Deklaracija o zaštiti rijeke Tare, koja je u crnogorskom parlamentu usvojena krajem 2004. godine, a kojom je između ostalog spriječena gradnja hidroelektrane Buk Bijela, u potpunosti je ispoštovana u prethodnih 15 godina i Tara je ostala “suza Evrope“, poručeno je za Pobjedu iz Ministarstva održivog razvoja.

Poslanik DPS-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Predrag Sekulić smatra da je Deklaracija bila pravno-tehnički loše uobličen akt.

Pobjedini sagovornici iz opozicije, poslanik DF-a i PzP-a Branko Radulović i nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović iskazali su nezadovoljstvo zbog Deklaracije i smatraju da treba preispitati tu skupštinsku odluku. U NVO Grin houmu smatraju da je usvajanjem Deklaracije javni interes očuvanja prirodnog kapitala stavljen ispred interesa investitora, te na taj način zabranjene sve dalje aktivnosti koje bi urušile prirodne i kulturne vrijednosti kanjona Tare.

Generalna direktorica Direktorata za životnu sredinu u Ministarstvu održivog razvoja Ivana Vojinović navela je da je sa ove vremenske distance jasno da je Tara ostala zaštićena rijeka.

“U potpunosti je ispoštovana odluka da Tara ostane “suza Evrope“ i da se na njoj ne gradi HE niti bilo koji sličan projekat”, kazala je Vojinović Pobjedi.

Ona je navela da od usvajanja Deklaracije nije ni bilo ozbiljnije inicijative za bilo što slično.

“Dio rijeke Tare je pod zaštitom Uneska, što na svjetskoj mapi zaštićenih područja ima poseban značaj. Atraktivnost i ljepota rijeke Tare prepoznati su na ovaj i ostale načine što doprinosi popularizaciji cijele Crne Gore u svijetu”, poručila je Vojinović.

Poslanik DPS-a i predsjednik skupštinskog Odbora za ekonomiju Predrag Sekulić smatra da je Deklaracija bila pravno-tehnički loše uobličen akt, ali je, kako kaže, njeno usvajanje od strane Skupštine postiglo svoj cilj -rijeka Tara je sačuvana, a planirana HE Buk Bijela nije izgrađena.

On je naglasio da crnogorskom parlamentu 2004. godine pri usvajanju Deklaracije nije bila potrebna saglasnost od drugih država u kojima teče Tara.

“Skupštini nije bila potrebna dozvola za usvajanje deklaracije bez obzira što Tara nije samo crnogorska rijeka. Sa druge strane, prema međunarodnim konvencijama, ukoliko neko želi da gradi hidroenergetsko postrojenje na Tari nizvodno od granice Crne Gore biće mu potrebna naša saglasnost”, objasnio je Sekulić.

Osim toga Sekulić je upozorio da Crna Gora više od četiri decenije nije izgradila ni jedan veliki (hidro) energetski objekat.

“Uz to, ne treba zaboraviti da Crna Gora koristi manje od petine svog hidroenergetskog potencijala. U većini država Evrope ta iskorišćenost je na nivou između 80 i 90 odsto. U ovom trenutku izvjesna je samo izgradnja HE Komarnica (rade se studije izvodljivosti i priprema tehnička dokumentacija). Što se tiče projekata u vezi sa rijekom Tarom, teško je vjerovati da bi oni mogli da budu realizovani u skorije vrijeme”, kazao je Sekulić.

Poslanik i funkcioner PzP-a i DF-a prof. dr Branko Radulović istakao je da nema budućnosti Crne Gore bez energetske samodovoljnosti, kao i da saglasje proizvodnje električne energije, zaštite životne sredine i dugoročne održivosti treba da bude potpuno.

I on je upozorio da Crna Gora već četiri decenije nije izgradila nijedan veliki izvor električne energije a, kako kaže, sve preduslove za to ima i stručnost i resurse i novac.

“Valorizacija hidropotencijala mora poštovati i ekonomske indikatore, međunarodne standarde i dogovor sa susjedima oko zajedničkih vodotoka i stajaćih voda. Prije svega mislim na Taru, Pivu i Bilećko jezero. To znači da je Deklaracija o zaštiti rijeke Tare pase”, kazao je Radulović.

