Video
Povratak lidera DPS Mila Đukanovića na mjesto predsjednika Crne Gore trebalo bi i da znači normalniji odnos prema Mitropoliji Crnogorsko-primorskoj, ocijenio je u intervju za “Danas“, mitropolit Amfilohije Radović.
Preporučeno
“Još nikakvih znakova nije dao. Ja lično smatram da bi moralo da bude normalnije, jer i oni shvataju da je sadašnje stanje potpuno nenormalno. Oni podržavaju i izdržavaju ovu sektu koja je fomirana. Vlada više daje toj sekti nego svim tradicionalnim vjerskim zajednicama u Crnoj Gori, iako vide da je to propala priča, jer nema utemeljenja u narodnom i crkvenom biću“, rekao je Amfilohije.
On je komentarisao i sporazum o demarkaciji granice između Crne Gore i Kosova, koji je nazvao anticrnogorskim činom.
“Mnogi zaboravljaju da je od 1913. do 1945. Metohija sve do Prizrena pripadala Zetskoj banovini, odnosno Crnoj Gori, a titula egzarha pećkog trona je dokaz da je Crkva jedna jedinstvena bila vjekovima. To je odgovor Mitropolije crnogorsko-primorske našim montenegrinima koji tvrde uporno da je, navodno, ukinuta Crnogorska crkva 1918. i da zato oni stvaraju nekakvu svoju crkvu. To je morbidna laž. Mitropolit crnogorski je sve do Mitrofana Bana, od 1750. nosio titulu egzarha Pećkog trona i ja sam tražio od Sabora da se obnovi ta titula, koja pokazuje da se sva ta mitologija montenegrinskih neokomunista temelji na laži. Sve je laž, obmana i mitologija, kao što Makedonci imaju mitologiju da su potomci Aleksandra Makedonskog, koja sad propada“, objasnio je Amfilohije.
Na pitanje Da li je SPC spremna da na Kosovu radi na integraciji srva u novonastalu državu kao što je to bio slučaj u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nakon raspada SFRJ, Afilohije je kazao da je ovdje riječ o drugačijoj situaciji.
“Drugačija je priča o Kosovu nego o Krajini, iako nema nikakve sumnje da je ono što se tamo dogodilo plod nasilja. Ali, ipak je tamo Austro-Ugarska vjekovima, kao i Venecija u svoje vrijeme tamo vladala. To je nešto drugačije, dok je Kosovo naš Jerusalim, sva naša kultura, biće, tu se rodila i država , tu je središte naše duhovnosti, tu naše najveće svetinje, tako da to ne može da se upoređuje jedno s drugim“, zaključio je Amfilohije.
