave za zaštitu kulturnih dobara ovaj organ je intenzivirao svoju dugogodišnju zakonsku obavezu revalorizacije kulturnih dobara Crne Gore i 7. februara ove godine donio Rješenje o statusu Biljarde, u kojem se u odjeljku „Mjere zaštite“ nalaže izrada konzervatorskog projekta dvorišta Biljarde sa stećcima, njihovo izmještanje, odnosno vraćanje na lokacije sa kojih su podignuti i dopremljeni na Cetinje. Skoro godinu ranije od donošenja ovog Rješenja, a samo nekoliko dana nakon što je predsjednik NVO „Breznica“ Milorad Mitrović od političkih zvaničnika ponovo javno zatražio vraćanje stećaka, Narodni muzej je formirao komisiju za opis, pregled, utvrđivanje stanja i objedinjavanja dokumentacije o stećcima. U izvještaju koji je u julu prošle godine sačinila komisija, a u koji je novinar Pobjede imao uvid, navodi se da je riječ o reprezentativnim primjercima stećaka iz Počekovića, Klenka i Riječana (opština Nikšić) i Stolova, Maoča, Marine šume, Vrulje i Molike (opština Pljevlja). Pored 11 stećaka u dvorištu Biljarde, komisija je pregledala i fragmente spomenika Aleksandru Karađorđeviću (tri kamena bloka) i jednu skulpturu u kamenu, pod nazivom „Lovćenska vila“, autora Marka Brežanina (vlasništvo Umjetničkog muzeja). U nedostatku drugih, validnijih podataka, stećke je komisija identifikovala na osnovu kataloga sa izložbe stećaka iz 2012. godine.

„Budući da su predmetni steći izloženi na otvorenom, protokom vremena došlo je do ponovnog stvaranja naslaga biološkog obraštaja, nečistoća i drugih taložnih materijala iz atmosfere, te na pojedinim predmetima lišajeva u manjem obimu. Shodno tome, potrebno je izraditi konzervatorski projekat prema smjernicama dobijenim od Uprave za zaštitu kulturnih dobara i sprovesti odgovarajuće mjere zaštite“, navela je komisija Narodnog muzeja, u kojoj su bili Zorica Martinović, Čedomir Martinović, Saša Krstićević, Goran Pajović i Natalija Jovanović.

Potraga

Jedan od najvažnijih zadataka komisije, kako se navodi u izvještaju, bio je da utvrdi da li postoji dokumentacija o dolasku stećaka u NMCG i njeno objedinjavanje.

„Nakon dva detaljna pregleda arhiva u Odjeljenju za dokumentaciju Narodnog muzeja Crne Gore nije pronađen nijedan dokument koji se odnosi na predmetnu materiju, odnosno dislokaciju stećaka (odluka Ministarstva, saglasnost Uprave, ugovori, reversi i sl.). Takođe, u arhivi istog Odjeljenja ne postoji zaveden Izvještaj o konzervatorskim intervencijama koje su tom prilikom sprovedene. Budući da NMCG ne posjeduje dokumentaciju koja je morala pratiti proces izmještanja stećaka (shodno tome ni nakon formiranja Knjige inventara Arheološkog muzeja u istu nijesu ni upisani) neophodno je da se u komunikaciji sa Ministarstvom kulture definiše njihov formalno-pravni status i odredi držalac predmetnih kulturnih dobara, te dalje postupanje po ovom pitanju“, navela je komisija Narodnog muzeja.

Nakon dobijanja konzervatorskih uslova od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, Narodni muzej trebaće da uradi konzervatorski projekat izmještanja stećaka u nikšićku i pljevaljsku opštinu. Pred autorima projekta biće nimalo jednostavan zadatak da nakon 13 godina lociraju stare grobove koji su ostali bez spomenika i da stećke ponovo vrate onamo gdje su stajali vjekovima. 

Ćalasan: Bilo je grešaka u primjeni propisa u oblasti muzejske dokumentacije

Na pitanje Pobjede zašto Narodni muzej ne posjeduje pisani trag niti dokumentaciju o procesu izmještanja stećaka, s obzirom na to da je riječ o kulturnoj baštini od velikog značaja, direktor ove muzejske ustanove Jakša Ćalasan odgovorio je da je „u Narodnom muzeju Crne Gore, u prethodnom periodu, bilo grešaka u primjeni propisa u oblasti muzejske dokumentacije, što je konstatovano u Izvještaju o reviziji“.

„Već par godina u Muzeju se predano radi na prevazilaženju ovih nedostataka“, rekao je Ćalasan.

O dolasku stećaka u muzej, prema njegovim riječima, ne postoji nijedan akt, što samo po sebi predstavlja ograničavajući faktor da se u odnosu na iste formira muzejska dokumentacija.

„U navedenom periodu koji je predmet vašeg interesovanja, Narodni muzej Crne Gore nije vršio konzervatorske radove na stećcima“, kazao je Ćalasan.

Nakon završetka postupka revizije u Narodnom muzeju Crne Gore, kako je naglasio, podignuti su standardi u svim oblastima muzeološkog rada i poslovi se obavljaju u skladu sa propisanim i internim aktima, što pored ostalog znači i dokumentovanje svake radnje na muzejskom predmetu. Na pitanje ko je bio odgovoran za proces izmještanja i konzervatorske radove na stećcima tokom proteklih godina i da li će biti pokrenuto pitanje njihove odgovornosti zbog nedostatka dokumentacije, Ćalasan je odgovorio da „u nadležnosti uprave Muzeja ne može se smatrati i vršenje nadzora nad stručnim radom prethodnih uprava“.

On tvrdi da je za čitavo ovo vrijeme stećcima u NMCG obezbijeđena adekvatna fizička i tehnička zaštita, te njihova prezentacija.

„Stećci ne pripadaju kategoriji materijala koje je potrebno češće konzervatorski tretirati, a budući da su predmeti izloženi na otvorenom, protokom vremena došlo je do ponovnog stvaranja naslaga biološkog obraštaja, što ni u kom slučaju ne ugrožava njihova spomenička svojstva“, kazao je Ćalasan i dodao da će, nakon što od Uprave dobiju konzervatorske uslove, tokom realizacije posla izmještanja stećaka poštovati sve propisane procedure i postupke.