Od svega što iznosi NVO MANS, suštinski je tačno jedino da je biznismen Zoran Bećirović, preko jedne od svojih kompanija, kupio od predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice nešto manje od 28.000 m2 zemlje u Kolašinu po cijeni od 139.000 eura, odnosno po cijeni od pet eura po kvadratnom metru, navodi se u reagovanju Bećirobićevog advokata Branka Čolovića. On ističe i da pri kupovini zemljišta ispoštovana svaka zakonska obaveza, te da nema nijedne nezakonite radnje

„Moj vlastodavac nije kupio zemlju samo od Predsjednice Vrhovnog suda, već i od mnogih drugih svojih sugrađana, poznanika, prijatelja i školskih drugova, i to uvijek po realnim tržišnim cijenama, kao i u ovom slučaju, jer je to jedna od njegovih osnovnih poslovnih djelatnosti. On već duži niz godina investira značajna sredstva u razvoj turizma na teritoriji Kolašina kroz ulaganja u AD „Ski Resort Kolašin 1450“ i druge kompanije. Upravo njegove investicije su u međuvremenu dale podsticaj i za ulaganja drugih investitora u Kolašin“, ističe Čolović.

Zbog svega toga je u ovoj opštini, dodaje on, već došlo do povećanja cijena nekretnina, pa Bećirović očekuje da će se njegova ulaganja u kupovinu zemljišta, koja vrši paralelno sa ulaganjima u razvoj turizma, u krajnjem ishodu isplatiti.

„Radi se o potpuno zakonitom i ekonomski gledano logičnom načinu poslovanja, kojim se uostalom ne bavi samo Bećirović, već i mnogi drugi. MANS u svom prvom saopštenju navodi da je „istraživački tim“ te organizacije „otkrio“ da iza firme „Lolkan Investments Montenegro“ stoji Bećirović, „preko povezane kiparske ofšor kompanije“. Bećirović nikada nije krio da je on jedini vlasnik kiparske kompanije „Caldero Trading Limited“ od njenog osnivanja pa do danas“, rekao je on.

Prema njegovim riječima, pomenuta činjenica je mnogo puta pominjana u crnogorskim medijima i ne samo da je nikada nije osporavans, već su odlučno negirane sve neistinite i maliciozni pokušaji da se „Caldero Trading Limited“ dovede u vezu sa bilo kim drugim.

„Stoprocentni osnivački udio „Caldera“ u domaćoj firmi „Katun“ d.o.o. transparentno je prikazan na zvaničnoj internet prezentaciji Centralnog registra privrednih subjekata Crne Gore, isto kao i stoprocentni osnivački udio „Katuna“ u kompaniji „Lolkan Investments Montenegro“ d.o.o. Prema tome, nije u pitanju nikakvo „otkriće“ „istraživačkog tima“ NVO MANS, već se radi o javno objavljenim podacima. Osim toga, „Caldero Trading Limited“ nije nikakva „ofšor“ kompanija, kako to neistinito tvrdi MANS, već uredno registrovana međunarodna poslovna kompanija sa sjedištem na Kipru“, objasnio je Čolović.

Bilansi te kompanije su predmet redovne revizije i ona posluje u skladu sa propisima EU i Kipra kao domicilne države i u skladu sa propisima drugih država u kojima ima investicije, uključujući i Crnu Goru.

„Navodnim „stručnjacima“ MANS-a očigledno nije poznato da na Kipru od 2004. godine zapravo ni nema ofšornih firmi. Polazeći od iskonstruisanog, zlonamjernog i neistinitog zaključka da je „Lolkan Investments Montenegro“ d.o.o. „nepoznata firma“ za koju je „otkriveno“ da pripada mom klijentu blagodareći „istraživačkom timu, MANS i mediji sa kojima ta NVO sarađuje dalje postavljaju pitanje „kako je Medenici plaćeno za zemljište““, dodaje on.

Međutim, iz finansijskih izvještaja firme „Lolkan Investments Montenegro“, na koje se MANS poziva, jasno da je ta firma kupljeno zemljište regularno platila sa svog računa u banci na račun prodavca.

„Iz istih tih izvještaja se vidi i da je pozajmica firmi „Lolkan Investments Montenegro“ d.o.o. od 140.000 eura, koju MANS pominje, stigla od krajnjeg vlasnika firme, odnosno od firme „Caldero Trading Limited“ koja pripada Bećiroviću, što je potpuno normalno i zakonito. Nasuprot špekulacijama MANS-a, takođe je zakonito da kompanija duguje 140.000 eura drugoj kompaniji, koji iznos će u konkretnom slučaju biti vraćen kada kupljeno zemljište bude ekonomski valorizovano, bilo putem prodaje, bilo putem daljih ulaganja. Tada će kompanija „Lolkan Investments Montenegro“ biti u prilici da svom krajnjem vlasniku vrati dug i više neće u poslovnim knjigama knjižiti gubitak“, ocjenio je Čolović.

