Bez odgovora na silništvo SPC: Kapela ostaje u porti manastira Dajbabe kao svjedočanstvo nemoći države

Bez odgovora administracije na silništvo Srpske crkve Spomen kapela ruskoj carskoj porodici Romanov, sudeći prema svemu što se događalo od kada je Pobjeda 31. maja obavijestila javnost o nelegalnoj gradnji ovog objekta u porti Manastira Dajbabe, zaštićenog kulturnog dobra, ostaće tu – kao svjedočanstvo nemoći države pred silništvom Srpske pravoslavne crkve, piše Pobjeda.

Svjedočiće spomen kapela još jednom trijumfu Amfilohija Radovića nad institucijama i urušavanju identiteta Crne Gore devastacijom njenog sakralnog nasljeđa. Kao i mnogo puta u posljednjih tri decenije i sada se sve svelo na neobjašnjivu prepisku institucija i smiješne pokušaje svaljivanja krivice sa jednih na druge, ali i uzaludni donkihotovski trud pojedinaca da osvijeste administraciju.

Za to vrijeme Srpska crkva u Crnoj Gori završava svoje poslove. Spomen kapela je završena, a procedura legalizacije je u toku. Od kada je Pobjeda izvijestila o „divljoj“ gradnji u porti Manastira Dajbabe, a Crnogorski pokret podnio krivičnu prijavu protiv SPC zbog devastacije ovog kulturnog dobra, institucije su se „utrkivale“ u „argumentaciji“ zašto neće da „pečatiraju“ objekat i zaustave radove. Interesantno je da država nije ni znala što SPC čini u porti ovog manastira dok Pobjeda nije objavila priču, a već tada, 31. maja, radovi su bili u završnoj fazi?! Posao je morao početi makar nekoliko mjeseci ranije, ali nadležni to nijesu vidjeli. Toliko o brizi institucija o zaštićenim kulturnim dobrima koja su, pod sumnjivim okolnostima, u vlasništvu Srpske crkve.

Pošto je Pobjeda tada poslala pitanja na adrese institucija čiji je posao da čuvaju kulturna dobra uslijedile su oštre reakcije kako je „divlja“ gradnja u porti Manastira Dajbabe neprihvatljiva i nedopustiva, a radilište su obilazile inspekcije. I samo toliko. Niko nije izdao nalog za zabranu radova, pozivajući se na nenadležnost ili na „rupe“ u dokumentima… Iz Srpske crkve nijesu se oglašavali do prije nekoliko dana. Dok nijesu završili posao.

A onda je 14. avgusta Amfilohije Radović, sa jednog skupa, poručio da je spomen kapela ruskoj carskoj porodici u Dajbabama ukras Podgorice.

“Nažalost, vidim da se ovi iz vlasti sad nešto bune, navodno da mi tu devastiramo kulturno blago. Ali bojim se da nije to u pitanju, nego da je sad vlast Crne Gore zavela sankcije Rusiji. I nekome nije u interesu što smo mi tu stogodišnjicu obilježili na takav način. A to je nešto najljepše što je sagrađeno u Crnoj Gori u ovo naše vrijeme. U pitanju je divan ukras za glavni grad Crne Gore i za Manastir Dajbabe”, poručio je on.

Očito, poglavar SPC u Crnoj Gori zna da će još jedan njegov „ukras“ ostati netaknut, pa je još i pojasnio da objekat nije građen „unutar manastira, nego pored, gdje je donedavno bio kamenjar“. Zbog „divlje“ gradnje u Dajbabama prijava je još krajem maja stigla i u Tužilaštvo, ali ne od državnih institucija, jer one, valjda, tužbom reaguju tek kad iscrpe sve „institute“ razmjene dopisa. Krivičnu prijavu procesuirao je Crnogorski pokret protiv Srpske pravoslavne crkve – Mitropolije crnogorsko-primorske zbog krivičnog djela zloupotreba službenog položaja član 416 Krivičnog zakonika Crne Gore i krivičnog djela – devastacije i prisvajanja kulturnoga dobra iz člana 9 stav 1 i 2, čl. 13 stav 1, i člana 14 stav 4 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, upozoravajući da je „divlji“ objekat koji se gradi „uvreda državnoga i nacionalnoga dostojanstva, koja se mora zakonom sankcionisati“. Iz Tužilaštva se do danas nijesu izjasnili niti oglasili.

