Video
Riječ je o usklađivanju sa evropskim direktivama o rodnoj ravnopravnosti u radnim odnosima odnosno jačanju primjene načela jednakih zarada muškaraca i žena za jednak rad ili rad jednake vrijednosti kroz transparentnost zarada. Radi se o jednom od mjerila za zatvaranja Poglavlja 19 koji se odnosi na socijalnu politiku i zapošljavanje, piše Pobjeda.
Isključivanje diskriminacije
“Obezbijediće se da poslodavci imaju strukture zarada koje isključuju bilo kakvu diskriminaciju na osnovu pola, pri čemu se akcenat stavlja na transparentnost zarada. Predloženo je da kandidati za zapošljavanje imaju pravo da od potencijalnog poslodavca dobiju informacije o početnoj zaradi ili rasponu zarade za radno mjesto za koje konkurišu, kao i relevantne informacije o kolektivnom ugovoru koji se primjenjuje kod poslodavca”, stoji u obrazloženju predloženog zakonskog rješenja.
S druge strane, poslodavac neće imati pravo da potencijalnog zaposlenog pita u vezi s njegovom platom kod trenutnog ili ranijeg poslodavca. Zaposleni više neće biti u opasnosti da dobiju otkaz ili da trpe bilo kakve druge posljedice ukoliko otkriju podatke o svojoj plati te takva odredba više neće biti dozvoljena u ugovorima u radu, kao što je do sada često bio slučaj. Ipak, ovo pravo biće ograničeno time da je u svrhu ostvarivanja svog prava na jednaku zaradu za rad iste vrijednosti, što je jedna od primjedbi učesnika javne rasprave koja je prihvaćena. Zaposleni će imati pravo da traže informacije i o svojoj i o prosječnoj bruto zaradi u prethodnoj godini onih koji obavljaju rad iste vrijednosti.
“Ova mogućnost je od posebnog značaja za zaštitu prava zaposlenih od nejednakog tretmana, što je dalje razrađeno kroz pravo na naknadu štete i pravila u pogledu tereta dokazivanja. Svrha je da se zaposlenima koji su dovedeni u neravnopravan položaj obezbijedi pravo na naknadu štete kako materijalne tako i nematerijalne”, navodi se u dokumentu Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalnog dijaloga.
U ovom cilju, predviđena je važna uloga Socijalnog savjeta kojem će poslodavci morati da dostavljaju izvještaje o razlici u zaradama između polova i udio muškaraca i žena koji imaju i dodatna primanja u vidu varijabila. Tu obavezu imaće poslodavci sa više od 100 zaposlenih počevši od 2031. godine.
Ovim zakonskim rješenjem trebalo bi i da se uvede novo mjerilo za određivanje minimalne zarade koja se odnosi na kupovnu moć, a obaveza preciziranja iznosa minimalne zarade će se utvrđivati za period od dvije godine.
Komentari
Pojedini učesnici rasprave su ocijenili da potpuna transparentnost zarada može imati negativan uticaj u privatnom sektoru, jer konkurentske firme mogu koristiti te podatke i ciljano nuditi bolje uslove. Iz Ministarstva ovu primjedbu nijesu prihvatili, ukazujući da je riječ o EU direktivama koje se moraju transponovati u domaće zakonodavstvo te da će se ova pravila odnositi jednako i na privatni i javni sektor. Nijesu uvažili ni primjedbu da će se na ovaj način zadirati u pravo na privatnost, jer je riječ o osjetljivoj informaciji koja ne bi trebalo da bude dostupna drugim zaposlenima bez izričitog pristanka lica na koje se podaci odnose. Ukazuju da zaposleni nema pravo da traži podatke drugog zaposlenog, već prosječnu bruto zaradu u prethodnoj godini onih koji obavljaju posao iste vrijednosti.
Privrednici nijesu bili zadovoljni ni time što se u ugovorima više ne smije predviđati klauzula o povjerljivosti plate što je, kako smatraju, od značaja za sprečavanje tenzije unutar kolektiva te za čuvanje interesa poslodavca u pogledu kadrovske politike. Smatraju i da otvorenost informacija o zaradama može dovesti do zloupotrebe od strane zaposlenih sa nečasnim namjerama i od strane konkurenata ili trećih lica koja dođu u posjed informacija. Osim toga, smatraju i da se prilikom zaštite prava zaposlenih zanemaruje potreba da se sistemski zaštite i poslodavci.
Privrednici takođe smatraju da je neophodno napraviti razliku između javnog i privatnog sektora, te privatnicima dati mogućnost da uz određena ograničenja zaštite poslovanja i konkurentnost na tržištu. Smatraju da nije jednostavno privući zaposlenog koji ima potrebno znanje, stručnost i vještine te da je to do sada bilo moguće jedino ugovaranjem veće zarade. Ukazuju da je potrebno dati poslodavcu slobodu da to određuje nezavisno od polne pripadnosti, a u skladu sa znanjem, stručnošću i rezultatima uz čuvanje podatka o plati.
“Ne može se pod okriljem rodne ravnopravnosti stavljati u ravnopravan odnos rad i nerad odnosno znanje i neznanje”, primjedba je jednog od učesnika rasprave.
Ukazuju i da nije jednostavno, naročito u većim kompanijama sa različitim pozicijama i nivoima odgovornosti definisati šta znači rad iste vrijednosti. Zato smatraju da je potrebno jasno propisati kriterijume za poređenje poslova kako bi se izbjegle zloupotrebe ili nesporazumi.
Problem vide i u tome što će se teret dokazivanja u slučaju spora zbog manje zarade za rad iste vrijednosti poremetiti pravnu ravnotežu između zaposlenih i poslodavaca. Time se, kako smatraju, povećava pravni i administrativni teret zbog obaveze da se detaljno dokumentuje svaka razlika u zaradama, povećava se rizik od sporova, jer se teret dokazivanja prenosi sa tužioca, odnosno zaposlenog na tuženog odnosno poslodavca.
Pojedini strahuju i da se ovakvim zakonskim rješenjem dovodi do toga da poslodavac gubi fleksibilnost da samostalno određuje zarade u skladu sa tržištem, učincima i poslovnom strategijom te da nagrađuje zaposlene u odnosu na performanse. To, kako ocjenjuju, može demotivisati zaposlene koji se ističu.
Dovode u pitanje i ulogu Socijalnog savjeta koji bi trebalo da utvrđuje neopravdane razlike i zahtjeve u vezi sa korekcijom zarada ukazujući da se time stvarna dodatna pravna nesigurnost.
“Slanjem na verifikaciju nekom eksternom tijelu ukida se mogućnost vezivanja uspješnosti obavljanja posla i njene nagrade kroz uvećanje zarade u odnosu na formalno isti opis posla uz nejednaku efikasnost, pa se po ovom osnovu uvodi komunistički sistem „jednakih stomaka“ dok se poslodavcima uzima važan instrument upravljanja poslom”, jedna je od primjedbi tokom javne rasprave.
Preporučeno
Na primjedbe učesnika javne rasprave iz Ministarstva su odgovorili da je poslodavcima ostavljena mogućnost da informacije o zaradi odnosno rasponu zarada navedu u oglasu prilikom oglašavanja slobodnog radnog mjesta ili da lice koje namjerava da zaključi ugovor o radu o tome informišu na drugi način koji je naveden u oglasu.