On tvrdi i da pošto je otkriveno da je Bećirović kupio zemljište od Predsjednice Vrhovnog suda uz pomoć „sumjive“ firme „ofšornog“ porijekla MANS i saborci te NVO iz „nezavisnih“ medija u nastavku priče usjmeravaju svoju pažnju na blaćenje Bećirovića, kako bi na taj način što više ugrozili i ugled Medenice.

„U dijelu teksta koji je objavljen u „Danu“ 16.09.2019. godine se u tom smislu postavlja pitanje: „Ko je Zoran Bećirović“. Istovremeno se daje i odgovor, u kome se najprije kaže da se „njegovo ime povezuje za više problematičnih privatizacija“, iako ime mog klijenta nije vezano ni za jednu privatizaciju koja nije uspjela, za razliku od nekih privatizacija kojima se „MANS“ nikada nije bavio“, kazao je Čolović.

U tekstu se, dodaje on, navodi da je bivši poslovni partner g. Bećirovića Igor Lazurenko, većinski vlasnik kompanije „Beppler & Jacobson“ koja je kupila hotel „Avalu“, „na sudu u Londonu Bećirovića optužio da je svoj udio u toj kompaniji dobio zahvaljujući poznanstvu sa porodicom Đukanović tokom prodaje hotela“.

„Namjerno se izostavljaju sledeće činjenice: Da je moj klijent u saopštenju za medije od 09.07.2014. godine, koje do sada niko nije demantovao, upozorio crnogorsku javnost da je Visoki sud pravde u Londonu u svojoj presudi ocijenio iskaz Igora Lazurenka kao iznošenje tvrdnji „prožetih nepoštenjem“ i kao davanje „predumišljeno neistinitog“ iskaza pod zakletvom. Da je optužbe na račun mog klienta Igor Lazurenko iznio u parnici u kojoj je pokušavao da ospori validnost ulaganja mog klijenta u „Beppler & Jacobson“, što objašnjava njegov motiv za iznošenje neistinitih tvrdnji u odnosu na način sticanja akcija Bećirovića“, objašnjava Čolović.

Dodaje i i da je Lazurenko pravosnažno izgubio spor u Londonu jer nadležni sudovi u njegove tvrdnje nijesu povjerovali, zbog čega je morao da Bećiroviću za vrijednost njegovih akcija u kompaniji „Beppler & Jacobson“ isplati značajan iznos od više miliona eura.

„Imajući u vidu citirani stav londonskog suda o vjerodostojnosti iskaza Lazurenka, te činjenicu da ga je sud obavezao da isplati punu vrijednost akcija Bećiroviću, očigledno je da je Bećirović svoje ulaganje u „Beppler & Jacobson“ dokazao, te da je besmislena tvrdnja da je „dobio“ akcije zbog „poznanstva“ sa bilo kojim trećim licem. Da je identično pisanje „Dana“ iz članka od 20.08.2014. godine, objavljenog pod naslovom: „Bećiroviću 13,3 miliona da izađe iz Bepplera“, u kome se „Dan“ već pozivao na lažni iskaz Lazurenka, ocijenjeno kao kršenje Kodeksa novinara Crne Gore odlukom Medijskog savjeta za samoregulaciju od 30.09.2014. godine“, istakao je advokat.

Dalje se navodi da je „hotel „Avala“ prodat firmi „Beppler“ iako je na tenderu bila drugorangirana, zahvaljujući odluci sudskog vijeća na čijem čelu se tada nalazila Ana Đukanović“.

„Ovdje je prećutana krucijalna činjenica da je Vrhovni sud poništio negativnu odluku Savjeta za privatizaciju zbog toga što je prvorangirani ponuđač u tenderskoj proceduri odustao od ponude, pa su sledstveno tada važećim kristalno jasnim propisima Savjet za privatizaciju i Tenderska komisija bili dužni da zaključe kupoprodajni ugovor sa drugorangiranim ponuđačem, a ne da proglase tender neuspjelim. Osim toga, vrijedi napomenuti i to da se sudija Ana Đukanović nije nalazila „na čelu“ sudskog vijeća, već je bila njegov član“, objašnjava Čolović.

Špekulacije, tvrdi Čolović, u kojima se drugi poslovi Bećirovića,, njegove kompanije „Caldero Trading Limited“ i njegovog brata Dragana, tragično nastradalog aprila 2011. godine, pominju kao „sumnjivi“ nemaju apsolutno nikakvog osnova.