Hronologija

Nakon što je Pobjeda objavila informaciju o devastaciji Manastira Dajbabe, reagovali su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara i saopštili da oni nijesu izdali nikakvu dozvolu SPC za gradnju uz ovo kulturno dobro. Saopštili su i da su uputili dopis Upravi za inspekcijske poslove za hitno postupanje inspektora za kulturna dobra.

“Mitropolija radove izvodi bez saglasnosti Uprave, dakle suprotno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara”, istakli su iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Podsjetili su i da su u julu 2017. godine izradili Studiju zaštite kulturnih dobara za potrebe izrade Detaljnog urbanističkog plana ,,Dajbabska gora“ u kojoj su jasno iskazane konzervatorske mjere i režim zaštite kulturnog dobra Manastira. Nesumnjivo je, istakli su, da novi objekat devalvira vrijednosti kulturnog dobra. Tek nekoliko dana kasnije, 7. juna, inspektor za kulturna dobra pošao je da obiđe radilište u Dajbabama, ali se vratio nezavršena posla?!

U Manastiru mu je rečeno da tamo nema nijednog sveštenika i da su svi otišli na „neku proslavu“. Sjutradan, 8. juna inspektor je uspio da uđe u Manastir i obavi kontrolu, a tri dana kasnije Pobjedi je iz Inspekcije saopšteno da je utvrđeno da se vjerski objekat gradi ilegalno, ali i da inspektor nije našao dokaze da ta građevina narušava vrijednosti Manastira zato što nijesu precizirane granice zaštićene okoline?! Inspektor za kulturna dobra je ustanovio da se radovi ne izvode direktno na Manastiru, te da je bilo neophodno, da bi zabranio radove, da se „u rješenju o proglašenju za kulturno dobro, shodno članu 26 stav 1 tačka 3 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, jasno i precizno opišu granice nepokretnog kulturnog dobra Manastir Dajbabe i granice njegove zaštićene okoline i objekata koji se u njoj nalaze“.

Zbog svega toga Inspekcija je zatražila od Ministarstva održivog razvoja i turizma da na teren izađe urbanističko-građevisnki inspektor, „s obzirom na to da je zapisnički konstatovano da subjekat nadzora ne posjeduje građevinsku dozvolu za navedene radove“. Inspektor za kulturna dobra tog dana je, od starješine Manastira arhimandrita Danila (Danilo Išmatov) saznao da je gradnja spomen-kapele počela još 1993. godine, odnosno da je tada postavljen kamen temeljac, ali da zbog manjka novca nijesu mogli da završe radove?!

U Ministarstvu održivog razvoja postupili su po preporuci Inspekcije i, kako su saopštili Pobjedi 13. juna, njihov inspektor je bio na terenu, ali na gradilištu nije zatekao nikoga, pa zato nije mogao da „pečatira“ objekat?! Umjesto toga, pozvao je investitora da dođe u Ministarstvo kako bi pojasnili da li imaju dozvolu za gradnju ili ne?!

Legalizacija

Nekoliko dana kasnije dobili su odgovor, a Pobjedi je iz ovog ministarstva 19. juna rečeno da ih je SPC obavijestila, preko inspektora za kulturna dobra, da su predali zahtjev za legalizaciju objekta. – Po ovom zahtjevu za legalizaciju dalje postupa i rješava Sekretarijat za planiranje i uređenje prostora glavnog grada Podgorica, a shodno zakonu – saopštili su oni Pobjedi kratko. Istog dana oštro su reagovali iz Uprave za zaštitu kulturnih dobra navodeći da je za njih neprihvatljiva legalizacija „divljeg“ objekta u porti Manastira Dajbabe.

“Pomenuti nelegalni objekat ne može biti u funkciji Manastira, već naprotiv, njegovom izgradnjom devalvirane su vrijednosti kulturnog dobra Manastir Dajbabe”, istakli su iz Uprave, ističući i da „novosagrađeni objekat u manastirskoj porti nije imanentan graditeljstvu ovih prostora i nema uporište u našoj sakralnoj arhitekturi“.

