To je poruka sa panel diskusije “Đe je ključ tvog stana- Sindikalna i feministička solidarnost u praksi”, koju je organizovala Asocijacija Spektra u okviru prvog Feminističkog Festa.

Zamjenica generalnog sekretara Unije slobodnih sindikata, Ivana Mihajlović, predstavila je kampanju za prikupljanje potpisa podrške za podnošenje Predloga za raspisivanje državnog referenduma na temu da Skupština usvoji poseban zakon o izgradnji stanova u državnom vlasništvu, koji bi pod povoljnijim uslovima bili rentirani svim građankama i građanima Crne Gore, koji nijesu u stanju ili ne žele da se dugoročno kreditno zadužuju.

“Početkom 90-ih godina smo pravili otklon od svega što je bilo u socijalizmu i svih ideja, koje su bile od društvenog i javnog interesa, pa smo sa privatizacijom svega ostalog privatizovali javni, odnosno dražavni stambeni fond po cijenama koje su bile takve da ste za marku ili dvije mogli otkupiti stanove u javnom vlasništvu. Tog trenutka smo se odrekli adekvatne stambene politike, kojom bi država upravljala i sve smo prenijeli u privatni sektor. I došli smo do toga da danas moramo da budemo u robovlasničkom odnosu sa bankama, kreditima na 15, 20 godina, što dodatno urušava kvalitet života”, istakla je Mihajlović.

Poručila je da se u modu treba vratiti riječ solidarnost.

“Činjenica je da je neoliberalni kapitalizam i sve što nam se dešavalo od 90-ih godina, dovelo do toga da kreatori politika globalno, a to se odražava i na Crnu Goru, pokušavaju da nas otuđe, da nas individualizuju do te mjere da li ćemo lično da preživimo ovaj dan”, rekla je Mihajlović.

Model koji su predložili, kako je kazala, bi trebalo da učini da se odupremo svijesti da moramo nužno da posjedujemo nešto, da imamo u svom vlasništvu.

“Građani Beča taj model žive 100 godina. Gotovo 80 odsto svih stanovnika grada živi u državnim stanovima. To znači da država gradi stambeni fond koji vječno ostaje u vlasništvu države. Korisnici stanova ne mogu da ga otuđe, ali mogu neograničeno dugo da žive u tim stanovima. Ako je porodica sa djecom u tim stanovima, kad roditelji umru djeca mogu da nastave tu da žive. Jedino ne mogu da prodaju taj stan”, objasnila je Mihajlović.

Podsjetila je na istraživanja koja pokazuju da skoro dvije trećine mladih u Crnoj Gori, do 29 godina starosti, živi sa roditeljima.

“Svega šest odsto njih ima stan u svom vlasništvu ili plaća kiriju, ali se osamostalilo od roditelja. Ako riješimo jedno od osnovnih egzistencijalnih pitanja kao što je krov nad glavom, na adekvatan način, ulagaćemo u ono što je ljudski kapital, a to je ostanak u Crnoj Gori, osamostaljivanje mladih, rješavanje dodatnih pitanja. Sa rješavanjem ovog problema riješićemo i brojna druga pitanja. Ako formiramo nacionalni fond, koji bi upravljao državnim fondom, otvaramo u startu mnogo novih radnih mjesta”, ukazala je Mihajlović.

Naglasila je da bi se državni stanovi gradili na teritoriji čitave Crne Gore, ne samo u Glavnom gradu i da model koji predlažu podrazumijeva pravo na stanovanje svakom građaninu i građanki Crne Gore pod jednakim uslovima.

“Druga kampanje je kampanja kojom prikupljamo potpise za podnošenje Predloga za raspisivanje referenduma na temu da li smo za to da Skupština Crne Gore usvoji poseban zakon o zaštiti privrednih subjekata od nacionalnog interesa. Ako javne usluge prepustimo privatnom vlasništvu u potpunosti, a to su npr. Vodovod, komunalna preduzeća, Željeznica, mi privatizujemo državu i ona će biti potpuno u privatnim rukama. Hajde da zajedno sačuvamo ovo što nam je ostalo, a nije malo”, pozvala je Mihajlović.

Izvršni direktor Asocijacije Spektra, Jovan Ulićević, naglasio je da je moć prvo u razumijevanju građana i građanki da imaju moć.