„Nadležni državni organi, koji su sve poslove Bećirovića više puta kontrolisali, u tim poslovima nikada nijesu pronašli nikakve kriminalne elemente. Bećriović nikada nije bio kriminalac niti „kontroverzni biznismen“, kako ga MANS i sa njim povezani mediji nazivaju. Sve svoje poslove u Crnoj Gori je uvijek vodio u skladu sa važećim propisima i tu činjenicu nikada niko neće moći da ospori, koliku god buku dizali MANS, Vijesti, Dan i Monitor, a dižu je neprekidno već duže od deset godina“, rekao je on.

Ovo se, kako dodaje, naročito odnosi na značajna ulaganja u raščišćavanje nekadašnje deponije, pripremu lokacije za izgradnju akva-parka u Budvi i plaćanje avansa za opremu.

„Radi se o investiciji koja je konačno pripala Opštini Budva, koja ne bi morala da otplaćuje ostatak nabavne cijene za opremu da je nakon povlačenja Dragana Bećirovića iz posla odmah raspisala tender za nastavak izgradnje. Nije krivica ni mog klijenta ni njegovog brata što su budvanske vlasti sa raspisivanjem novog tendera oklijevale više godina, umjesto da to učine odmah i time valorizuju do tada uložena sredstva i izbjegnu dalja plaćanja. Uslovi pod kojima je kupljena oprema konačno montirana i pod kojima se koristi nama nijesu poznati, ali nam je poznato da je kompletan posao bio predmet dugogodišnjih detaljnih provjera nadležnih državnih organa, kao i svi poslovi u kojima su učestvovali Svetozar i Miloš Marović“, kaže Čolović.

MANS je, dodaje on, mainipulacije i laži dalje koristio bi zloupotrijebio nespornu činjenicu da su Predsjednica Vrhovnog suda i Bećirović sugrađani i porodični prijatelji.

„Tako se u saopštenju koje prenose „Dan“ i „Vijesti“ u internet izdanjima od 18.09.2019. godine i štampanim izdanjima od 19.09.2019. godine navodi da „Medeničina izjava da je porodični prijatelj sa Ćoćom Bećirovićem svakako dodatno objašnjava zašto ona tokom svog mandata na čelu državnog tužilaštva od 2003. do 2007. godine nije istraživala sumnjive poslove kroz koje je Bećirović ostvarivao enormne profite na račun države“. „MANS“ je, dakle, pozvan da odredi koji su to sumnjivi poslovi koji treba da se istražuju, a državni tužilac Crne Gore, čim stupi na dužnost, prvo treba da istražuje svoje poznanike i prijatelje da bi se dodvorio „MANS“-u. To je vizija demokratske države koju ta NVO predlaže građanima Crne Gore“, ističe on.

Čolović skreće pažnju javnosti da je ponuda od 3,2 miliona eura za kupovinu hotela „Avala“ sa obavezom investiranja od devet miliona eura i realizacije socijalnog programa za sve zaposlene data 2002. godine, kada je za sličan iznos prodat i hotel „Maestral“, koji se često u medijima pominje kao predmet uspjele privatizacije.

„Nakon prodaje „Avale“, u taj hotel je uloženo preko 40 miliona eura. Istina je da nikakvih „enormnih profita“ u tom poslu nije bilo, već se radi o beskrupuloznosti MANS-a i vlasnika pojedinih medija u Crnoj Gori, koji su spremni da zarad zadovoljenja svojih prikrivenih političkih ambicija kažu bilo šta o bilo kome, ako vjeruju da bi im to moglo poslužiti da napadnu političke protivnike koji se u tom momentu nalaze u njihovom fokusu. Stručnjaci“ „MANS“-a u saopštenju objavljenom u „Danu“ i „Vijestima“ od 18. i 19. septembra kažu da prodaja imanja Predsjednice Vrhovnog suda predstavlja „školski primjer pranja novca““, kazao je Čolović.

Uvjeren je da je najvećem dijelu javnosti poznato da je u Crnoj Gori sprečavanje pranja novca regulisano zakonom i da se po definiciji radi ili o aktivnostima vezanim za unošenje nelegalno stečenog novca u legalne tokove ili o stvaranju „crnih fondova“ iz inače legalnih djelatnosti u cilju finansiranja nelegalnih poslova.

„U konkretnom slučaju, evidentno je da se ne radi ni o jednom ni o drugom. Novac kompanije „Caldero Trading Limited“ je zakonito stečen i prekontrolisan od strane državnih organa Kipra i kao takav je legalno stigao u Crnu Goru redovnim bankarskim transferom. Da podsjetimo, samo na osnovu presude Visokog suda pravde u Londonu „Calderu“ je isplaćeno više miliona Eura. Prema tome, nema nikakve dileme da je zemljište kupljeno od legalno stečenog novca, a od primljene kupoprodajne cijene prodavac je vratio postojeće kredite bankama, što je navela gospođa Medenica u svom odgovoru na prvo saopštenje MANS-a, koje je objavljeno 16. i 17. septembra“, saopštio je on.