Podsjetio je da je Republika Srpska već na svojoj teritoriji, na Drini, odmah uz granicu sa Crnom Gorom otpočela sa izgradnjom nekoliko hidrocentrala. U pitanju je HE Buk Bijela manje snage. Prema njegovim riječima, na taj način rafting koji je obuhvatao dio Tare i Drine je skraćen na mnogo manju maršrutu, a takođe, biodiverzitet Tare će se “bitno promijeniti“. U ovom trenutku izvjesna je samo izgradnja HE Komarnica (rade se studije izvodljivosti i priprema tehnička dokumentacija).

On smatra da treba poništiti Deklaraciju o zaštiti Tare.

“Lično sam za izgradnju tri hidrocentrale na rijeci Pivi, za poništavanje Deklaracije o zaštiti Tare u novonastalim okolnostima i dogovor sa Republikom Srpskom oko izgradnje zajedničke hidrocentrale na granici i protiv sam izgradnje hidrocentrala na Morači, jer je Morača bujična rijeka i najlošiji su ekonomski indikatori za taj projekat, a mnogo je i drugih problema”, istakao je Radulović.

Sramota je, kako naglašava, da Crna Gora decenijama ništa ne dobija kao nadoknadu za korišćenje vodnog potencijala Bilećkogjezera, iako je jedna trećina crnogorska.

Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović je podsjećajući da gotovo 40 godina u Crnoj Gori nije izgrađen niti jedan veliki proizvodni energetski objekat, naveo da je jasno kakvu štetu je pretrpjela Crna Gora u ekonomskom smislu, imajući u vidu da se energetski deficit nadomještavao uvozom skupe električne energije koju su u krajnjem plaćali crnogorski građani i privreda.

“Projekat Buk Bijela, koji je zaustavljen donošenjem skupštinske deklaracije, svakako je bio najveća razvojna šansa Crne Gore u tom trenutku, a njegovom realizacijom i eksploatacijom ogromnih količina električne energije cijela crnogorska ekonomija bi imala ogromne koristi. O pozadini predlaganja Deklaracije, koja je uz ekonomske štete nanijela i političke štete u smislu regionalne saradnje sa Srbijom i BiH, odnosno Republikom Srpskom, sada je nepotrebno lamentirati, a jasno je da su najveću korist imali energetski uvoznički lobiji, a posljednjih godina i graditelji tzv. malih hidroelektrana čije biznise danas svi solidarno plaćamo”, kazao je Damjanović.

Prema njegovim riječima, odustajanje od gradnje regionalnog projekta Buk Bijela je napravilo štetu cijelom regionu, bez obzira na formalno pravo crnogorskog parlamenta da donese Deklaraciju.

“Interesantno je da se u preambuli Deklaracije zakonodavac, između ostalog, pozivao u više alineja, i na zloglasnu Agendu ekonomskih reformi, formalno podržanu od Vlade, a upravo je protiv vladinog sporazuma sa Vladom Republike Srpske i donešena deklaracija. Inače, ta famozna agenda je stvorena u hodnicima neoliberalne momišićke škole i njena realizacija, odnosno odabrani ekonomski model razvoja, nanio je nesagledive štete crnogorskoj ekonomiji”, poručio je Damjanović.

Izvršna direktorica NVO Grin houm Nataša Kovačević smatra da je odluka parlamenta iz 2004. godine bila jedna stručno, društveno i politički utemeljena odluka kojoj su poslanici dali završni pečat trajne zaštite vodotoka od izuzetne prirodne, pejzažne i kulturne vrijednosti.

“Decembar 2004. godine je jedan od rijetkih momenata u ekološkoj istoriji Crne Gore na koji možemo biti ponosni kao država i građani, u kojem je javni interes očuvanja prirodnog kapitala stavljen ispred interesa investitora, te zabranjene sve dalje aktivnosti koje bi urušile prirodne i kulturne vrijednosti kanjona”, kazala je Kovačević.