U Podgorici postoji pet seknd hend radnji ili komisiona polovne robe. Radi se većinom o odjevnim komadima koje je već neko nosio ili imaju fabričku manu ili su po nekoliko godina stajali na policama i niko ih nije kupio. Unutrašnjost ovih radnji podsjeća na skladišta, a šareni nizovi izložene graderobe prizivaju u sjećanje sliku njemačkih turista, kakve je većina nas, obučene u široke košulje neobično iskombinovanih boja, viđala okupljene oko turističkih vodiča. Izlazi da asocijacija i nije slučajna, roba u ovim radnjama mahom je iz Holandije ili Njemačke, a poput trika, među gomilom naizgled neuglednih, istrošenih komada, moguće je pronaći potpuno nove, kvalitetne, poznatih svjetskih brendova. Tako bijedna Ekspedišn košulja, procijenjena na 12 eura (čija je tržišna cijena 300 eura), ili serija Polo džempera po svega osam eura mogli biti dovoljan razlog da se odlučimo da umjesto tri stvari u firmiranom butiku izaberemo 33 u nekom od ovih butika, piše “Pobjeda”.
Iako je vlasnik većine u Podgorici isti, atmosfera i zapažanja prodavaca razlikuju se.
U danu kada stiže roba, bio je utorak, radnju u Ulici slobode i onu u Ulici Oktobarske revolucije posjetilo je više zadovoljnih mušterija naoružanih strpljenjem, dok je kod “Dana” bila skoro prazna i nekako tužna.
“Za male pare kvalitetna stvar, često dođem, po gledam, potražim i najčešće nađem nešto nenošeno”, novo prokomantarisala je kratko gospođa srednjih godina koja je trgovala u butiku u centru.
I Ana Jovanović zadovoljna je kvalitetom onoga što se nudi.
“Kada sam čula polovna garderoba pomislila sam ko zna kakva je, ko je nosio. Međutim, već pet, šest godina se oblačim ovdje i stvarno sam zadovoljna. Može da se nađe i sasvim nova roba, sa etiketom. Kada se naleti, komadi budu znatno kvalitetniji od brendiranih po standardnim buticima. Ovo je kvalitet namijenjen zapadnom tržištu i druga je priča u odnosu na garderobu koja se plasira u zemlje jugoistočne Evrope”, prokomentarisala je Ana.
Roba je, kako su nam kazali prodavci, iz Holandije. Polovna ili nova, pretežno markirana. Najčešće su to artikli marki Esprit, S’ Oliver, Tom Tejlor, HM, Geri Veber, ali ima i onih zvučnijih poput Versaćea, Kelvin Klajna, Roko Baroka, Bosa, Benetona…
A kupci su, kako je kratko i kroz šalu kazala prodavačica Marina Popović, “ljudi bez kompleksa”.
Nema pravila, dođu svi, različitog pola, starosti, obrazovanja, ali i različite platežne moći. I dalje ima onih koji nas zaobilaze, ali i ljudi koji znaju šta je kvalitet i oni redovno svrate kazala je Popović.
I prodavačica u butiku u Ulici Oktobarske revolucije Milanka Sjekloća primjećuje da, dok je ranije bilo nekog prividnog podvajanja na one “koji ulaze u ove radnje i one koji ih zaobilaze”, to se u posljednje vrijeme dijelom promijenilo.
“Sada je to malo drugačije i kod nas kupuju i oni dubljeg džepa. S druge strane, Podgorica je ipak Podgorica, i mislim da sam vam sad dovoljno rekla. Neke stvari će se teško mijenjati, iako pomaka ima”, kazala je Milanka.
Neinformisanost i mentalitet su, kako misle prodavci, najčešći razlozi zbog kojih su ove radnje izbrisane sa agendi za trgovinu izvjesnog broja naših sugrađana.
Strpljenje
Roba je osim toga kompletno hemijski tretirana, pa specifični mirisi, kako primjećuje jedna od stalnih mušterija, Pavle, mogu da pokvare prvi utisak.
“Na prvi pogled tu nema apsulutno ništa interesantno, i zaista gotovo 80 odsto te garderobe je ukoliko bih sada ušao u radnju bezvrijedno. Međutim, u tim danima kada dolazi garderoba, ako se uhvati ritam i ima strpljenja da se sve ispregleda, moguće je naći strašne komade. Stojim iza toga da su kvalitetom nedostupni za crnogorsko tržište”, kazao je Pavle.
On je primijetio da su modeli oni “koji su u zapadnjačkim ormarima mahom stajali po sedam, osam godina , a o cijeni svakog kupac se može obavijestiti putem interneta”.
“Nikada ne kupujem napamet. Uđem, dopadne mi se, pretražim internet, obično su cijene u dolarima i onda se odlučim da kupim neki komad. Odličan je izbor džempera, košulja, posebno flanelskih, zatim stvari u tzv. američkom bogataškom fazonu, a naleti se i na neke specijalizovane stvari. Jednom prilikom naišao sam na prsluk za ribolovce za mušičarenje, potpuno nov za 12 eura, a u regularnoj prodaji je 200 dolara. Kupovina u ovim radnjama je stvar racionalnosti i logike, kao neka vrsta nadigravanja u sferi materijalnog”, kaže Pavle.
Iskustvo ga je naučilo da je u ovim buticima teže pronaći dobar džins.
“Materijal i šavovi su odlični, ali to su brendovi koji su ovdje nevažni, a i izgledno su za naša shvatanja najjednostavnije rečeno ružni”, kazao je Pavle.
Povoljno
Cijene su zaista pristupačne – majice od jedan do četiri eura, duksevi od dva do osam, muške košulje od jedan do šetiri, pantalone od dva do pet, prsluci isto toliko, deblji futrovani oko sedam, osam, sakoi do 12.
Iako nema pravila, kako su nam rekle prodavačice, najčešće se kupuju haljine i košulje, a u bogatoj ponudi najskuplji su kaputi, od 25 do 30 eura i kožne jakne od 20 do 40. Dječja grderoba, čiji je izbor slabiji, rjeđe se kupuje. Materijali su uglavnom prirodni, pamuk, vuna, viskoza.
Prodavci ističu da se kroz deceniju, koliko otprilike ovakve radnje intenzivnije žive na ovim prostorima, interesovanje kupaca povećava, ali neznatno.
“Ne znam da li bih to nazvala veće interesovanje, svakako ljudi je više, najviše utorkom i petkom kada roba stiže. Više je i faktora koji to uslovljavaju, ali je veoma važan i ekonomski momenat, tj. kupovna moć stanovništva”, kazala je prodavačica Sjekloća.
Ovakve radnje nijesu samo, kako je primijetio jedan od sagovornika, specijalitet Crne Gore, već su i brojnije u zemljama regiona, a najnormalnija su pojava u svim razvijenim zemljama svijeta. Među kupcima sa kojima smo razgovarali većina je onih koji su upoznati o ovoj činjenici, i onih koji su imali priliku da u prodavnicama ovog tipa trguju širom inostranstva.
Kako god, svi se slažu u jednom ukoliko ste spremni da se naoružate strpljenjem, radnje polovne odjeće mogle bi da vam otkriju jednu novu dimenziju kupovine, gdje ona prerasta u zadovoljstvo, ili ako pređete mjeru čuveni šopoholizam.
Preporučeno
Do vlasnika radnji nijesmo mogli da dođemo. Prodavci i šefovi nijesu htjeli da preciziraju na koji način garderoba dolazi u Crnu Goru, ali ističu da je sve procesuirano, prošlo carinsku kontrolu i po procedurama hemijski tretirano.
Video