“Političke elite su nam konstantno prodavale laži, koje su se ukorijenile. Zamislite da svi imamo pravo da imamo krov nad glavom, da imamo stan. I šta ćemo da radimo sa 300, 400, 500, 700 eura mjesečno više koje bi imali? Pa trošili bi ih, uložili u nešto i tako bi se ekonomija osnažila, a naš život bio bogatiji”, siguran je Ulićević.

Ukazao je da je postavljeno da zvuči jako logično ono što je nelogično.

“Naša moć jeste u tome da možemo to da promijenimo. Želim da imam pravo i tu moć da dam potpis, pa da budem jedan od 50+ koji će da odluči da treba da bude normalno da živimo tako što nećemo razmišljati da li ćemo dovijeka biti dužni nekome, ili ćemo u nekom momentu postati beskućnici”, smatra Ulićević.

Vjeruje da je individualizam najuspješnija, ali ujedno najopresivnija politika kapitalizma.

“To nije sistem takmičenjima u znanju, vrijednostima. To je sistem takmičenja ko će najbolje da se snađe. U Crnoj Gori je korupcija najskuplja riječ. Nijedna država ne može da riješi korupciju dok ne riješi problem kapitalizma. Kapitalizam pospješuje korupciju. To je sistem koji živi od korupcije i osnažuje takve vrijednosti”, mišljenje je Ulićevića.

Iako je saglasan da ljudi nisu dovoljno solidarni, uvjeren je da solidarnosti ima.

“Nije potrebno previše odricanja da bismo nešto uradili, a da dovedemo do rezultata od kojeg će benefite imati ne samo naše generacije, nego generacije za generacijama. Hajde da novim generacijama ostavimo novu raspodjelu, koja je u korist kreativnosti, slobodnog vremena, kulturnog uzdizanja i da im ostavimo mnogo više normalizovanja solidarnosti, a ne individualizma i sebičnosti”, rekao je Ulićević.

Feministkinja i programska koordinatorka Trans Mreže Balkan, Nađa Bobičić, istakla je da većina neće moći da se izbori za sebe, već samo oni koji imaju najviše novca, a to je najmanji krug društva u kapitalizmu.

“I zašto bi nama svima bio interes da podržavamo sistem, koji nas eksploatiše, od nas uzima zarad manjine. Nije nam to interes, to je samo normalizovano da je u redu, da je svako za sebe. Najviše me boli što se predstavlja kao da je uvijek tako bilo. Ali nije. Kod nas smo do prije 40 godina imali drugačije modele. Kako je moguće da se preko noći izgubilo znanje koje je neko živio kod nas”, upitala je Bobičić.

Građanima je preporučila da se na različite načine udružuju u plenume, zborove, kako bi pokušali mijenjati stvari, napominjući da je važno da ljudi čuju jedni druge.

“Manjina ljudi ima mnogo stanova, zgrada i zarađuje na nama. To je prvi problem. Takođe, bile su u Jugoslaviji različite firme, koje su imale solidarne fondove i na osnovu toga su pravili npr. hotele i radnici određenih firmi imali su pravo da idu na odmor. Koliko sada ljudi može sebi da priušti odmor, koju vrstu odmora, treba li da se zaduže da to. Drugi primjer solidarnosti bi bio da se u različitim krajevima države razvijaju različiti sektori, koji doprinose fondu”, rekla je Bobičić.

Poručila je da se mora izaći iz ideje “svako za sebe”.

“Moramo izaći iz svojih individualnih, sebičnih potreba jer nas to ne vodi nigdje. Sebičluk se dugoročno ne isplati većini. Zato treba da iskoristimo priliku da podržimo dobre ideje. Nas mnogo je jače od njih malo. I nas soldidarnih mnogo će uvijek biti jače od njihovog razaranja. Imamo pravo da odbijemo da se savijamo”, rekla je Bobičić.

Tokom događaja su izloženi i umjetnički radovi pristigli na konkurs “Šta je za tebe samoodređenje”, koji je podržala ambasada Kraljevine Holandije.

Asocijacija Spektra diskusiju sprovodi kroz Feministički FEST koji je podržan od strane UK International Development-a i Kvinna till Kvinna Foundation.