“Ne izuvajte se, svakako će poplava brzo to da opere”. Tom duhovitom dosjetkom ekipu Standarda je dočekala baka Ivanka Radinović rođena Bauković, u domu koji se nalazi u zetskom selu Kurilo, aludirajući na poplave koje se ovih dana očekuju u dolini Zete. A, ona živi tik uz ovu rijeku koja će, prema najavama, do nedjelje divljati.

Uprkos tome što u septembru puni 80 godina,  vedar duh je ne napušta iako bi se svako s mukom sjećao poplava iz 2011. godine kada joj je voda poplavila kompletnu kuću i imanje. Vodostaj je tada “za glavu” bio viši od nje.

“Cijeli životni vijek sam provela u Kurilu. Što se poplava tiče, uh, uh… Najgrđe je u ovom selu, jer smo na najnižoj visini. Do one 2011. godine nijesam zapamtila tolike poplave. Morali smo da se evakuišemo. Pozajmili smo čun od kumova da bismo stigli do Golubovaca gdje sam danima spavala u sinovoj kući… Evo, opet se najavljuju poplave. Kuću sam ‘rušila do bloka’ nakon onih velikih poplava. I, šta sam radila ako se ponovi. Ništa”, priča baka Ivanka.

A, već danas, tokom prvog od tri dana najavljenog nevremena, posljedice su očigledne, ali ni izbliza opake kao prije sedam godina. Ipak, kiša joj je već otela dosta ručka.

Baka Ivanka u Kurilu ima ralo zemlje, a u bašti su joj zasađeni krompir, žito, raštan, pasulj, luk, dinje i loza.

Umjesto da završi u loncu i serviran na stolu sa koljenicom, npr. raštan je danas na meniju kokoškama koje baka Ivanka drži.

“Imam ih 30 i već ih danas hranim raštanom. Sve sa imanja već je propalo. To se nema kad usaditi. Poslije ovoga nevremena, još za mjesec traktor ne može da uđe. A, u julu i avgustu nemam što da sadim”, priča za Standard ova hitra i vrijedna baka.

Đe ću s traktorom i kokoškama? Hoću li i njih da popnem na tavan?

Što se tiče upozorenja Operativnog štaba za vanredne situacije da se pokretna imovina “izmjesti na bezbjedno mjesto”, ona se pita što to znači.

“U kući imam tavan. Gore sušim veš i držim ono malo od namještaja što je nagrđeno nakon poplava 2011. godine što bi se nekad moglo iskoristiti. Tu su okna, prozori, ormar… Dio namještaja za koji sam ljetos dala 1.300 eura iz dnevne sobe mogu da premjestim, ali ne mogu da spasim cijelu kuću. A, onda kako da spasim traktor? I, on mora da se održava kao auto. Đe ću s njim? Da i njega popnem na sprat? Takođe, šta ću s kokoškama. Treba li i njih da uselim u kuću? Ne mogu nikako. Kupila sam i prase koje sjutra treba da stigne. Ako bude kritično, neću moći da ga prihvatim”, kaže baka Ivanka.

Od, kako to stručnjaci vole da kažu, “preventivnih mjera”, ona je uradila što je mogla. I to još prošle godine. S obzirom na to da joj je imanje uz samu obalu Zete, baka Ivanka ga je ogradila kršima i polomljenim pločicama.

Zmije u kući

Ona se, ipak, nada da neće biti reprize iz 2011. godine kad je čunom napuštala kuću, već da će joj gumene čizme u kojima obilazi imanje biti dovoljne. Isto tako, voljela bi da u kući nema nezvanih gostiju kao nekad. Zmije npr.

“Sjećam se, nakon onih velikih poplava kad sam došla da očistim kuću… Otvorila sam viseću da bih oprala posuđe. Kad sam uzela pleh imala sam što vidjeti – živa zmija se sklupčala. Iznijela sam je vani i pustila niz vodu. Svo sam suđe bacila, a onda sam vidjela još jednu koja je visila o vezicu roletne”, sjeća se ona.

Baku Ivanku, koja je ekipu Standarda dočekala kao rod najrođeniji, ostavili smo sa kćerkom u toploj kući  uz nadu da ćemo se u ovaj lijepo sređeni dom uskoro ponovo vratiti na domaći sok od trešanja i izvijestiti o tome da Zećane, ove godine, voda nije istjerala iz kuća.

Za svaki slučaj, susjedi bake Ivanke koji će joj, ako zatreba priteći u pomoć, su se “naoružali” sredstvima za eventualni bijeg. Čunovi su spremni, ali se gledaju u nebo i nadaju se da im za evakuaciju neće trebati.

Za razliku od Zete, već je kritično na Virpazaru i Rijeci Crnojevića.

M.M.