Video
Prenosimo vam zanimljivu reportažu o slavuju sa Ribnice koja je stara 40 godina. Već tada, jugoslovenska štampa piše: “Zlatna vremena su prohujala, ali su ostala sjećanja i čitava riznica crnogorskih gradskih pjesama koje je ova samouka umjetnica otrgla od zaborava i utkala u njih svoj lijepi lirski glas”
Ima ljudi koji se ne zaboravljaju ni onda kad više nisu u »žiži«. Njihova slava može i da prođe, ali vrijednosti ostaju da žive. Nešto slično dogodilo se i sa Ksenijom Cicvarić, doajenom starih crnogorskih pjesama.
Podsjetimo se samo na neke njene pjesme, koje su zahvaljujući njoj, otrgnute od zaborava: »Oj, vesela veselice«, »Mlada Jelka«, »Sejdefu majka buđaše«, »Stara varoš«, »Pomrčica cijelo selo spava«…
Izvorne pjesme svih krajeva Crne Gore Ksenija Cicvarić je oživjela na 11 malih i dve LP ploče, što je opet manji dio mnoštva pjesama ove 52-godišnje Crnogorke, piše 1981 časopis Nada. Samo za Radio Beograd snimila je 72 pjesme.
Rođena Podgoričanka, koja svakim svojim pokretom i riječju odaje da je to. Dok je njeno pjevanje karakteriše kao vrsnog umjetnika, urođena veselost, bistar pogled, jednostavnost i neka unutarnja snaga još više govore o njenoj ličnosti.
U životu je spoznala i doživjela mnoge nesreće, ali je uvijek umijela da se nosi s njima, pobjeđivala ih, ostajući pred drugima netaknute duše i srca. Zbog gubitka četvorogodišnjeg sina u saobraćajnom udesu, prije više od 20 godina, napustila je svoj rodni kraj i s porodicom se preselila u Beograd.
Danas je majka četvoro djece: Duška, književnika, Irene, muzičkog pedagoga, Ranka i Žarka koji još studiraju, a postala je i baka unuku Pavlu. Njenu porodičnu sreću upotpunjava brak s Milojem Mišom, kapetanom aviona DC10.
Dok u stanu Cicvarića razgovaramo o mirnim vodama porodičnog života u koje je Ksenija posljednjih godina uplovila, ne možemo da se ne vratimo na onaj drugi dio njenog življenja, njenu umjetnost i prve korake na estradi.
Imala je 27 godina kad se prijavila na audiciju Radio Titograda.
“Bila sam već udata i imala sam dvoje djece”, priča Ksenija. Radila sam u banci na prebrojavanju novčanica. U to vrijeme Radio Titograd je raspisao konkurs za audiciju.
Prijavila sam se, jer sam željela da pjevam u horu. Bilo je to slavno vrijeme radiotitogradskog hora kad je dirigent bio Marko Rivijera. Na audiciji mi je bio i Janika Balaž. Primili su me s oduševljenjem i tako je počelo moje drugo poglavlje u životu.
Ksenija Cicvarić je završila Gimnaziju u Podgorici. Htjela je da studira muziku, ali joj se želja nikad nije ostvarila. Mnogobrojna porodica i male materijalne mogućnosti učinili su da studiranje muzike zauvijek ostane neostvaren san.
Imala je, međutim, sreću da svoj lijepi lirski glas usavršava uz naše najbolje muzičare i da pjeva upravo tamo gde je selekcija bila najstroža. Potvrđuje to i prijem u Radio Beograd gdje nije morala da prođe audiciju. Njen vrsni glas već je bio svima poznat. Talenat za pjevanje ispoljavala je još od najranijih školskih dana.
“Nastavnici su otkrili moj smisao za pjesmu, veli Ksenija. – Ali za sve ono što sam postigla na polju pjevanja, najviše treba da zahvalim majci. Ona me je naučila svim izvornim crnogorskim pjesmama i razvijala u meni ljubav prema pjevanju. Majka je divno pjevala, a i svi moji ujaci. Pjesma nam je u krvi. U našoj familiji ona se prenosila s koljena na koljeno.”
Preporučeno
Za Kseniju se bez pretjerivanja može reći da je ambasador crnogorskih gradskih pjesama. Na prvom festivalu u Cetinju, kad su učestvovale sve radio-stanice iz Jugoslavije, Italije, Njemačke, Francuske i Engleske, Ksenija je pobijedila pjesmom »Sjever ružu niz polje nijaše«.