Njegovom gradnjom, naglasili su, narušen je integritet, osobenosti, karakter Manastira Dajbabe, njegove umjetničke, istorijske, ambijentalne i druge vrijednosti. Oni su, takođe, oštro reagovali i na stav inspektora za zaštitu kulturnih dobara da nije mogao da „pečatira“ radilište zato što u rješenju nije precizirano koji je zaštićeni prostor Manastira Dajbabe, ističući da je to mogao da učini jer je jasno da nezakonita građevina niče u porti Manastira, „koja je svakako neodvojivi dio kulturnog dobra“.

Naglasili su i da se planskim dokumentima obezbjeđuje zaštita kulturnih dobara i njihove okoline kao integralnog dijela savremenog društvenog, ekonomskog i urbanog razvoja, na način kojim se poštuje njihov integritet i status i dosljedno sprovode režim i mjere zaštite koji su propisani zakonom.

“Uprava je dala pozitivno mišljenje na nacrt Detaljnog urbanističkog plana ,,Dajbabska gora“, dostavljenog u novembru 2017. godine, i u tom planu nije bilo nikakve nove crkve u neposrednoj blizini Manastira Dajbabe”, istakli su iz ove ustanove.

Oni su na preporuku inspektora da je neophodno da se u rješenju o proglašenju za kulturno dobro, shodno Zakonu o zaštiti kulturnih dobara, jasno i precizno opišu granice nepokretnog kulturnog dobra Manastir Dajbabe i granice njegove zaštićene okoline i objekata koji se u njoj nalaze istakli da je to proces, ali da to ne znači da u međuvremenu na kulturnim dobrima, odnosno njihovoj neposrednoj okolini, može raditi kako ko hoće. Nekoliko dana kasnije, 21. juna, iz Uprave za inspekcijske poslove odgovorili su Upravi za kulturna dobra da su nadzor uradili u skladu sa Zakonom o inspekcijskom nadzoru, a ne „na osnovu mišljenja i stavova“ i poručili da granice zaštićenog kulturnog dobra moraju biti precizirane?! Naglasili su i da je neophodno „istaći razliku između ‘stava’ i pozitivnih propisa ove države“.

U konkretnom slučaju, naveli su oni, shodno članu 26 stav 1 tačka 3 Zakona o zaštiti kulturnih dobara, ako je sporna katastarska parcela, na kojoj se nalazi sporni objekat, neodvojivi dio kulturnog dobra, to mora biti naznačeno u rješenju i biti objavljeno u Službenom listu Crne Gore, a takođe i u listu nepokretnosti mora postojati zabilježba da se sporna katastarska parcela nalazi u granicama zaštićene okoline.

Napomenuli su i da u postupku revalorizacije Uprava za zaštitu kulturnih dobara nije donijela nova rješenja, zbog čega je Uprava za inspekcijske poslove bila dovedena u situaciju da gubi svoje postupke. U međuvremenu SPC je pokrenula postupak legalizacije, a Pobjedi su 29. juna iz Ministarstva održivog razvoja saopštili da ih je o tome obavijestio inspektor za zaštitu kulturnih dobara. Iz ovog ministarstva 6. jula saopštili su Pobjedi da je rok za predaju zahtjeva 15. jul i da će nakon toga inspekcija postupiti u skladu sa Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata.

S obzirom na to da je „divlja“ građevina i dalje u porti Manastira Dajbabe, a da je Amfilohije Radović 14. avgusta saopštio da je taj objekat „ukras Podgorice“, izvjesno je da je zahtjev za legalizaciju u proceduri. Inspekcije su ostale gluve na apel Ministarstva kulture, odakle su Pobjedi 31. jula saopštili da vjeruju da će „nadležni organi još jednom sagledati sva zakonska ograničenja i postupiti u skladu sa svojim nadležnostima“, ističući da je nelegalni objekat narušio kulturno dobro, te da su radovi u suprotnosti sa domaćim i međunarodnim zakonima.

Tako se, ne prvi put, sve svelo na nesvrsishodnu prepisku institucija, a Srpska crkva u Crnoj Gori je završila to što je naumila. Istovjetno kao i u slučajevima svih prethodnih devastacija. A pitanje odgovornosti za nečinjenje administracije, naravno, niko ne poteže.