Video
“Ovo bi se regulisalo posebnim ugovorom koji bi anulirao i Zakon o opštem obrazovanju i Ustav “, istakao je on.
U nacrtu temeljnog ugovora, u članu 16, kako su objavili mediji, piše da: država jemči pravo roditeljima i staraocima da svojoj djeci obezbijede vjersko obrazovanje u skladu sa sopstvenim uvjerenjima.
Dalje se navodi da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica.
“Ukoliko bi se desilo da se predloženi tekst potpiše kao ugovor sa SPC napravilo bi se krivično djelo protiv ustavnog uređenja i bezbjednosti Crne Gore. Krivično djelo bi bilo i ulazak sveštenika SPC u javne odbrazovne ustanove. Svi ministri iz Vlade koji odobre potpisivanje ovakvog teksta i onaj koji ga potpiše treba da budu optuženi za krivično djelo kao i oni koji na osnovu tako nezakonitog akta uvedu sveštenike u državne škole. Zbog toga treba napomenuti da je Ustav najviši opšti pravni akt (osnovni zakon) i da svi pravni akti koji proizilaze iz njega moraju biti saglasni sa njim “, ističe akademik.
Backović podsjeća da je i ranije više puta navodio, Crna Gora je Ustavom, pored ostalog, definisana kao sekularna država, te samim tim sveštenici bilo koje vjerske zajednice ne mogu propovijedati vjeru niti raditi u javnim (državnim) obrazovnim ustanovama.
Pored našeg zakonodavstva, ističe akademik, i međunarodni akti govore da ne postoji obaveza za izvođenje vjerske nastave u državnim školama.
Navodi da je u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima zapisano: ,,Član 18. Svako ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti; ovo pravo uključuje slobodu promjene vjeroispovijesti ili uvjerenja i slobodu da čovjek sam ili u zajednici s drugima, javno ili privatno, ispoljava svoju vjeru ili uvjerenje podučavanjem, običajima, molitvom i obredom“.
Ovaj član je, objašnjava Backović, opširnije definisan (ima četiri stava) u Međunarodnom paktu o građanskim i političkim pravima. Odbor za ljudska prava UN u svom tumačenju ovog člana 18 (stav 4) konstatuje: ,,Odbor smatra da član 18.4 dopušta nastavu u javnim školama iz predmeta kao što je opšta istorija religija i etika ako se izvodi na neutralan i objektivan način.
Sloboda roditelja ili zakonskih staratelja da osiguraju da njihova djeca dobiju vjersko i moralno obrazovanje u skladu s vlastitim uvjerenjima iz člana 18.4. povezano je sa jemstvima slobode poučavanja vjere ili uvjerenja iz člana 18.1.
Odbor primjećuje da je javno obrazovanje koje uključuje poučavanje o određenoj vjeri ili uvjerenju u neskladu s članom 18.4, osim ako nisu predviđene nediskriminatorni izuzeci ili alternative koje bi udovoljile željama roditelja i staratelja.“
“U Sjedinjenim Američkim Državama po pitanju vjerskih sloboda Vrhovni sud od 1940. godine imao je oko dvjesta presuda o vjerskim slobodama, od toga šezdeset o pitanjima vjere i obrazovanja. Presude su se temeljile na Prvom amandmanu kojim je ustanovljena sekularnost SAD “, navodi Backović.
Dodaje da su presude Vrhovnog suda ustanovile pravila: zabranjena je religija (vjeronauka) u javnim školama, štiti se religija (vjeronauk) u privatnim školama, zabranjuje se vladi da finansira osnovne vjerske aktivnosti u privatnim školama, zabranjuje se nastavnicima u javnim školama izražavanje vjerskih opredjeljenja u nastavi i u školskoj upravi…
“Po pitanju vjeronauka u državnim školama u Sloveniji, sa pravne tačke gledišta, je slično kao u Francuskoj ili SAD. Ustavni sud Slovenije, sa pozivom na Ustav, proglasio je zabranu „konfesionalne delatnosti“ u javnim školama u skladu sa Ustavom “, ističe akademik.
Prebrojavanje religijskih krvnih zrnaca
I iz Centra za građansko obrazovanje ranije su kritikovali sadržinu temeljnog ugovora.
Tada je viša pravna savjetnica Snežana Kaluđerović rekla da bi se na ovaj način izvršila najgora moguća i institucionalna segregacija djece u crnogorskom multikonfesionalnom i multietničkom društvu uz prebrojavanje religijskih i nacionalnih krvnih zrnaca.
Poručila je i da je u 21. vijeku djeci potrebnije građansko obrazovanje koje će razvijati kritičko mišljenje, ili ojačani zdravi stilovi života sa nastavnim jedinicama seksualnog vaspitanja…
“Mi živimo u društvu u kojem se različitosti još ne poštuju, i upravo je škola mjesto koje treba da spoji i ujedini u različitosti, a ne da na bilo koji način razvrstava i dijeli “, rekla je tada Kaluđerović.
Iz Zavoda za školstvo saopštili su ranije da je dovoljno što u školama postoji istorija religije.
A Prosvjetna zajednica Crne Gore stava je da u sekularnoj, multivjerskoj i multietničkoj državi, u vremenu turbulencija, socijalne krize i krize moralnih vrijednosti, nije dobar momenat za uvođenje vjeronauke u javne škole.
Preporučeno
SPC je i 2003. godine inicirala da se uvede vjeronauka u škole, ali je tu ideju odbacila tada naučna javnost, uz ocjenu da se mora sačuvati multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori. Kasnije, 2009. godine, u škole se uvela istorija religije kao izborni predmet.
