Video
Prema njenim riječima, preventiva je uslov za održavanje našeg zdravlja i za uspješno izlječenje svih bolesti, tako i kancera. Što prije otkrijemo problem, šanse za izlječenje su veće.
“Mi svi to znamo, ali utisak je da većina ne praktikuje preventivne preglede, pod izgovorom ‘ništa me ne boli, nema potrebe da idem kod ljekara’. Nažalost, ima i onih koji ignorišu simptome, misleći da će to samo od sebe proći. Zatvaranje očiju pred zdravstvenim problemom najgore je rješenje, jer često bude kasno, kada odlučimo da zatražimo ljekarsku pomoć. Zato se moramo voditi maksimom ‘Bolje spriječiti nego liječiti’. Svake jeseni, naravno, godinama unazad, idem na redovne opšte i specijalističke preglede”, započinje razgovor za Standard Burzan-Vuksanović.
Zašto, čini se, da je ova bolest ili pričanje o njoj, pomalo tabu u Crnoj Gori?
“Svaka tema je tabu, ako se izbjegava govoriti o njoj. O kanceru treba što više razgovarati, objašnjavati, edukovati javnost, kako bi to postao dio zdravstvene kulture našeg društva. Mislim da se izbjegava i izgovoriti ime te bolesti iz straha, neznanja ili suočavanja sa tom temom. Najlakše je to ignorisati kao problem koji se neće desiti nama već nekom drugom“, naglašava ona.
Zna osobe koje su se izborile ili se bore sa ovom bolešću, ali i one koje su, nažalost, izgubile bitku sa njom.
“Prvi osjećaj po saznanju o prisustvu kancera je strah, panika, neizvjesnost…što je i razumljivo. Međutim, za pobjedu je potrebno biti uporan, istrajan, pozitivan prije svega i hrabar, jer predstoji težak i dugotrajan put do izlječenja. Podrška porodice i bliskog okruženja je neophodna. Ne treba sažaljevati oboljelu osobu već joj pružiti nesebičnu podršku u svakom pogledu. Mnogo je lakše boriti se sa bolešću, kad znate da nijeste sami u tome“, ističe naša sagovornica.
Donekle su problem i zdravstvene mogućnosti i kapaciteti, većina oboljelih ide u inostranstvo. A onda, povrh svega, javlja se i problem finansija…Šta treba promijeniti, kako olakšati?
“Nažalost, porodice oboljelih, pored bolesti bliske osobe, suočavaju se sa pitanjem, gdje početi liječenje. Problem je, ako liječenje zahtijeva odlazak u inostranstvo, suočiti se sa papirologijom, ali i nedostatkom finansijskih sredstava. Nerijetko se tu izgubi dragocjeno vrijeme i zakasni se sa odlaskom na liječenje. Smatram da bi trebalo stvoriti uslove da se svi mi liječimo u svojoj državi, koja bi trebalo da obezbijedi najsavremeniju opremu i medicinske usluge i stručne ljekarske timove, kako ne bi bilo potrebe da se liječimo van granica sopstvene države. Ipak, za pojedine oblike kancera, koliko znam, naši oboljeli građani moraju svoje liječenje nastaviti u Turskoj, Švarcaskoj, Njemačkoj…”, kaže ona.
Ne može reći da se ne govori o ovoj bolesti, ali to je očigledno nedovoljno. Neophodne su kontinuirane kampanje kojima se ukazuje na značaj preventivnih pregleda. Uz to, dodaje ona, zdravstvene ustanove moraju pozivati na redovne godišnje skrining preglede i voditi evidenciju o tome.
“Uloga medija je od velikog značaja u edukaciji, apelovanju na prevenciju… Sistem obrazovanja trebao bi da uvrsti u nastavni program teme iz zdravstvene kulture, kao što je i ova. To bi sve doprinijelo da svaki pojedinac ima svijest o značaju prevencije. Svako od nas može da odvoji, bar jednom godišnje, neko kratko vrijeme za preventivni pregled, izgovora nema“, smatra direktorica KIC-a.
Institucija na čije je čelu, kao i ona lično, bili su, a i uvijek će biti spremni da pomognu i odazovu se svim pozivima za humanitarne akcije, a mnoge i sami kreiraju i organizuju. Bitno je pomoći, na bilo koji način, da bi nekome bilo bolje.
“Ne mislim da se neki stide da uplate pomoć, već bi prije rekla da je u pitanju logika ‘Neko drugi će to uraditi’, kao i nedostatak spoznaje koliko je to važno za nekoga. Poručila bih svima, da budemo manje sebični, više empatični, da odvojimo onoliko koliko možemo da pomognemo nekome kome je to neophodno. Moje mišljenje je da su Crnogorci i svi građani Crne Gore veoma empatični i solidarni, a naročito kada je riječ o bolestima ili nevoljama“, priča ona.
Mišljenja je da mladi i djeca moraju biti prioritet svakog društva, tako i našeg. Za njihovo liječenje, ako ne postoje uslovi za to u zemlji, morala bi uvijek biti obezbijeđena sredstva, kako novac ne bi prikupljali SMS porukama.
Preporučeno
“To je zaista poražavajujuće, odraz nemoći jednog društva. Dakle, i resorno ministarstvo i vezane institucije zdravstvenog sistema trebalo bi bolje sistemski organizovati i planirati sredstva za liječenje djece, mladih, i drugih ranjivih kategorija društva“, apeluje Burzan-Vuksanović. M.R.
