Tako je i u bjelopoljskoj Vraneškoj dolini u klupama bilo više od 900 učenika, danas ih je 86. Demograf Miroslav Doderović kaže da društvo nije uradilo ništa da spriječi ovu pojavu.
Nekada sa školskim vježbankama u ruci, danas sa domaćom šljivom učitelj Tale dočekuje goste. U dvorištu, među voćkama, prisjeća se slika koje su gotovo zamrle u Vraneškom kraju.
U pozivu koji smatra jednim od najljepših, Tale je proveo puni radni vijek. Priča kako su izgledale učionice koje su bile njegov drugi dom.
Školsko zvono zamrlo je u većini područnih odjeljenja u Pavinom Polju. U matičnoj školi oglašava se samo u prvoj smjeni. Učionice su već godinama prazne od 12 sati. Nekada je u klupama bilo blizu 90. prvaka, danas svega 8.
Zbog raseljavanja u Pavinom Polju i ostalim Vraneškim selima sve je manje dimnjaka iz kojih se vije dim. I školaraca nema kao nekada. Okupljene oko lopte ništa ne razlikuje od gradskih vršnjaka. Osim što bi voljeli da ih je više.
U seoskim domaćinstvima se posljednjih decenija lako donosi odluka da se napusti rodni kraj. Trend iseljavanja se nastavlja. I svako ima svoje viđenje zašto je tako. I ne gubi se optimizam.
Preporučeno
Rješenje koje bi zaustavilo sve izraženiju migraciju i promijenilo negativnu demografsku sliku današnjih sela još se ne nazire. Učitelj Tale ipak vjeruje da Vraneš neće ostati pust ako država reaguje i pobrine se za bolji kvalitet života.