Međutim, ocjenjuje advokat, kako činjenice MANS-u zapravo nijesu bitne, ta organizacija se u svom saopštenju ni ne bavi „sitnim“ pitanjem na čemu zasniva svoju tvrdnju da se radi o „školskom primjeru pranja novca“.

„Ako im je vjerovati, pranje novca postoji onda kada oni kažu da je to tako. Poslednji dio novog saopštenja MANS-a je ponovo posvećen blaćenju Bećirovića. Još jednom se pominje cijena za koju je kupljen hotel „Avala“, ali bez pominjanja garantovane investicije obezbijeđene stoprocentnom bankarskom garancijom, socijalnog programa i stvarno uloženih sredstava. Pri tome se iznosi neistinit podatak da je „hotel bio procijenjen na skoro sedam miliona““.

Prema riječima Čolovića, Bećirović je kupio zemljište ranijeg poljoprivrednog dobra „Sinjajevina“ u stečaju za 120.000 eura, u tenderskoj proceduri koja je vođena u stečajnom postupku, nakon što se na nekoliko prethodnih javnih oglasa niko nije javio.

„Ističemo da je ovo zemljište kupljeno 2006. godine i da se radilo o otvorenom javnom nadmetanju. Predmetno zemljište očigledno ne vrijedi 10 miliona eura, kako to tvrdi „MANS“ u svom saopštenju, jer da je to istina, moj klijent bi ga odavno prodao. U krajnjoj liniji, najbolju procjenu vrijednosti bilo koje imovine određuje samo tržište, što je bio slučaj i pri kupovini predmetnog zemljišta“, dodaje on.

Najbezočnija izmišljotina, tvrdi Čolović, je napad MANS-a na Dragana Bećirovića, Zoranovog ubijenog brata, u kome se pominje posao sa Milošem Marovićem vezan za izgradnju akva-parka u Budvi.

„U saopštenju MANS-a se tvrdi da su „Bećirovići i Marović uzeli kredit“ od 1,5 miliona eura „koji je vraćala Opština Budva“. Nijesu ni Bećirovići ni Miloš Marović „uzeli kredit“, već je kredit dobila firma „Aqua Park“ za nabavku opreme. Kredit je u tu svrhu i upotrijebljen, a oprema je neposredno nakon toga stigla u Luku Bar. Nakon povlačenja Dragana Bećirovića iz posla, kompaniju „Aqua Park“ je zajedno sa svim do tada izvršenim investicijama u preseljenje nekadašnje deponije, pripremu lokacije za gradnju i avans za opremu, kao i sa isporučenom opremom i preostalim obavezama preuzela Opština Budva, pri čemu je vrijednost izvršenih investicija i opreme značajno prevazilazila visinu obaveza“, objasnio je on.

Ističe i da MANS zaključuje svoje saopštenje pitanjem da li je kupovina zemljišta Medenice „trgovina uticajem“.

„Na ovo zaista nemamo šta da kažemo osim da ponovimo da je zemljište kupljeno po tržišnoj cijeni od 5 Eura po kvadratnom metru i to 2015. godine. Podsjećamo da je Bećirović poslednjih godina dostavio na desetine žalbi ombudsmanima „Dana“, „Vijesti“ i „Monitora“. U tom periodu od četiri godine, makar jednom mjesečno, od jednog ombudsmana ova tri štampana proizvoda je konstatovano da je prekšen Kodeks novinara Crne Gore“, rekao je Čolović.

O svemu tome, dodaje on, uredno su informisane Delegacija EU i strane ambasade.

„Sve žalbe i odgovori ombudsmana „Dana“, „Vijesti“ i „Monitora“ koje su se odnosile na pisanja o Bećiroviću objavljene su u posebnoj knjizi: „Dosije II – Dan, Vijesti, Monitor protiv Bećirovića“. Bećirović do sada nikada nije želio da koristi pravo da se zbog mnogobrojnih neistina koje su protiv njega objavljene obrati sudu, ali ćemo ovoga puta zbog učinjenih povreda časti i ugleda mog klijenta pokrenuti odgovarajuću parnicu. Ovo saopštenje za javnost želimo da zaključimo upozorenjem da „MANS“ i ostatak grupe koja čitavu deceniju vodi medijsku kampanju protivBećirovića i protiv osoba koje se usude da ga poznaju nije ništa drugo do interesno neformalno (a po dubokom uvjerenju mog klijenta i „kontraverzno“) udruženje koje ne bira sredstva da ostvari politički uticaj i da se obračuna sa bilo kim ko se iz ma kog razloga pojavi kao smetnja tom udruženju“, zaključio je Čolović.